Seks zaista prodaje sve i nalazi se posvuda; vrišti s TV ekrana, s novinskih naslovnica, iz izloga, jumbo-plakata i prodaje praktički sve od igle do automobila. I pokoje pivo između.  Taj jednostavni fizički čin u svojoj biti namijenjen nastavku ljudske vrste pretvorio se u najjače, a često i najokrutnije marketinško oružje. Oni koji ga nemaju žele ga više od ičega a oni koji ga imaju žele ga još više. Bilo na TV ekranu ili u spavaćoj sobi. Ili u...omiljenoj igri?

Seks u igrama prisutan je već gotovo desetljećima, no stvari se tu mijenjaju svjetlosnom brzinom, prije svega zbog napretka tehnologije, jer, budimo realni – koliko je bilo moguće prije 15 godina prikazati seksualni čin ili tek trenutak kemije između dvoje likova? Pa, ne baš previše. Danas je situacija ipak mnogo drugačija ne samo zbog tehnologije koja je na rubu fotorealizma već i zbog rušenja brojnih tabua. U ovoj smo se temi tjedna tako odlučili pozabaviti temom seksa u igrama koje smo imali priliku zaigrati u protekloj 2011. godini.

Dragon Age II

Dragon Age 2 na tržištu se pojavio još u ožujku 2011. godine i u najmanju ruku – podbacio u svakom aspektu. BioWare i EA uprskali su sve ono dobro što je RPG žanru pridonio Dragon Age: Origins. Ipak, još u razvojnoj fazi ekipa iz BioWarea nije se zaboravila pohvaliti time što će u igri biti seksa i to s mogućnošću istospolnog odnosa. Obećanje je i ispunjeno. Naravno, oni konzervativniji su se bunili, kao i neke radikalnije kršćanske skupine, no kao što svi znam – pas koji laje ne grize. Igra je na kraju bila toliko loša da nikoga nije zaintrigirao ni taj prokleti seks, koji zapravo nije ni prikazan, osim nekoliko uvodnih sekundi predigre i nabacivanja odjeće na kraju.

The Witcher 2

The Witcher 2 najbolji je RPG protekle godine uz najnoviji The Elder Scrolls V, a i grafički jedna od najljepših igara godine. A takav je i seks u njoj. No, krenimo ispočetka. Seks je naime bio i u prvom The Witcheru gdje ste, stupajući u odnos sakupljali – pazite sad -  karte sa slikom djevojke u čijem ste društvu proveli proteklih, da ne pretjerujemo -  20-ak sekundi. U izvornoj verziji čuli ste samo zvukove dok ste u Enhanced ediciji mogli uživati i u prvim sekundama predigre. Kada je The Witcher 2 bio pred izlaskom, na naslovnici poljskog izdanja Playboyja pojavila se obnažena heroina iz igre. Seks je na zadovoljstvo mnogih u nastavku prikazan mnogo konkretnije i da budemo potpuno iskreni – radi se o jednom od najbolji prikaza seksa u igrama uopće. Otkriva dovoljno da bude interesantan a sakriva taman toliko da se ne pretvori u vulgarnost i neukusnu pornografiju. Uostalom, uvjerite se i sami;

Duke Nukem: Forever

Kladimo se potpuno uvjereni u dobitak da se dobar dio stare garde gamera pri pogledu na naslov teme sjetio dobrog starog Đuke. Otkada je Duke Nukema otad je i šovinizma i teta u toplesu u igrama. Tako je i u spektakularno promašenom Duke Nukem Foreveru koji zasigurno spada među najgore naslove ove godine. Već u prvih desetak sekundi igre svjedočite oralnom seksu nad Đukom koji pri tome u rukama ležerno drži kontroler Xboxa 360, a to je samo početak. Kroz cijelu singleplayer kampanju Duke nailazi na djevojke koje mu spremno prezentiraju svoje grudi i daju nedvosmislene nemoralne ponude. Đukine šovinističke komentare kroz igru ne trebamo posebno isticati a dovoljno je reći da bi se na njih žalila svaka udruga žena u svijetu. I dok je Duke Nukem u ulozi šovinističke svinje prije 15-ak godina bio potpuno simpatičan na onaj trashy način, danas jednostavno zvuči ocvalo i jadno. Našto poput Stallonea u posljednjem Rambu.

