Prof. dr. Siniša Rodin ističe kako čl. 8 Ustava RH propisuje da se granice RH mogu mijenjati samo odlukom Hrvatskog sabora, a članak 83(3) propisuje da Sabor tu odluku donosi dvotrećinskom većinom. S druge strane, čl. 140 Ustava propisuje pravnu osnovu za ratifikaciju međunarodnih ugovora.

Opće je pravilo da se međunarodni ugovori ratificiraju običnom većinom, dok međunarodne ugovore kojima se međunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava Republike Hrvatske Hrvatski sabor potvrđuje dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.

'Vezano uz ratifikaciju međunarodnog ugovora s BiH, najprije valja odgovoriti mijenjaju li se tim ugovorom državne granice ili ne. Ukoliko je odgovor pozitivan, tada ratifikaciji ugovora mora prethoditi odluka Sabora utemeljena na čl. 8 i čl. 83(3) Ustava RH. Naime, vanjske ovlasti Sabora moraju se temeljiti na općim ovlastima, te međunarodnim ugovorom nije moguće propisati ono što je inače nedopušteno temeljem općih ustavnih normi, tj. temeljem čl. 8 i 83(3) Ustava. Kada bi to bilo moguće, čl. 8 i čl. 83(3) Ustava RH izgubili bi svoju svrhu', naglašava Rodin.

Dodaje, međutim, i da ukoliko nije riječ o promjeni granica, tada se može pristupiti ratifikaciji temeljem čl. 140 Ustava, i to običnom većinom, budući da nije riječ o međunarodnom ugovoru kojim se nekoj međunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava.

Tko o tome odlučuje? Ustavni sud nema ovlast ocjene sukladnosti međunarodnih ugovora s Ustavom, ali može ocjenjivati ustavnost akta o ratifikaciji međunarodnog ugovora. Međutim, to je moguće tek nakon što Sabor prihvati akt o ratifikaciji. Stoga će odluku o tome je li riječ o promjeni državnih granica te koju ustavnu odredbu primijeniti najprije morati donijeti Sabor RH. Ta odluka može biti predmetom odlučivanja Ustavnog suda, a, kako je to običaj u nekim drugim europskim državama (Njemačka, Češka), predsjednik Republike može odgoditi potpisivanje akta o ratifikaciji do odluke Ustavnog suda, zaključuje dr. Rodin.