Vidi ti SDP-a! Već nekoliko mjeseci, a da budem sasvim iskren i malo dulje, držim da iz ove stranke ne može ni teoretski doći vijest zbog koje bi odmah trebalo paliti televizor ili otvoriti informativne portale. Kad ono, ispade da su Milanovićevi socijaldemokrati izdiktirali hodogram najvažnijih događaja koncem prošlog i početkom ovog tjedna. Da su, drugim riječima, zasjali kao, teško mi je to i izustiti, prva zvijezda hrvatske političke scene.

Evo, pogledajte sami. Milanović je postigao dogovor s Kosorovom o glasanju dijaspore, kojim se konačno na prihvatljiv način rješava pitanje sudjelovanja na izborima i na referendumima Hrvata u Bosni i Hercegovini. Drugo, održan je prvi krug izbora za novog predsjednika zagrebačkog SDP-a, kojim se prvi put i na lokalnoj razini primjenjuje superiorni izborni model, potpuno nepoznat u drugim strankama, da samo članstvo neposredno bira rukovodioce stranke.

Ovome bi se moglo još dodati i to da je Josipović natjerao vrh HDZ-a da se povuče nakon oštre polemike oko niza vrućih pitanja (Bleiburg, Ahmići, spor Kosor-Nobilo...), shvaćajući da u tom verbalnom čerupanju šef države samo dobiva. Ali, dobro, Josipović je sada 'zamrznuti' član SDP-a, pa taj bod nećemo stavljati na konto ove stranke, nego na njegov, što je, uostalom, sigurno i on napravio. Zadržimo se na prva dva. Na prvi pogled ti bodovi veliki su kao kuća.

Kompromisom Kosor-Milanović oko glasanja dijaspore napokon se stavlja točka na ono i bogu i vragu prisjelo mrcvarenje na svim dosadašnjim izborima u hrvatskim dijelovima BiH, kada su nacionalni dobošari zvali doslovce sve živo i mrtvo da se pojave na biralištima. Sada je to postalo nepotreban vašar, koji može drito u muzej hrvatskog političkog paleozoika. Ubuduće, glasat će se po istom modelu tzv. fiksne kvote, po kojem danas glasaju – znam da će to nekima zazvučati bogohulno, ali je, vjerujte mi, vrlo ljekovito – Srbi u Hrvatskoj. Tri mjesta u Saboru, bez obzira na to koliko ih se odazvalo na izbore.

Drugi bod izgleda velik jednako toliko, možda čak i više. Unutarstranačkim izborima u zagrebačkom SDP-u završava se era Milana Bandića, preko kojeg su socijaldemokrati poljubili samo dno hrvatske stranačke kloake. Zamijenit će ga Davor Bernardić ili Ivo Jelušić, vjerojatnije ovaj prvi, koji imponira mladošću i obrazovanošću, ali je vrag što ne možeš ni gledanjem u grah odgonetnuti njegov politički profil. Umjesto toga imaš pravu šumu podataka ove vrste. Nekad je slovio kao bandićevac (ušao je i u Sabor kao Bandićeva zamjena), sada je valjda više milanovićevac, iako ne koliko Jelušić, koji je nekada bio i Bandićeva desna ruka, ali ga sada drže izbornim 'konjem' iz Milanovićeve zaprege. Zavrti ti se u glavi.

I tu ti je sav jad i čemer današnjeg SDP-a. U toj zaprežnoj stranci ni za koga više ne znaš što misli, niti je to tamo ikome više važno, jer je nekada znameniti 'idejni rad' odavno zamro. Sada je jedino bitno uz čije se rudo isplati vezati. Istinabog, ništa bolje nije ni u drugim strankama, ali kada to vidiš u strankama 'čistog' centra, manje je uočljivo dok u partiji nekadašnje 'avangarde' jednostavno bode oči. Kada je osnovan HDZ, Račan ga je nazvao 'strankom opasnih namjera', što je bila jedna od rijetkih stvari u kojima je bio sasvim u pravu, ali se u međuvremenu potrudio da od SDP-a napravi nešto što danas možeš nazvati jedino – strankom bezopasnih namjera.

Kad SDP ostavlja na cjedilu

Ništa tu nije reljefno definirano i jasno, sve može biti ovako i onako, a kada su osobito inspirirani, ni ovako ni onako. Nije zato čudno da im malo tko vjeruje; evo i sada se sumnja da je Kosor popustila Milanoviću oko glasanja u BiH samo zato što je on spreman tvrdim kršćanima iz HDZ-a uzvratiti važnom protuuslugom. Povući zahtjev da se u Ustav ugradi zabrana spolne diskriminacije. Može li se dogoditi taj smutljivi trgovački aranžman? O, kako ne, ništa lakše. Zašto bi, uostalom, nekoliko tisuća homoseksualaca mislilo da ih SDP neće ostaviti na cjedilu, ako je to mirne duše napravio sa stotinama tisuća radnika, koji bi, po logici stvari, trebali biti stožer njegova izbornog tijela?

Od tog stožera danas nije ostalo ni 's'; imaš samo golemu stožinu propuštenih prilika, od kojih jednu veliku, stvarno veliku, upravo gledamo. Jasno je da je ovu današnju mega-krizu u Hrvatskoj, kao i u cijelom svijetu, skrivio krupni kapital, a ne rad i radništvo, i ne treba puno klikera da se od toga napravi ključno političko pitanje danas. Ali, SDP-ovci odavno više nemaju tih klikera, pa nemaju što reći ni o ovoj krizi, osim se vrišteći svađati s Kosoričinom Vladom o njezinim antikriznim mjerama, iako se u tome suštinski puno više slažu nego razilaze. I onda ih Kosorova, iako ni sama nije bogzna kakav klikeraš, mora poučiti tomu da je prestanu optuživati da je pokrala SDP-ove ideje i istodobno te ideje proglašavati bezvrijednima.

Skačete, gospodo, upozorila ih je, sami sebi u usta. Dabome da skaču, ali u toj atletskoj disciplini oni su stari majstori, koji ništa ne rade ofrlje, nego im je svaki doskok pomno isplaniran. Pa će se ostrviti na Bandića oko najaktualnijih zagrebačkih afera, prešućujući da su u gradskoj Skupštini odobravali bandićevsku politiku u svim stvarima koje su sada na tapetu. Od Horvatinčićeva potkopavanja Varšavske do Todorićeve uzurpacije Kulmerova dvorca (ostalo je, doduše, zapamćeno da je sadašnji predsjednik Josipović tada bio 'hrabro' suzdržan, a nova SDP-ova zvijezda Bernardić još 'hrabrije' negdje nestao).

Dobro, pala je tu poslije neka isprikica probuđenih SDP-ovih antibandićevaca, ali tek kada se stranka definitivno razišla od Bandića. A zašto se uopće razišla? Pa samo zato što je ovaj na svoju ruku ušao u trku za šefa države; SDP-ovce ni danas nećeš čuti da se od njega ograđuju jer je bio popišmanjeni podvodač glavnoga grada krupnom i mutnom kapitalu. E, dok se to ne čuje iz usta Milanovića, Bernardića i ostalih, okačite, gospodo drugovi, svoje spektakularne unutarstranačke demokratske promjene mačku o rep.