L.A. Noire

Ako seks u prethodno spomenutim naslovima služi za razbibrigu ili jednostavno zadovoljenje znatiželje, u maestralnom L.A. Noireu nas nadzvučnom brzinom lansira u brutalnu realnost. Igrač u ulozi detektiva Colea Phelpsa između ostaloga rješava i nekoliko slučajeva u kojima su ubijene žene ujedno i žrtve silovanja. Naravno, na mjestima zločina tako leže i obnažena ženska tijela što je još jednom zabrinulo cijelu silu lažnih dušebrižnika, pa se na igru tako obrušila i velika desničarska TV kuća Fox. Iako neki neće moći 'prežvakati' neke scene iz L.A. Noirea, njegov doprinos u ovom segmentu igrama je popriličan jer prikazuje i onu crnu stranu seksa koja se u igrama većinom potpuno zanemaruje.

Catherine

Catherine je jedno od najugodnijih iznenađenja prošle godine. Ne samo da se radi o igri čiji se koncept razlikuje od svega što ste dosad mogli zaigrati, Catherine je i jedina igra u protekloj godini koja se bavi isključivo seksom tj. posljedicama prijevare. Naime, igrač u igri preuzima ulogu Vincenta koji je pak u vezi s Katherine. No, nakon još jedne provedene večeri u lokalnom baru Vincent se budi u krevetu s Catherine, djevojkom koju je upoznao usput i u pijanom stanju s njom prevario Katherine.

Ostatak igre dijeli se na dnevne i noćne faze. Radnja po danu odvija se u istom baru gdje Vincent komunicira s prijateljima, Katherine i Catherine, šalje poruke, priča sa potpunim strancima i na taj način usmjerava radnju. Igra ima nekoliko mogućih završetaka ovisno o tome kako Vincent upravlja situacijom koju je prouzrokovao odlaskom u krevet s Catherine. Noćne faze sastoje se od klasičnog platformiranja. Naime, Vincent ima noćne more u kojima mora gotovo potpuno gol bježati čudovištima, ogromnim ženama i sl.

Radi se o doista složenoj avanturi koja može potrajati i više od desetak sati. One koje zanima ona ozbiljna, složena, emocionalna strana seksa u Catherine će doći na svoje.

ZAKLJUČAK

Kroz pet navedenih igara iz protekle 2011. godine seks je prikazan na najkonkretniji način, iako u svakoj igri u različitoj formi. U L.A. Noireu susrećemo tmurnu, brutalnu realnost seksualnog nasilja, u Duke Nukem Foreveru protagonist kao iz puške ispaljuje plitke šovinističke komentare, u drugom Dragon Ageu imamo mogućnost i homoseksualnog odnosa dok The Witcher 2 nudi jedan od vizualno najljepših prikaza seksualnog odnosa.

Ipak, jedina igra čija se radnja vrti upravo oko seksa je Catherine, ozbiljna avantura koja će zainteresirati sve koje zanima ona pogubna i manje ugodna snaga seksa i zato je ipak namijenjena nešto zrelijoj publici, što ističu i njeni autori.

Iako je u svim istaknutim naslovima osim Catherine i L.A. Noirea seks u potpunosti banaliziran, ipak sa zadovoljstvom možemo istaknuti da gaming industrija još nije spala na toliko niske grane da bi se oslanjala na promociju i prodaju putem seksa. Situacija je bolja i utoliko što se u ulogu Vincenta u Catherine bez problema može uživjeti osoba i ženskog i muškog spola dok su dosad prikazi seksa u igrama uvijek bili primarno namijenjeni muškoj populaciji i njihovoj viziji seksa koja je često mnogo jednostavnija, banalnija i bizarnija od ženske.