Da je predizborno vrijeme ispunjeno ispraznim frazetinama i floskulama, nije nikakva tajna. Ipak, neke od njih toliko su šuplje, potrošene i odvojene od stvarnosti, da smo ih odlučili pobrojati i pojasniti zašto se radi o potpunim besmislicama
'Stvorit ćemo x novih radnih mjesta'
Upravo ovih dana čelnici vodećih stranaka gotovo da se natječu u licitaciji radnim mjestima koja će, kako tvrde, otvoriti u narednom periodu, naravno pod uvjetom da dobiju vlast na izborima. Postoji, doduše, jedan golem problem s tim obećanjem: Vlast ne služi stvaranju radnih mjesta. Posao vlasti je, između ostalog, donošenje i, što je još važnije, provođenje zakona koji će omogućiti realnom sektoru da posluje sa što manje državnih opterećenja i nameta te kao posljedicu toga zaposli još ljudi. Jedina radna mjesta koja otvaraju sami političari su radna mjesta samih političara. Eventualno su tu i radna mjesta koja se prigodno 'stvore' u državnim uredima, agencijama i tijelima javne uprave nakon svake smjene vlasti za rođake, prijatelje i stranačke kolege vladajućih. No, možete biti sigurni da je svako obećanje o stotinama tisuća novih radnih mjesta ne samo laž, nego i cinična laž, jer su oni koji je izgovaraju savršeno svjesni da je ne mogu realizirati niti je to njihov posao.
'Javite se meni za otpis dugova'
Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji je u predizborno vrijeme uvijek sklon obećavanju brda i dolina, ovoga puta otišao je korak dalje pa je pozvao Zagrepčane da mu se jave radi 'otpisa dugova'. Bandić se pritom nada da građani ne shvaćaju da se dugovi ne mogu poništiti čarobnim štapićem, da perpetuum mobile ne postoji, odnosno da svaki dug netko treba platiti. Gradonačelnik glavnog grada tu se služi svojim omiljenim trikom – uzet će jednima da bi dao drugima - koji će zbog takve 'preraspodjele' glasati za njega. Kao i obično, Bandić silno pokušava ostaviti dojam da te dugove namiruje on osobno, a ne građani Zagreba. Sve u svemu, 'otpis dugova' je još jedna potpuno besmislena frazetina čija je jedina svrha kupovanje glasova tuđim novcem.
'Smanjit ćemo PDV'
Jedno od najizlizanijih predizbornih obećanja odnosi se na smanjenje PDV-a, u čemu u ovoj kampanji prednjači HDZ. Problem s tim obećanjem je sljedeći: Najbolji prediktor ponašanja u budućnosti je ponašanje u prošlosti. Nije bilo vlade u povijesti neovisne Hrvatske, HDZ-ove ili SDP-ove, koja je smanjila opću stopu PDV-a (a obećavali su prije izbora, baš kao i ovih dana). Ako je suditi po takvoj praksi, smanjenje PDV-a manje je vjerojatno od invazije vanzemaljaca. Nadalje, smanjenje PDV-a i za samo jedan posto automatski znači oko pola milijarde kuna godišnje manje u državnom proračunu. Čime misle popuniti proračunsku rupetinu koja bi se otvorila smanjenjem PDV-a, političari ne navode i zato je posve očito da se radi o tek još jednoj šupljoj floskuli nevrijednoj iole ozbiljnijeg razmatranja.
'Strukturne reforme'
Iako bi netko naivan očekivao da će nakon neuspjelog eksperimenta s 'vladom stručnjaka', koja se klela u famozne 'reforme' od formiranja do neslavnog raspada, ta riječ biti trajno zabranjena u Hrvatskoj, to se nije dogodilo. Naime, naši političari računaju da je pamćenje njihovih birača otprilike na razini pamćenja senilne mačke, a povijest izbornih rezultata u tome im, nažalost, daje za pravo. I tako su se 'reforme', a naročito one 'strukturne', ponovo našle u predizbornim govorima niza političara. Pritom zanemaruju činjenicu da se o 'strukturnim reformama', poput reorganizacije sustava županija, pravosuđa i javne uprave, govori već doslovce desetljećima, a nitko se od vladajućih garnitura nije usudio taknuti u iste nakon osvajanja vlasti. Riječ 'reforma' toliko je isprostituirana, naročito u posljednjih godinu dana, da je izgubila svaki smisao.
'Ne zanimaju nas ideologije'
Vjerojatno ne postoji besmislenija semantičko-retorička smicalica od sve popularnije tvrdnje političara prema kojoj se 'ne bave ideologijama'. Naime, riječ 'ideologija' je u novije vrijeme postala sinonim za beskonačne rasprave o Drugom svjetskom ratu, iako je njezino značenje puno, puno šire od toga. I ekonomska, i zdravstvena, i fiskalna, i natalitetna, i bilo kakva druga politika nije lišena ideologije, baš naprotiv – radi se o pitanjima na koja ne postoji 'neideološki' odgovor. Zaklinjanje u 'stručnjake' nauštrb 'ideologija' je posebno iritantno. Naime, ako je za donošenje svih odluka dovoljan samo glas struke (koji također nije lišen ideologije, naročito u ekonomiji), zašto uopće imamo političare? Političari među kojima prednjače mostovci i živozidaši tvrde da se ne bave ideologijama, iako su upravo ideologije jedino čime se bave, a u ideologije spada i spremnost na bezočno laganje birača u lovu na glasove.
'Aktiviranje resursa'
Nadali smo se da je floskula o 'aktiviranju resursa' zamrla nakon posljednje predsjedničke kampanje Stjepana Mesića, ali upravo tu besmislenu frazetinu ovih dana ponovila je HDZ-ova Ivana Maletić. Radi se, naime, o izrazu koji je toliko općenit da u stvarnom svijetu ne znači gotovo ništa. 'Aktiviranje resursa' implicira da je Hrvatska rudnik zlata, koji je potrebno samo iskopati i onda ćemo svi živjeti u blagostanju. Što je neko obećanje općenitije, time je teže političara poslije izbora držati za riječ – upravo zato i takve općenite fraze jesu toliko popularne u predizborno vrijeme. Nemojmo se zavaravati, jedini resurs koji žele 'aktivirati' zove se - državni proračun.
'Bit ću sasvim jasan'
U predizborno vrijeme u jednu stvar možete biti apsolutno sigurni: Svaka rečenica koja slijedi nakon rečenice 'Bit ću sasvim jasan' - bit će sve samo ne jasna. Ovim jeftinim demagoškim trikom učestalo se za vrijeme svog kratkog mandata služio Tihomir Orešković, čovjek koji je eklatantan primjer nejasnog izražavanja, a ovih dana toj frazetini je sklon i novi šef HDZ-a Andrej Plenković. Jasnoća u izražavanju je upravo ono što političari svim silama izbjegavaju, jer ih se u protivnom može pozvati na odgovornost u trenutku kad prekrše dana obećanja.
