Disneyland Kim Jong-ila je, dakako, najljepša bajka koja se mogla dogoditi narodu Sjeverne Koreje, no postoji mali problem - ljudi možda sade cvijeće za Dragog Vođu, ali nemaju što jesti. Pogođeni nedavnim poplavama, zarazom stoke i cičom zimom, sjevernokorejske police bit će ove godine još praznije. Pyongyang sada žica hranu direktno od zapadnih vlada, no SAD se ustručava pomoći
Problem s humanitarnom pomoći Sjevernoj Koreji je taj što većina hrane završava u ostavama i frižiderima vojske i probranih elita okupljenih oko Kim Jong-ila. Već smo pisali da je situacija toliko drastična da bi se mogla odigrati repriza one iz sredine devedesetih, kada je od gladi umrlo oko milijun ljudi.
SAD je obustavio pomoć u hrani prije dvije godine zbog netransparentnosti njezine distribucije, prenosi The Washington Post. To je potom učinila i Južna Koreja. Od velikih dobrotvora ostala je još jedino Kina, koja je ove godine i sama pogođena sušama te nema šanse da pomaže posrnulom susjedu istom količinom hrane.
Trenutačno Sjevernu Koreju obilaze predstavnici UN-ovog Svjetskog programa za hranu, koji će potom izvijestiti zapadne vlade na koji način pomoći civilnom stanovništvu sa što manjim rizikom da hrana naposljetku završi u vojnim hangarima i kod povlaštenog sloja ljudi. Želi se spriječiti nastavljanje statistike koja kaže da nakon 15 godina konstantnog dovoženja hrane i dvije milijarde dolara pomoći i danas svaka četvrta trudnica pati od pothranjenosti, a svako treće dijete je zakržljalo.
Zasad SAD nema namjeru nastaviti s humanitarnom pomoći, kaže Kurt Campbell, prvi čovjek State Departmenta zadužen za istočnu Aziju.
A na terenu je situacija izgledala ovako: korejska bi vojska seljacima dijelila humanitarne vreće riže pod budnim okom zapadnih promatrača, no čim bi se oni povukli, nakon nekoliko dana vratila bi se natrag, pokucala im na vrata i doslovce uzela sve. Kim Seong-min, vojni dužnosnik koji je pobjegao iz zemlje, sjeća se naricanja nekih kolega koji nisu uspjeli vratiti baš 100 posto razdijeljenih vreća.
Također, nije rijetkost da država prodaje zaplijenjenu humanitarnu pomoć na tržištu po velikoj cijeni. John Everard, nekadašnji britanski veleposlanik u Pyongyangu, primijetio je vreće riže iz Svjetskog programa za hranu u prodajnim halama.
U UN-u su pokušali doskočiti sjevernokorejskoj vojnoj pljenidbi tako što bi unaprijed smutili mlijeko i žitne pahuljice, ili mlijeko i rižu, te ih izravno dostavili sirotištima, bolnicama i školama. Naime, ne radi se baš o hrani koju režim može oteti te isporučiti svojim odanim kadrovima kao nagradu.
Posljednjih mjeseci brojne dezerterske vojne skupine iz Sjeverne Koreje kažu da zemlja više nema dovoljno hrane čak ni za samu vojsku koja broji 1,2 milijuna ljudi. Bez pomoći SAD-a, Južne Koreje i Kine, pitanje je koliko Ujedinjeni narodi mogu učiniti sami u godini kada će glad, izgleda, biti na svojem novom vrhuncu u zadnjih 15 godina.
