Associated Press je u povodu nedavnog nestanka Boeinga 777 odnosno malezijskog leta MH370 podsjetio da se u zračnom prometu suicidalne tendencije pilota smatraju tabuom iako je bilo slučajeva samoubojstava koja kao takva nisu i službeno prepoznata
Sudbine skoro 300 putnika nestalog malezijskog aviona još uvijek ostaju nepoznate iako su sve manje šanse, možda i nikakve, za happy end. Stoga ne čudi to što se malezijska policija u svojoj istrazi o nestanku leta MH370 odlučila pozabaviti i mogućnošću da je uzrok cijele drame psihičko stanje pilota. Samoubojstvo je u miljeu zračnog prometa svojevrsni tabu, no u ovom slučaju se istražuju piloti malezijskog aviona, vjerojatno i zbog velikog interesa javnosti za misteriozan nestanak ogromnog aviona kao i zbog pritiska rodbine nesretnih putnika.
Zato ne treba odbaciti mogućnost da su svi zajedno skončali srušivši se u ocean, čime je pilot zapravo počinio samoubojstvo, povevši sa sobom u smrt stotine ljudi.
AP podsjeća na pad aviona EgyptAira 1999, kada je poginulo 217 ljudi u moru pored obala Massachusettsa. Istraga je pokazala da je pilot - kada se našao sam u kabini - isključio automatsko upravljanje, uperio avion prema dolje i ponovio 11 puta, dok se obrušavao prema zemlji, indikativne riječi: 'Oslanjam se na Boga.' No u 160-straničnom izvještaju o nesreći koji je izradio National Transportation Safety Board riječ 'samoubojstvo' uopće se ne spominje iako se zaključuje da je pilot izazvao pad aviona.
Sumnjiva je bila i nesreća iz 1997, kada se avion srušio u rijeku na letu između Jakarte i Singapura, pri čemu je poginulo 104 ljudi. Američka istraga je pokazala da je Boeing 747 namjerno srušen dok je indonezijska istraga ostala bez zaključka. Samoubojstvo pilota nitko nije spominjao kao logično objašnjenje.
Još aktualna istraga u Mozambiku o uzroku pada aviona u studenom prošle godine na letu za Angolu, pri čemu je poginulo 33 ljudi, najviše dokaza ima za zaključak kako je pilot namjerno srušio avion. Istražuju se njegovi motivi.
Studija američke Federal Aviation Administration (Federalna agencija za zrakoplovstvo) pak pokazuje da je zračni promet i dalje najsigurniji te da su samoubojstva iznimno rijetka. Između 2002. i 2012. u SAD-u se odigralo 2785 avionskih nesreća s fatalnim posljedicama, a samo je njih osam uzrokovano samoubojstvom - dakle tek 0,3 posto. Svih osam pilota sa suicidalnim tendencijama bili su muškarci, kod četvorice je u krvi pronađen alkohol, a kod dvojice antidepresivi. U sedam slučajeva je poginuo samo pilot dok je u jednom smrtno nastradao i putnik. Zanimljivo je da su samoubojice bile svih starosnih skupina, od 21-godišnjaka kojega je ostavila djevojka do 69-godišnjaka koji je već prije prijetio da će se ubiti tako što će skršiti avion kojim upravlja.
Poznat je i slučaj pilota koji je svojem poslodavcu prijavio kako osjeća potrebu srušiti avion. Poslan je na psihološko vještačenje i odobreno mu je da leti još tri godine, nakon čega je sam dao otkaz i otišao se liječiti od depresije, anksioznosti i opsesivno-kompulzivnog poremećaja.
U svakom slučaju, neki stručnjaci - poput Australca Mikea Glynna, člana Međunarodne pilotske federacije - ističu da je samoubojstvo pilota najlogičnije objašnjenje misterioznog nestanka leta MH370. Naime s obzirom na to da je isključena komunikacija u kokpitu, to je nešto što bi najlakše mogao učiniti pilot nego primjerice otmičar ili terorist bez prakse u upravljanju avionom.
