VEM je početkom ožujka pozvao ta tijela javne vlasti da, sukladno Zakonu o elektroničkim medijima (ZEM), do 31. ožujka izvijeste o objavljenom oglašavanju u programima lokalnih televizija, radija i elektroničkih publikacija tijekom prošle godine.

''Javne ustanove i pravne osobe dužne su do 31. ožujka svake kalendarske godine izvijestiti Vijeće za elektroničke medije o obavljenom oglašavanju u protekloj godini i objaviti podatke o oglašavanju na svojim mrežnim stranicama'', isticalo se u pozivu. VEM je uz to objavio i popis nakladnika u koji je uključeno oko 150 hrvatskih lokalnih radija i 20 lokalnih televizija te obrazac koji odgovorne osobe u državnoj upravi ili javnim ustanovama trebaju ispuniti s detaljnim informacijama o javnom novcu utrošenom na oglašavanje.

No, odaziv tijela javne uprave i njihovih odgovornih osoba bio je, kako ističe taj nezavisni medijski regulator, ''relativno malen'' što je, kako Hina saznaje, bilo i potvrđeno na prošlotjednoj sjednici VEM-a.

''Agencija za elektroničke medije zaprimila je do 31. ožujka ukupno 24 izvještaja, a jedan je izvještaj pristigao nakon tog roka. Spomenuta odredba Zakona o elektroničkim medijima odnosi se na ukupno oko petstotinjak obveznika. S obzirom na to da je ove godine pristigao relativno malen broj izvještaja, VEM je usvojio zaključak da se, bez obzira na činjenicu da je rok za dostavu izvještaja istekao, svim obveznicima prema članku 38. ZEM-a uputi dopis u kojem će se pozvati na dostavu izvještaja’’, stoji u odgovoru Hini.

Velik dio obrazaca nepotpun i neprecizan

Od dvadesetak institucija koje su predale zakonom propisani izvještaj veliki broj obrazaca koje su ispunile njihove odgovorne osobe bio je nepotpun ili neprecizan. U obrascima su, primjerice, isticalo oglašavanje samo nekoliko medija, a neka su izvještaju navele i plaćeno oglašavanje ''programa'' marketinških i, u jednom slučaju, čak i turističke agencije.

No, vrijedno je istaknuti da su izvještaj predale, primjerice – Fina, Ministarstvo kulture i medija, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Agencija za lijekove i medicinske proizvode i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja. Od velikih javnih poduzeća izvještaje su, s brojnim naknadnim primjedbama regulatora, predali Croatia airlines, Hrvatske šume, Hrvatske autoceste i Hrvatska lutrija. Zakonsku odredbu su, između ostalih, ispoštovali i javne ustanove – Memorijalni centar domovinskog rata Vukovar, nacionalni parkovi Paklenica, Risnjak, Krka te Državni arhiv u Pazinu te, što je posebno važno istaknuti, samo jedna jedinica lokalne samouprave – Grad Ploče.

S druge strane, očekivani izvještaji nisu stigli od ''odgovornih osoba'' niti jednog od najvećih hrvatskih gradova – Zagreba, Splita, Rijeke ili Osijeka niti jedne općine ili županije kao ni velikog broja najvećih oglašivača – javnih poduzeća koji na oglašavanje u medijima troše milijune – primjerice HEP-a.

Katastrofalni odaziv ili, kako u VEM-u ističu ''relativno mali'' broj izvještaja mnogi pripisuju nepostojanjem prekršajne odredbe – odnosno novčane kazne odgovornim osoba u tijelima javne uprave u odredbama nedavno usvojenog ZEM-a. No, u Ministarstvo kulture i medija tvrde i da se, bez obzira na to, obveze moraju ispunjavati.

''Sve odredbe pozitivnih pravnih propisa u RH moraju se poštivati bez obzira postoje li za to prekršajne odredbe ili ne. Zakonom o elektroničkim medijima koji je stupio na snagu u listopadu 2021., dodatno je proširena odredba te se u kvotu oglašavanja ubrajaju i oglasi objavljeni na elektroničkim publikacijama, a obveznicima je propisana obveza objave ovih informacija na njihovim internetskim strancima. Sama činjenica da u ovome Zakonu ne postoje prekršajne odredbe stava smo da da svi obveznici sukladno drugim propisima imaju obvezu transparentno javnosti prikazati sve troškove,'' ističu u ministarstvu.

