Naime, UNICEF je objavio da je samo prošli tjedan u toj ratom napaćenoj zemlji poginulo 1.600 ljudi (od čega značajan broj djece). To u potpunosti potvrđuje objavu aktivističkih organizacija da je u kolovozuove godine u sukobima u Siriji poginulo oko 5.000 ljudi, što je najveći broj poginulih u jednom mjesecu od početka sukoba u toj zemlji u ožujku prošle godine.

Takav pak razvoj situacije ne bi trebao izazivati čuđenje (iako sasvim sigurno treba izazivati zgražanje). Naime, riječ je o posljedicama snažnih ofenziva koje su provele snage i dalje odane predsjednik Asadu na dva ključna sirijska centra, glavni grad Damask i glavno trgovinsko središte Alep. U oba slučaja pobunjenici su ostvarili značajne vojne uspjehe, da bi zatim morali ustuknuti pred snagama sigurnosti koje su prošli mjesec izuzetno intenzivno, bitno više nego do sada, počele koristiti zrakoplovne snage (ključno oružje na terenu do ovih sukoba predstavljale su im oklopne jedinice i topništvo).

Ginu pobunjenici, pripadnici Asadovih snaga, ali i sve više civila i uskoro će, ako se nastavi ovim ritmom, broj poginulih (prema vanjskim procjenama) prijeći i trideset tisuća. Tome pak treba dodati i sad već više od stotinu tisuća izbjeglih u susjedne države (samo Turska i Jordan govore o oko 80.000 izbjeglica za koje moraju skrbiti, dok broj u Libanonu nije potvrđen) te nekoliko desetaka tisuća nestalih, ljudi koje su otele službe sigurnosti i čija je sudbina nepoznata.

Najgore je pak od svega što se sukobu ne vidi kraja. Dok su Hosni Mubarak u Egiptu i Ben Ali u Tunisu pali u roku nekoliko dana, Gadafi se održao još nekih šest mjeseci nakon početka pobune, u Siriji je stanje i dalje nejasno. Vladine snage su pod pritiskom međunarodne zajednice, ali i dalje uživaju podršku Irana (vojnu, financijsku i logističku), na međunarodnom ih planu podržavaju Kina i Rusija i onemogućavaju bilo kakvu odluku protiv njih, dok pobunjenici, za koje još uvijek nije jasno predstavljaju li jedinstvenu snagu ili je riječ o skupinama koje ujedinjava samo ideja rušenja Asada, pa nije jasno kako će reagirati nakon pada tog režima, dobivaju svu potrebnu pomoć od Saudijske Arabije, Katara i zapadnih zemalja. Ukratko, u ovom trenutku nije moguće vidjeti hoće li ovaj sukob stati padom Asada ili će se tada nastaviti lokalni konflikti raznih milicija uz podršku vanjskih čimbenika.

UN-ovi su promatrači napustili zemlju, a prije toga su u svojim izvješćima istaknuli kako su obje strane odgovorne za brojne zločine protiv čovječnosti, iako i dalje ključna odgovornost pada na sadašnju vladu koja ima pod svojom kontrolom teško naoružanje i, kako se navodi, velik broj paravojnih skupina koje 'discipliniraju' pobunjenička područja (to pak isto, nažalost, rade i pobunjenici). Pri izvođenju tih operacija teško stradavaju prije svega djeca i žene.

Svijet pak, zbog podijeljenosti velikih sila, ne nudi nikakvo rješenje. Bivši izaslanik UN-a i Arapske lige Kofi Annan podnio je ostavku jer njegov plan u šest točaka nije proveden, novi međunarodni predstavnik, alžirski diplomat Lahdar Brahimi izjavio je za BBC da je misija za prestanak nasilja u Siriji 'gotovo nemoguća', dodajući kako i svi ostali 'ne čine dovoljno'. Ili, usudimo se reći, samo ono što svakoj od strana odgovara. Dok su svi tako u Rusiji zabavljeni obljetnicom bitke kod Borodina, u SAD-u predsjedničkom kampanjom, u Kini smjenom vlasti krajem godine, u Europi dužničkom krizom, u Siriji će ljudi i dalje ginuti. I to između 100 i 160 osoba dnevno, kako navode neovisni izvori.