U svojem govoru nakon kontroverzne referendumske pobjede turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan između ostaloga je najavio i hitro pokretanje inicijative da se u Turskoj ponovno uvede smrtna kazna, koja je ukinuta 2004. kao dio procesa približavanja Europskoj uniji. Tportal donosi pregled raširenosti smrtne kazne u svijetu - u kojim se državama i dalje primjenjuje, a u kojima je ukinuta te kada i zašto
U trijumfalnom govoru koji je održao pred desecima tisuća pristaša nakon prvih rezultata referenduma za promjenu ustava, koji je naravno bio prenošen uživo i na turskoj televiziji, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan najavio je još jedan mogući referendum. U prizoru koji je podsjećao na mitinge Slobodana Miloševića masa obožavatelja Erdogana i njegove stranke AKP u jednom je trenutku počela skandirati da želi uvođenje smrtne kazne u Turskoj, a Erdogan je odmah reagirao: 'Ako zakon iz parlamenta dođe do mene, potpisat ću ga. Ali ako tamo ne bude dovoljno podrške, što nam je činiti? Onda bismo mogli imati još jedan referendum na tu temu.'
vezane vijesti
To nije bio prvi put da se Erdogan zalaže za povratak smrtne kazne u tursko zakonodavstvo. Nakon prošlogodišnjeg pokušaja državnog udara turski predsjednik više se puta javno očitovao s idejom ponovnog uvođenja smrtne kazne, koja je ukinuta 2004. zbog približavanja Turske Europskoj uniji.
Smrtna kazna prisutna je u 65 zemalja svijeta, a među onima koje je prakticiraju najveće i najpoznatije su SAD, Indonezija, Kina, Japan i Indija. Smrtna kazna prisutna je u većini država istočne Afrike i južne Azije te u samo par država Latinske i Južne Amerike, poput Guatemale.
Saudijska Arabija prvak u javnim pogubljenjima
Jedina europska država u kojoj postoji smrtna kazna posljednja je diktatura Starog kontinenta Bjelorusija, kojom čvrstom rukom proteklih tri desetljeća vlada Vladimir Lukašenko. U Bjelorusiji je tako 2016. pogubljeno najmanje četvero ljudi, no prvak svijeta po korištenju smrtne kazne - prema podacima Amnesty Internationala - neprijeporno je Kina, u kojoj je prošle godine bilo smaknuto više od tisuću ljudi. Iza Kine je po broju izvršenja smrtne kazne u prošloj godini Iran (više od 550 ljudi), a slijede Saudijska Arabija (više od 150 smaknutih), Irak (oko 90), Pakistan (više od 80), Egipat (oko 45) i SAD (20). Amnesty International upozorio je da su se 2016. smrtne kazne izvršavale u 23 zemlje svijeta.
Metode egzekucije razlikuju se: u nizu država od Liberije do Pakistana propisano je vješanje, strijeljanje je izabrana metoda pogubljenja u npr. Kini, Vijetnamu, Indoneziji i Sjevernoj Koreji, a smrtonosna injekcija najpopularnija je metoda u SAD-u. Saudijska Arabija pak preferira odsijecanje glave, a također provodi i javno izvršenje smrtne kazne, što se još zna dogoditi i u Kini, Iranu, Sjevernoj Koreji i Somaliji. Za usporedbu, posljednje javno izvršenje smrtne kazne u Velikoj Britaniji dogodilo se 1868., a u Francuskoj 1939. godine.
Smrtna kazna izrijekom je ukinuta u 103 zemlje svijeta, dok je u njih šest moguća u izvanrednim okolnostima poput ratnih zločina. Trideset država svijeta u svojem zakonodavstvu ima mogućnost smrtne kazne, ali ona se u praksi ne provodi; među njima su primjerice Rusija, Maroko (posljednje izvršenje 1993.), Alžir i Tajland (posljednje izvršenje 2009.).
U Europi masovno ukidanje smrtne kazne nakon Drugog svjetskog rata
Europska konvencija o ljudskim pravima i Povelja Europske unije o temeljnih pravima izrijekom zabranjuju smrtnu kaznu, a oba su dokumenta rezultat traume koju je na Starom kontinentu ostavio Drugi svjetski rat. Prve europske zemlje koje su ukinule smrtnu kaznu su San Marino (1848.) i Portugal (1867.), a Latvija je tek 2012. ukinula mogućnost smrtne kazne u ratu. Zapadna Njemačka smrtnu kaznu ukinula je 1949., Francuska tek 1981. godine.
Kada je riječ o Hrvatskoj, u njoj je posljednja smrtna kazna, i to strijeljanjem, izvršena 1987., a službeno je ukinuta Božićnim ustavom 1990. godine.
U nekim europskim zemljama nakon Drugog svjetskog rata postojala je smrtna kazna za veleizdaju, no uskoro se i to prestalo provoditi te je smrtna kazna u drugoj polovici 20. stoljeća ukinuta manje-više u cijeloj Europi. Većina Europljana protivi se smrtnoj kazni, kako je pokazao niz istraživanja javnog mnijenja. U SAD-u je pak posve obratna situacija te većina ljudi podržava smrtnu kaznu koja se provodi u većini saveznih država.
Zato ne iznenađuje što se ovih dana u saveznoj državi Arkansas - čiji je guverner svojedobno bio i Bill Clinton - priprema sedam egzekucija zaredom, što je dovelo do prosvjeda protivnika smrtne kazne. Razlog za to što je guverner Asa Hutchinson zakazao niz egzekucija u kratkom vremenu prilično je prozaičan: midozalamu, koktelu za izvršenje smrtne kazne, uskoro istječe rok trajanja!
Kada je pak riječ o Turskoj kojom smo započeli ovaj mali pregled, ponovno uvođenje smrtne kazne značilo bi automatski kraj njezinih pregovora o ulasku u Europsku uniju. Istina, ti su pregovori odavno tek mrtvo slovo na papiru, no nema šanse da bi članicom EU-a mogla postati država u kojoj postoji smrtna kazna, neovisno o tome je li izglasana u parlamentu, na referendumu ili uvedena predsjedničkim dekretom.
