Zlata Vrdoljak je, kaže, 1994. i 1995. bila asistent kreditnom referentu i obavljala je poslove pisanja kreditnih ugovora u odjelu koji se bavio slovenskim i talijanskim tržištem. Njezin direktno nadređeni u to vrijeme je, kaže, bio Gunter Striedinger.

'Nisam radila na tom kreditu Hypo banke hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova i nemam direktnih saznanja, a na njemu je radio gospodin Haslinger. Kada je otvoren odjel za Hrvatsku, kredit je već bio odobren i mi smo zapravo nastavili voditi korespondenciju s Ministarstvom', rekla je Vrdoljak o svojom saznanjima o spornom kreditu od kojega je Ivo Sanader, navodno, kao tadašnji zamjenik ministra, dobio proviziju u iznosu 3,6 milijuna kuna za njegovo sklapanje

U Upravi se više puta govorilo o tome da Hypo namjerava ući na tržište Hrvatske, pa je čak rečeno da je ministar vanjskih poslova Alois Mock nazvao Upravu i pitao bi li banka bila spremna odobriti taj kredit Hrvatskoj. 'Koliko se sjećam, s Hypove strane o tom su kreditu razgovarali Kulterer i Striedinger, a s hrvatske strane čini mi se Mate Granić, tadašnji ministar vanjskih poslova Hrvatske', rekla je Vrdoljak.

Kad je se pita je li u tom predmetu postojao posrednik, rekla je da ne zna tu informaciju jer nije direktno radila na tom predmetu. Nakon što ju je tužiteljica Tamara Laptoš podsjetila da je prilikom ispitivanja u USKOK-u rekla da je među pregovaračima bio i Ivo Sanader, Vrdoljak kaže da se on također spominjao među pregovaračima, ali da ga ne vidi kao posrednika.

'Ispričavam se jer ne znam dobro hrvatski jezik, govorila sam da je posrednik neka treća osoba. Bili su tu Kulterer i Striedinger, a s hrvatske strane Granić, kasnije tek Sanader. Dakle, govorila sam o pregovaračima, a ne o posredniku koji je treća osoba koja prima proviziju', pojasnila je Vrdoljak.

Kako je na dokumentima kao posrednik naveden Eugen Laxa, Vrdoljak kaže da je sasvim sigurna da tu osobu nikada nije upoznala.

Sanader ju je zamolio da pojasni svoju tvrdnju da je pregovarao Mate Granić: 'Točno je da je u početku bio spominjan Mate Granić, a tek kasnije sam čula i ime Ivo Sanader među pregovaračima', ponovila je Vrdoljak.

Potvrdila je dio svog iskaza u USKOK-u kada je rekla da su posrednici u sklapanju kreditnih ugovora u to vrijeme bili normalna pojava.

Sljedeći svjedok je Jörg Schuster, koji također odgovara na pitanja iz prostorija austrijskog suda u Klagenfurtu.
On je 1994. i 1995. godine, kaže, bio kolega Wolfgangu Kultereru kao član Uprave Hypo banke i bio je zadužen za vrijednosne papire, osoblje i poslove kredita na području Austrije. Upitan kakav je njegov položaj bio u odnosu na Striedingera, Vrdoljak, Haslingera i druge, rekao je: 'Bio sam član Uprave, a Striedinger i Haslinger radili su u Kultererovu resoru. Poznavao sam ih, ali im nisam imao pravo dodjeljivati radne zadatke.' Poznaje Makulu i Zlatu Vrdoljak, a ni njima nije bio nadređen.

'Kulterer mi je na jednoj sjednici Uprave rekao da je ministar Alois Mock tražio da odobrimo kredit hrvatskom Ministarstvu za kupnju veleposlanstava. Kredit je odobren, a ja sam smatrao da se radi o dobrom poslu jer smo tako ušli na tržište nove europske zemlje', rekao je Schuster.

Schuster potvrđuje da je austrijska politika podržavala suradnju Hypa s Hrvatskom, a upitan je li on sudjelovao u pregovorima s Hrvatskom, kaže da nije. Navodi da je moguće da se sastajao sa Sanaderom, ali ne po pitanju kredita. Naime, u svom prvom iskazu svjedok je rekao da Sanader izvrsno govori njemački, a sada ističe da su razgovori vođeni nakon sklapanja kredita. Na upozorenje suca da je iz iskaza jasno da je razgovarao sa Sanaderom prije sklapanja kredita, Schuster kaže da se ne može sjetiti kada je u prošlosti i s kime razgovarao te da ne vidi nikakvu kontradiktornost.

'Pet ili šest puta razgovarao sam sa Sanaderom, uglavnom je to bilo ćaskanje o stanju u gospodarstvu i vremenu u kojem se nalazimo, a razgovori su se vodili u Sanaderovom stanu u Insbrucku. Sjećam se da je jednom netko spomenuo kredit i da ga je Mock pozdravljao, ali ja ne znam ništa o tome jer nisam bio odgovoran za vanjsko tržište', ustrajao je Schuster.

Upitan gdje se sastajao sa Sanaderom, rekao je da je to često bilo u njegovom uredu u Ministarstvu vanjskih poslova ili u hotelu kod Kulterera. Kaže da su s njime uglavnom bili Striedinger i Kulterer i da su, osim Sanadera, ponekad bili i drugi ljudi s hrvatske strane, ali se ne sjeća tko su oni.

'Ja sam radio u banci na kreditima s državnim institucijama i na takvim kreditima nije bila moguća provizija, tako sam mislio i o ovom slučaju. Prvi put sam za isplaćivanje provizije za ovaj kredit čuo 2011. godine. Nisam čuo ni za posrednika za kredit s hrvatskim Ministarstvom. Naglašavam da je u Austriji nezamislivo da, kada se radi o kreditu s državom, neki posrednik dobije bilo kakvu proviziju', rekao je Schuster.

Kada ga se pita je li ikada čuo za Eugena Laxu, svjedok kaže da nije nikada. Kako se na isplatnici provizije Laxi nalazi i njegov potpis, predočen mu je taj dokument, no Schuster kaže da mu je dokument nečitljiv i da ga ne prepoznaje.

Sudac Ivan Turudić ga pita kako to da je ranije, u istrazi, rekao da taj potpis, na tom istom papiru, zaista jest njegov. Schuster je vidno nervozan, zacrvenjen, promijenio glas, skinuo sako i rekao: 'Potpisao sam u svojoj karijeri tisuće dokumenata, a isplatnicu nisam potpisao. Ako sam tada to potvrdio, onda je to vjerojatno tako, ali sada ga ne vidim.'

Kaže da nije nikada čuo za tvrtku Bishop's Dale, na koju je Eugen Laxa prenio poslove provizije. Kad mu se predočava Laxino pismo u kojem se zahvaljuje Hypo banci, Schuster kaže da ga nikada nije primio i ponavlja da se nije bavio poslovima u inozemstvu.

'Da sam na mjestu Granića ili Sanadera, nikada ne bih uzeo privatni kredit jer su time bili u sukobu interesa', rekao je Schuster kada ga se pita za kredite koje su njih dvojica podignula u toj banci za osobne potrebe, nakon sklapanja kredita s Ministarstvom vanjskih poslova. Svjedok nije znao kada su Granić i Sanader sklopili privatne ugovore o kreditu s Hypo bankom.