Iliču Ramirezu Sanchezu, koji je poznatiji kao Carlos Šakal, započelo je suđenje u Parizu za seriju od četiri bombaška napada počinjenih početkom osamdesetih godina u Francuskoj, prilikom kojih je poginulo 11 osoba. Iako je, nakon niza međunarodnih potjera, uhvaćen još 1994. u Sudanu te mu je potom dosuđena doživotna kazna koju odslužuje u zatvoru Santé u Parizu, novo suđenje znani Šakal vidi prije svega kao priliku za svoj obračun s javnošću i, očito, serijom predrasuda koje ista gaji o njemu.

Sin poznatog marksističkog odvjetnika iz Venezuele, koji se obrazovao u Moskvi, a potom je, krajem šezdesetih, pristupio Frontu za oslobođenje Palestine, Ilič Ramirez Sanchez stupio je na svjetsku scenu 1975. godine, kada je organizirao tzv. spektakularnu otmicu, prilikom koje je, zajedno s grupom istomišljenika, oteo sedamdeset ljudi na susretu ministara OPEC-a u Beču, a u konačnici je stradalo troje ljudi.

Već prije početka novog suđenja, intervjuom objavljenim u Libérationu, slavni terorist je jasno pokazao da mu zatvorski staž nije otupio smisao za provokaciju te je, zahvaljujući navodno prokrijumčarenom mobitelu, iz zatvora uspio odaslati nekoliko jasnih poruka javnosti, kao i seriju novo-starih političkih parola začinjenih s nekoliko neizbježnih teorija urote.

Budući da je 62-godišnji Carlos, koji je 1975. i službeno prešao na islam, tijekom svoje karijere terorista postao i sastavni element pop kulture, intervju je započeo njegovim viđenjem svog lika i djela u modernoj umjetnosti, kojeg je uglavnom pratila aureola novog Che Guevare.

No Carlos se očito nije dao impresionirati stripovima i filmovima o svom liku. Tako film Oliviera Assayasa, nagrađen Zlatnim globusom, koji je tek jedno od filmskih ostvarenja posvećeno Šakalu, drži nebitnom i falsificiranom B produkcijom, a izvedbu glavnog glumca Edgara Ramireza histeričnom i psihopatskom te, naravno, dijametralno suprotnom od originala. Spreman je za borbu na novom suđenju, dok na pitanje o svojoj upletenosti u atentate koji mu se stavljaju na teret odgovara pitijski: 'Nemam običaj davati egocentrične izjave, niti igrati sitne igre s optužbom.' Drži da je optužba za otmicu iz 1975. donesena bez dokaza i svjedoka, a da je za nju odgovoran Mossad.

No zato je u venecuelanskom dnevnom listu El Nacional neisprovocirano preuzeo odgovornost za više od stotinu terorističkih napada u kojima je stradalo do 2.000 ljudi, no prema njemu, ne više od 200 civila.

Inače, na ideološkom planu iskazuje veliku podršku prosvjedu na Wall Streetu, definira se istovremeno kao anticionist i filosemit, a i danas se smatra prije svega 'revolucionarom po profesiji', a ne plaćenikom. Bin Ladena vidi kao simbola suvremenog džihada, kao mučenika te primjer za sve autentične protivnike imperijalizma, dok civilne žrtve tzv. revolucionarnog islama vidi kao manje brojnije od žrtava NATO-ovih napada.

Smatra se da su napadi izvedeni 1982. i 1983. služili kao ucjena francuskim vlastima da se oslobodi zatočena Magdalena Kopp, njegova tadašnja družbenica koja mu je kasnije postala suprugom i s kojom ima sina. U međuvremenu je došlo do razvoda, a u jednom od brojnih dinamičnih obrata Carlosovog života, trenutna mu je žena sadašnja braniteljica, Isabelle Coutant-Peyre.

Nakon intervjua, koji je rezultirao sankcijama, a potom i štrajkom glađu, novo suđenje Šakalu bit će zanimljivo upravo u onoj mjeri u kojoj se glavnom protagonistu dopusti novi medijski prostor. U kojem se manjak kohezije ionako lako prašta.