Pitanja za blog Sexomat možete postavljati na ovaj e-mail, a Rujana će vam odgovoriti što je prije moguće.

Ostale tekstove Rujane Jeger pročitajte ovdje. 

Draga Rujana,

Za početak, hvala ti što postojiš. Pratim tvoje radove već godinama, nekoliko puta sam ti htio pisati, ali uzalud, slično kao i tvoja čitateljica iz zadnje tvoje priče s tuluma.

Ne znam kako dalje. Samohrani sam otac dva najbolja sina na svijetu, radim, završio Ekonomiju, nemam kredita, kao ni auta. I hvala dragom bogu živim u svom stanu, naslijeđenom naravno od roditelja. U istom kvartu žive moji starci, vitalni penzioneri pa uskaču oko klinaca kad mi zatreba. Čovjek bi pomislio da imam savršen život. Ako me pitaš kako je to moguće da sinovi žive sa mnom, odgovor je vrlo jednostavan. Majka im ima gadne psihičke probleme, koje je svojedobno i u Vrapču pokušavala riješiti, ali bezuspješno, zato sam se na kraju i rastao, nakon katastrofalnih 7 godina braka. A samo sam htio imati normalnu obitelj.

Umoran sam. Jebeno sam umoran. U srcu. Osjećam se ko robot. Zaradi, kupi, skuhaj, speglaj, posaugaj, operi podove, operi suđe, stavi veš prati. Guraj dan za danom pa dokle ide. Imao poslije bivše nekoliko vezica i avanturica, al sve uzalud. Niš me više ne veseli. A stariji sin me pita, tata, a zašto se ti više ne smiješ. Pobogu, u čemu je problem, zašto je danas toliko teško naći normalnu žensku za život ???

Single Dad

Dragi S.D.,

prije svega da ti kažem da mi niti jedan muškarac prije tebe nije izrazio zahvalnost na postojanju, ali to je valjda stoga što su me poznavali, za razliku od tebe.

Zanimljivo je da poznajem nekoliko muškaraca kao što si ti - onih tipova koje moje prijateljice u istoj situaciji kao što si ti nikako da sretnu - tipova koji su od života željeli otprilike brak, djecu, stan i ------(psa, auto, kako tko). Na žalost, ispalo je da su nalijetali na žene koje su bile relativno nestabilne prirode. Isto mogu reći za te moje prijateljice koje su htjele isto to od života ali su nalijetale na fakine. Pri tome, ni ti moji prijatelji niti te moje prijateljice se nikada međusobno nisu privlačili pa je svaki moj pokušaj podvođenja jednih drugima neslavno propao!

Izgleda da stabilne ljude privlače nestabilni i obrnuto, u svakom slučaju to potvrđuje onu da se "suprotnosti privlače".

Također ovom prilikom moram izraziti svoje duboko divljenje SVIM samohranim roditeljima jer oni u mojim očima zajedno sa svojom djecom itekako čine obitelj, ma što oni ZA mislili o tome. I sama sam proizvod takve situacije i ne mislim da sam lošije prošla u životu od nekih svojih vršnjaka koji su živjeli u tzv. urednim, građanskim obiteljima čijem sam rasapu kasnije u nekim slučajevima nazočila.

Međutim, jasno je da nakon napornog radnog dana i obavljanja domaćinskih i svih mogućih roditeljskih poslova i zadataka čovjek (ili žena) obično baš i nisu više u stanju još istrčati van te se senzualno uvijati uz glazbu ispijajući glamurozni koktel ili orošeno pivo kako to reklame i blesavi filmovi znaju prikazivati....

Pretpostavljam da ti je po priči negdje blizu četrdeset, što je dob kada više nije niti lako upoznavati nove ljude (ili točnije - žene), pogotovo kada nemaš ni vremena niti snage za bauljanje od kluba do kluba ne bi li našao srodnu dušu - uostalom, imam dojam da klubovi možda više tome i ne služe. Mislim, traženju duše. Žene tvojih godina najčešće se već nalaze u istom košu kao i ti, a vjerujem da s onima koje su dosta mlađe možda i ne znaš (ili nemaš) što početi. Sudeći po onome za čim tragaš očito nisi tip poput lika kojeg glumi David Duchovny u Kalifornikaciji https://www.youtube.com/watch?v=DZ5RiFKuWjw, što je divno - bar za tvoju djecu.

U ovom trenutku ti mogu savjetovati je da se počneš kretati u malo širem krugu ljudi - već prema nekim interesima - znam nije lako i da se nema vremena, ali priče koje čujem od mojih vršnjaka o roditeljskoj dinamici iza kojekakvih radionica/igraonica za djecu meni neukoj zvuče kao potencijalni scenariji za erotske filmove (dobro, možda s trunčicom Fellinijevskog duha), a i vidim kako žene reagiraju na muškarce s malom djecom ili psima.

Naravno, ovulativni pogled na ulici ne mora voditi k trajnoj i kvalitetnoj vezi. Naravno, nakon napornog radnog dana najlakše se zavaljati u fotelju nakon što si klince potrpao u krevet i kljucati uz neki film ne bi li možda u nekom trenutku možda i živnuo u subotu oko 1-2 u noći što je izgleda vrijeme kada ljudi danas izlaze, a meni je to sve teže dočekati u svjesnom stanju iako nemam djecu i živim s partnerom koji sa mnom ravnopravno dijeli kućanske poslove.

Drugo što ti mogu savjetovati je ono što naravno vjerojatno ne želiš čuti - strpljenje.

Moja su dva samohrana prijetelja (jedan otac jednog djeteta, drugi dvaju) nakon puno peripetija s mladim djevojkama (s kojima nisu imali što pričati) i ženama njihovih godina (koje su ili bile gorko razočarane u muški rod ili su se žurile što prije udati iz materijalnih pobuda) - obojica našli srodne duše. Jedan je upoznao nekoliko godina mlađu razvedenu ženu bez djece s kojom je nedavno dobio malo dijete u svojoj 44., dok je drugi u dobi od 45 upoznao zgodnu i pametnu ženu pred razvodom, majku već gotovo odraslog djeteta i pametno se muvao oko nje dok ona nije uvidjela da ju zapravo samo još ego drži u tom braku - odnosno, nemogućnost da prizna da je ta priča već ionako odavno gotova.

Imam neki dojam da zapravo moraš čekati da "val razvoda" - iza četrdesete - zahvati i tvoju generaciju, ne bi li našao ženu koja će znati cijeniti ono što nudiš....

I na kraju, moji su se roditelji, svaki po treći puta, (ali ne međusobno) vjenčali u dobi od 44, odnosno 47, te su im oboma upravo te veze zasnovane u "zreloj" dobi doista i potrajale....

Zato čvrsto vjerujem u magične četrdesete :).

Želim ti puno sreće, mislim da je svakako zaslužuješ.