Standard transparentnog postupanja i borbe protiv korupcije

S druge strane, iz Ureda Povjerenika za informiranje Zorana Pičuljana ističu kako je financijska transparentnost, odnosno objava podataka o tome kako se troše javna sredstva standard transparentnog postupanja i borbe protiv korupcije.

Objava podataka o tome koja su tijela javne uprave i koliko kojem lokalnom medijskom nakladniku uplatila sredstava ni na koji način ne bi trebala biti upitna. Ta je obveza izvještavanja temeljem zakona povjerena i nakladnicima koji primaju sredstva i tijelima koja ta sredstva odobravaju, dakle obveza je dvosmjerna, poručuju.

''Dapače, neobjavljivanjem tih podataka, uz Zakon o elektroničkim medijima krši se još nekoliko zakona – Zakon o pravu na pristup informacijama, koji propisuje obvezu proaktivne objave niza financijskih podataka, kao i Zakon o lokalnoj samoupravi i Zakon o proračunu, koji obvezuju jedinice lokalne samouprave i proračunske korisnike da objavljuju podatke o proračunskim rashodima uz propisani minimum podataka o svakoj transakciji i to u pretraživom, otvorenom formatu'', ističu iz Ureda povjerenika.

Dodaju, kako je iz svega navedenoga, zakonski okvir jasan i dobro zamišljen, ali je u samoj primjeni potrebno uočiti dodatni napor i pozivati i educirati kako bi se zakonske obveze provodile te zaključuju: ''Udio sukladnosti sa zakonskim obvezama je doista porazan, a iz pregleda dostupnih izvješća za prethodne godine, evidentno je da se ne mijenja na bolje''.

U Gongu su, pak, komentirajući činjenicu da se pozivu AEM-a odazvalo manje od pet posto tijela javne vlasti, istaknuli kako ne očekuju da će ti subjekti ispuniti i drugi dio zakonske obaveze – objaviti te podatke na svojim mrežnim stranicama.

''Kad bi tijela te podatke objavljivala, AEM bi ih s njihovih stranica mogao prikupiti. Dodatno, ne radi se samo o plaćenim oglasima nego i o sponzorstvima konferencija, specijalnih priloga, medijskog sadržaja koji nije uvijek niti označen kao plaćeni oglas'', ističu u Gongu. Zaključuju kako se svi društveni akteri trebaju zalagati za jasne kriterije i transparentno izvještavanje kada je u pitanju potrošnja javnog novca, naročito kada se radi o medijima.

Državno oglašavanje pogoduje cenzuri

''Nedostatak jasnih pravila i nadzora nad njihovom provedbom dovodi do opasnosti da državno oglašavanje postane moćnim alatom za favoriziranje pojedinih medija pri dodjeli javnih sredstava, što pogoduje cenzuri u redakcijama i stvara nekritički nastrojene medije spremne raditi u interesu naručitelja", zaključuju u GONG-u.

Navedeni podaci su poražavajući, ali ne i iznenađujući za Hrvatsko novinarsko društvo, ističe predsjednik HND-a Hrvoje Zovko. Dodaje i kako HND već godinama upozorava na ovaj problem što je bilo i navedeno u prijedlozima na aktualni ZEM koji su, nažalost, bili odbijeni.

Riječ je, ističe, o odredbi zakona prema kojoj su "tijela državne uprave kao i pravne osobe u pretežitom vlasništvu RH dužne 15 posto godišnjeg iznosa namijenjenog promidžbi svojih usluga ili aktivnosti utrošiti na oglašavanje u audiovizualnim ili radijskim programima regionalnih i lokalnih nakladnika televizije i/ili radija".

''To znači da ministarstva i javna poduzeća poput HEP-a proračunski i javni novac troše na oglašavanje na lokalnim radijima i televizijama, a takve se odluke uglavnom donose diskrecijski, najčešće po nahođenju određenog političkog čelnika, bez ikakva javnog natječaja. Da stvar bude gora, javnost nema nikakvog uvida u namjenu za koji se taj novac troši'', ističe Zovko.

Dodaje i da, kako bi se izbjegla neka nova ''Fimi media'' i diskrecijske odluke o 'promidžbi' u medijima, javni novac treba usmjeriti u novinarstvo u javnom interesu putem transparentnih mehanizama raspodjele. Oglašavanje javnog sektora treba nazvati pravim imenom – riječ je o javnim potporama pa ih kao takve treba i razvijati'' zaključuje.