Tko je i zašto napao Bubala, može se za sada samo nagađati. Većina dobro upućenih tvrdi da napad sigurno nema veze s njegovim političkim angažmanom, već s činjenicom da je nedugo prije napada postao član uprave Peveca.

Policija će imati zadnju riječ, no ako je suditi prema ranijim sličnim napadima na poduzetnike čija se profesionalna karijera u više navrata ispreplitala s politikom, i nakon istrage bi mnoga pitanja mogla ostati bez odgovora.

Podsjetimo, samo u 2008. na zagrebačkim ulicama dogodila su se tri slična napada. U svibnju te godine ispred svoje zgrade, također prilikom odlaska na posao, pretučen je tadašnji direktor Zagrebačkih cesta Igor Rađenović. Scenarij gotovo identičan: vrijeme - osam sati ujutro, lokacija - ispred stana oštećenog, dvojica napadača, oružje – bejzbol palice.

Dvojac je brzo nađen, no ne i nalogodavci. Spekuliralo se da napad ima veze s činjenicom da je Rađenović pozvao istražitelje da pronjuškaju nepravilnosti u toj tvrtki za vrijeme bivše uprave. Upravo je u njih u neočekivanom pokajničkom iskazu upro prstom jedan od napadača, i to nakon što je odslužio zatvorsku kaznu za napad.

Godine 2011. Miodrag Šimunac odlučio je otkriti nalogodavce. Tvrdio je da je naručitelj napada bio tada već pokojni Stipe Ćorić, HSP-ovac i bivši direktor Zagrebačkih cesta. Prozvao je bivšeg direktora Zagrebačkog holdinga Slobodana Ljubičića pa čak i Antu Đapića.

Iste godine u lipnju pretučen je novinar Jutarnjeg lista Dušan Miljuš. Napadači su ga dočekali ispred stana i pretukli palicama. Kasnije je slučaj napada na novinara koji je godinama pisao u kriminalu povezan s još jednim premlaćivanjem koje se dogodilo u rujnu iste godine.

Tada je u istoj sačekuši, ovog puta na parkiralištu u Vukovarskoj, pretučen, također palicama, Josip Galinec, najveći dioničar Industrogradnje d. d. Galinec je tvrdio da su 'dečki s Knežije' dobili za taj prljavi posao milijuna kuna, a u policijskoj akciji nazvanoj Šok 3 uhićen je dvojac koji je osumnjičen za premlaćivanje Miljuša i Galineca. Tijekom te akcije policija je ispitala većinu pripadnika tzv. knežijske skupine, među kojima i Nikicu Jelavića te Zorana Pripuza.

Napadi u Osijeku 2012.

Nakon nekoliko godina mira, slični napadi dogodili su se u Osijeku. U siječnju 2012. otet je i premlaćen osječki poduzetnik Ramiz Pandžić, poznatiji kao okrivljenik u USKOK-ovoj istrazi o sumnjivim poslovima na gradnji slavonske autoceste.

Mediji su taj slučaj povezali s istragom u kojoj su osumnjičeni bili bivši direktor Osijek-Koteksa Drago Tadić i Damir Ivić, jedan od direktora u toj tvrtki. Upravo je Pandžić prijavio ovaj dvojac USKOK-u kao pokajnik. Kao dobavljač šljunka za gradnju autoceste tvrdio je da je Tadiću i Iviću morao davati pet posto iznosa natrag na ruke. Kako bi to dokazao, čak je i snimio razgovor s Tadićem.

U travnju te godine u Osijeku se zbio još jedan napad. U večernjim satima u dvorištu svoje kuće pretučen je osječki građevinski poduzetnik Ante Ćurić koji je ujedno bio predsjednik nogometnog kluba Višnjevac. Također dvojica napadača s palicama.

Ćurić je, za razliku od Bubala, zadobio teške ozljede, ali je kao on, jednom od napadača uspio oteti palicu.