Popularni obrambeni portal The War Zone ovih dana pozabavio se rastućim tržištem sustava za jahte koji ometaju bespilotne letjelice, primijetivši da se transformacija kroz koju su dronovi prošli na ratištima Ukrajine, Gaze, Libanona, Crvenog mora i drugdje prelijeva na mnoga područja sigurnosti, istovremeno stvarajući nekolicini najbogatijih ljudi na svijetu bogatstvo i strahove. Portal pritom s ironijom primjećuje da je najmodernija tehnologija bespilotnih letjelica upravo u rukama onih koji danas od nje najviše i strahuju, osobito dok izloženi suncu i dronovima svojim superjahtama plove širom svijeta.

Tada se bogati i slavni osjećaju najranjivijima jer standardnu opremu svakog ozbiljnijeg paparazza čine male bespilotne letjelice kojima nasrtljivi kroničari jet-seta dolaze do materijala za tabloidne medije, a kakve se istovremeno u Ukrajini koriste za napade na protivničke položaje. Elita je stoga zabrinuta i za svoju fizičku sigurnost pa sve više nabavljaju sustave protiv dronova za jahte koje posjeduju.

Stručnjaci primjećuju da je tržište sustava za njihovo ometanje i uništavanje malo, ali rastuće. Unazad pet godina brojne tvrtke počele su nuditi rješenja koja su dizajnirana za otkrivanje, praćenje, ometanje te uništavanje bespilotnih letjelica. Dronovi su nekoć bili proizvod ograničen na vojnu domenu, no posljednjih godina ova tehnologija eksplodirala je zahvaljujući tvrtkama poput kineskog DJI-ja i sada je široko dostupna na komercijalnim, industrijskim i potrošačkim tržištima.

Među tvrtkama koje nude rješenja ističe se MARSS sa sjedištem u Londonu i Monaku. Upravo je dovršio instalaciju svojeg protudronskog sustava NiDAR na neidentificiranu superjahtu dužine 120 metara, kao i na njezin prateći brod dugačak 70 metara. Instalacija je stajala oko četiri milijuna dolara i temelji se na četiri prethodna sustava koja je tvrtka integrirala na jahte prošle godine.

Zakonska ograničenja

Analitičari ističu da tvrtke poput MARSS-a računaju na dobit koja stiže s procvjetalog tržišta superjahti, osobito nakon što je pandemija koronavirusa pridala novu vrijednost osamljenosti i uživanju dok se može. Prema procjenama The New Yorkera, broj privatnih jahti dužih od 76 metara popeo se s manje od 10 u 1990. na više od 120 u 2022. godini. Najveće od njih, ponekad zvane megajahte ili gigajahte, pariraju ili premašuju mornaričke razarače po duljini, s trupom duljim od 152 metra.

Poznavatelji tržišta ističu da superjahte posjeduju poslovni moguli, kraljevske obitelji, brojne slavne osobe i oligarsi. Oni na svojim raskošnim plovilima ugošćuju jednako visokoprofilne i moćne osobe, a neke od njih mogu biti na meti raznih skupina ili pojedinaca. Važno je, smatraju stručnjaci, razumjeti i to da takve jahte prolaze područjima slabije sigurnosti plovidbe, čime mogu postati mete, pa čak i simbolične.

Dio takve flote, nastavljaju stručnjaci, poput onih u vlasništvu kraljevskih obitelji s Bliskog istoka, otprije ima fizičku VIP zaštitu, a koriste i pojedine elemente vojnih sposobnosti. Vlasnici superjahti nešto nižeg profila zapošljavaju pak iskusne sigurnosne timove koji nude izravnu zaštitu, planiranje smanjenja rizika i preciznu procjenu prijetnji koja može uvjeriti vlasnika da nabavi i sustav protiv dronova.

Moderno MARSS-ovo rješenje za otkrivanje i uništenje bespilotnih letjelica nudi se za kopnene i mobilne aplikacije na fiksnim lokacijama, uparujući softver NiDAR za upravljanje i kontrolu umjetne inteligencije i korisničkog sučelja sa senzorima koje isporučuje dobavljač. Radi se, naime, o radarskim, elektrooptičkim i toplinskim senzorima, kao i nizu elektroničkih protumjera i efektora koji su izuzetno popularni na saudijskom tržištu.

