O uništavanju rijetkog GMZ-3 na bojištu oko sela Zahrizove u Harkivskoj oblasti izvijestio je zapovjednik bojne bespilotnih letjelica Ahilej, koja djeluje u sastavu 92. zasebne jurišne brigade, navodeći da su u zaustavljanju ruskih napada u noći na 4. siječnja sudjelovali i pripadnici 1. predsjedničke operativne brigade Nacionalne garde i padobranci 77. zračno-desantne brigade.

Nekoliko dana nakon odbijenog napada u blizini Kupjanska, Ukrajinci su objavili snimku GMZ-3, uništenog pomoću bespilotne letjelice, dok je službeni Kijev potvrdio da su ukrajinski branitelji u istoj akciji uspjeli uništiti i tenk T-72, tri borbena vozila pješaštva i višenamjensku oklopnu amfibiju MT-LB.

GMZ-3 je gusjenično oklopno vozilo dizajnirano za postavljanje protutenkovskih mina. Razvijen je za povećanje brzine i preciznosti postavljanja minskog polja, što je ključna zadaća u obrambenim i ofenzivnim vojnim operacijama. Njegova primarna uloga je polaganje i skrivanje protutenkovskih tlačnih i magnetskih mina preko bojnog polja, bilo na površini, bilo ispod zemlje. Ugrađeni pak sustav osigurava da se one automatski isporučuju u mehanizam za raspršivanje, a ugrađena tehnologija vozila aktivira ih ubrzo nakon postavljanja.

Razvijen tijekom 1970-ih godina u Sovjetskom Savezu, GMZ-3 je ušao u upotrebu desetljeće kasnije zamijenivši stariji PMR-3 u inženjerijskim bojnama. Vozilo je brzo postalo ključno sredstvo u motoriziranim streljačkim i tenkovskim divizijama, pojednostavljujući proces stvaranja minskih polja, posebno kao odgovor na neprijateljske pokrete ili u unaprijed planiranim taktičkim operacijama. S obzirom na to da je riječ o neizostavnom vozilu u operacijama šireg opsega, nastavio je služiti u ruskoj vojsci i drugim zemljama nakon raspada Sovjetskog Saveza.

Radi i noću zahvaljujući navigacijskim kartama

Temeljen na šasiji raketnog sustava zemlja-zrak tipa SA-4 Ganef, GMZ-3 koristi dokazanu mobilnost i izdržljivost te platforme. Vozilo ima specijalizirani sustav za postavljanje mina, sastavljen od pluga za njihovo zakopavanje i transportnog sustava za površinsko postavljanje. One se automatski unose u sustav i raspršuju u kontroliranim intervalima na udaljenosti od pet do 10 metara, ovisno o željenoj gustoći polja.

Vozilo ih može polagati brzinom do 16 kilometara na sat na površini i šest kilometara na sat pri njihovom zakapanju. Mehanizam za postavljanje mina radi tako da ih dovodi iz stražnjeg skladišnog odjeljka u mehanizam za raspršivanje preko dva tzv. padobrana. Zatim se prenose kroz otvore na stražnjoj ploči vozila i na transportni sustav koji ih aktivira nakon kratke odgode. Prema dostupnim specifikacijama, GMZ-3 može postaviti do 208 protutenkovskih mina koje ulaze u minopolagački sustav kroz dva velika krovna otvora.

Za površinsko polaganje mine se izravno raspršuju s transportera, a prilikom ukopanog postavljanja vozilo koristi sklop pluga koji kopa brazdu za njih, osiguravajući da budu skrivene do 120 milimetara ispod tla ili 500 milimetara ispod snijega. Sposoban je postaviti osam mina u minuti pri površinskom polaganju i četiri mine prilikom zakopavanja ispod površine tla.

Operativno gledajući, GMZ-3 je dizajniran da bude fleksibilan i učinkovit, stoga ih može brzo postavljati kao odgovor na neprijateljski napad ili postavljati unaprijed planirana minska polja. Vozilo može raditi noću ili u uvjetima slabe vidljivosti zahvaljujući opremi za infracrvenu vidljivost i kopnenom navigacijskom sustavu za praćenje koordinata minskog polja te njihovo integriranje u taktičke karte.

Formacijski, vod od tri GMZ-3 se u pravilu dodjeljuje inženjerijskoj bojni unutar motoriziranih streljačkih ili tenkovskih divizija, a kako je domet vozila 500 kilometara, prikladno je za produžene operacije.

Dimna zavjesa iz vlastitog ispušnog sustava

Posadu GMZ-3 čine tri osobe. Vozač se nalazi u prednjem lijevom dijelu vozila, iza oklopnog trupa koji pruža određenu zaštitu od zrna iz pješačkog naoružanja ili krhotina granata. Desno do vozača je dizelski motor te isporučuje 525 'konja' i osigurava maksimalnu brzinu od 60 kilometara na sat na cestama i 30 kilometara na sat na neravnim terenima. Položaj vozača omogućuje mu izravnu kontrolu nad kretanjem vozila i ima jasan pogled naprijed kroz periskope i promatračke blokove.

Zapovjednik sjedi u području kupole u sredini vozila. Ta je pozicija blago povišena, što omogućuje zapovjedniku pregled bojnog polja. Uz to, on je zadužen za upravljanje teškom strojnicom KPVT kalibra 14,5 milimetara, postavljenom radi samoobrane i dodatne zaštite tijekom minopolaganja. Njome se mogu neutralizirati laka vozila pješaštva ili zračne prijetnje slabijeg intenziteta. Tu su i bacači dimnih granata, kojima se skriva položaj, ali i sustav za proizvodnju dima, integriran u vlastiti ispušni sustav, čime nastaje dimna zavjesa potrebna za nesmetano minopolaganje ili povlačenje.

Operator sustava smješten je u stražnjem desnom dijelu vozila, a ono je također ponešto izdignuto i pruža zaštitu te vidljivost za praćenje procesa postavljanja mina. Ovakvo pozicioniranje omogućuje operateru da nadgleda njihovo raspršivanje unatrag te osiguravanje ispravnog polaganja u željenom uzorku.

Oklop GMZ-3 nije pretjerano usmjeren na potpunu sposobnost preživljavanja u borbi, već je dizajniran za pružanje zaštite u potencijalno neprijateljskom okruženju. Zaštitna struktura proteže se od ključnih komponenti, uključujući mehanizam za polaganje, osiguravajući da se taj vitalni sustav ne ošteti ili onesposobi tijekom operacija. Ovakav dizajn, ističu stručnjaci, omogućuje GMZ-3 brzo postavljanje mina te istovremeno štiti posadu od neposrednih prijetnji.

Vozilo je opremljeno torzijskim ovjesom, što mu daje konfiguraciju sa sedam kotača. Ovaj sustav omogućuje minopolagaču da s lakoćom prelazi teške terene poput blata, pijeska, snijega i kamenja. GMZ-3 može pregaziti vodene prepreke dubine jednog metra te se penjati uz nagibe do 30 posto, kao i prelaziti bočne nagibe do 46,7 posto. Također može prijeći rov širine do 2,5 metara, čime povećava svoju operativnu fleksibilnost.

Pored Rusije, GMZ-3 koriste Ukrajinci te vojske Bjelorusije, Kazahstana, Moldavije, Turkmenistana i Uzbekistana, a Pridnjestrovlje je svojih osam minopolagača pretvorilo u oklopne transportere naoružane strojnicom A-12 kalibra 12,7 milimetara.