Valja naglasiti da MARSS-ov sustav koristi radarske, optičke i pasivne radiofrekventne senzore sa softverom prožetim umjetnom inteligencijom za otkrivanje i klasificiranje dronova, ali ne uključuje nikakve soft-kill ili kinetičke protumjere za njihovo uništavanje, što, naime, brani zakon koji obuhvaća privatne brodove.

Dok međunarodni pomorski sporazumi, poput Konvencije Ujedinjenih naroda o pomorskom pravu (UNCLOS) ili Međunarodne konvencije o sigurnosti života na moru (SOLAS), trenutno malo govore o dopuštenosti sustava za uništavanje dronova na komercijalnim plovilima, zakoni zemalja pod čijim zastavama plove općenito zabranjuju pasivnu ili aktivnu obranu, a o sličnim zabranama govore i zakoni unutar različitih teritorijalnih voda. Međutim zabrane nisu spriječile pojavu sustava za obranu jahti od dronova. Prema nekim izvorima, njihovi vlasnici oklijevali su razgovarati o letećim prijetnjama, ali su potiho kupovali sustave kakve nude MARSS, britanski Drone Defense ili američki CACI.

Ograničeno vrijeme reakcije

MARSS-ov pomorski protudronski sustav može koristiti radare Echodyne, pasivne RF senzore Aaronia i elektrooptičke ili infracrvene kamere za otkrivanje malih ili srednjih dronova na udaljenostima od 20 kilometara. MARSS ističe da je njegov NiDAR sustav 'agnostičan', odnosno da dometi detekcije variraju ovisno o senzorima koji su instalirani s odabranim paketom. Vrijedno je napomenuti da nudi i 4D paket koji otkriva i površinske te podvodne prijetnje pomoću radarskih, optičkih, termalnih i sonarnih senzora.

NiDAR-ov sustav umjetne inteligencije upravlja klasifikacijom prijetnji koristeći video/radar/pasivno prepoznavanje uzoraka ponašanja, podatkovne točke objekata, analizu povijesti događaja i druge inpute. Pojednostavljeno, nakon što je cilj otkriven i identificiran u zraku, sustav šalje posadi upozorenje putem korisničkog sučelja. Odgovori mogu uključivati odvođenja vlasnika broda i njegovih gostiju u sigurne unutarnje prostore te obavještavanje lokalnih vlasti o aktivnostima dronova. Instalirani sustav omogućuje i stanovito uništavanje uljeza ometanjem njegove elektronike.

Iako takvi sustavi djeluju efikasno na papiru, u stvarnosti su zapravo vrlo ograničeni. Prema procjenama stručnjaka, NiDAR-ovo uočavanje drona koji leti brzinom između 150 i 300 kilometara na sat ograničeno je na domet detekcije od pet do 10 kilometara, što omogućuje samo 15 do 20 sekundi za reakciju. Pritom je vrijeme odgovora malo, a mogućnost pogreške vrlo velika, dodaju analitičari.

Usporedbe radi, površinske prijetnje poput piratstva mogu se ranije zamijetiti, imaju bolje vizualne znakove i lakše ih je pratiti zahvaljujući brzinama prilaza uglavnom manjim od 25 kilometara na sat. Duže vrijeme za reakciju nudi mogućnost raspoređivanja naoružanih sigurnosnih timova i ispaljivanje hitaca upozorenja, što se koristi prilikom piratskih napada na Rogu Afrike.

Zanimljivo je da vlasnici superjahti oklijevaju instalirati antidronske sustave kako ne bi narušili dizajnerski sklad svojih plovila. Element taštine na tržištu priznaju i MARSS-ovih stručnjaci te navode da su posljednjih godina radili na smanjenju zahtjeva za veličinom, težinom i snagom antidronskih sustava i njihovom uklapanju u profile superplovila.

To se postiže prilagođenim rješenjima za montiranje, shemama boja i postavljanjem senzora unutar kućišta. Postoji još jedan aspekt koji može imati utjecaj na tržišnu budućnost sustava protiv dronova. Poznavatelji tržišta plovila ocjenjuju da je značajan dio vlasnika superjahti pomodan pa će svakako pokušati nabaviti moderan sustav samozaštite kakav koristi njegov susjed na vezu.