Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) započeo je serološka testiranja koja bi trebala dati odgovor na pitanja što se postavljaju već duže vrijeme: koliko je koronavirus raširen u našoj populaciji, odnosno koliki je postotak građana prokužen. Serološko testiranje obuhvaća 1100 uzoraka krvi građana koji su prikupljeni iz bolničkih laboratorija, domova zdravlja i zavoda za javno zdravstvo, javlja N1.

Sve je počelo testiranjem ELISA 120 osoba iz opće populacije te zdravstvenih djelatnika, no riječ je dakako o premalom uzorku da bi se iz njega izvodili ozbiljni zaključci o prokuženosti populacije.

ELISA (Enzyme-linked immunosorbent assay) je imunoenzimski test visoke osjetljivosti i selektivnosti za određivanje prisutnosti i količine specifičnih molekula. Temelji se na reakciji antigena na antitijelote se često koristi za određivanje mikotoksina kao jednostavna i brza, ekonomski i ekološki prihvatljiva metoda s mogućnošću analize velikog broja uzoraka.

Tim se postupkom u serumu bolesnika dokazuju pojedine klase protutijela: IgM, IgG i IgA. Ovisno o dokazanim protutijelima, može se vidjeti je li riječ o akutnoj infekciji ili je testirani ranije bio u kontaktu s virusom. U pravilu, tko u sebi ima protutijela za SARS-CoV-2, stekao je imunitet. Znanost još ne zna koliko taj imunitet traje, je li trajan ili tek privremen.

Čemu služi bris, a čemu analiza krvi

Otkako se pandemija proširila, u brojnim su zemljama testirane stotine tisuća ljudi ne bi li se otkrilo jesu li zaraženi koronavirusom. Testom koji koristi tehniku zvanu PCR izravno se tražio genetski materijal virusa u brisu nosa ili grla i on je ljudima sa zabrinjavajućim simptomima mogao odgovoriti na pitanje koje ih je mučilo - jesu li trenutno zaraženi.

Sjajna stvar, ali bris vam nažalost ne može reći jeste li prije bili bolesni. A bez toga ne može se znati koliko je ljudi bilo bolesno bez pokazivanja simptoma niti možemo razumjeti punu širinu širenja virusa.

Odgovor na to pitanje daje drugačija vrsta testa kojim se pregledava krv ne bi li se u njoj otkrili znakovi toga je li nečiji imunološki sustav bio u kontaktu s virusom. Ovaj postupak, poznat kao serološki test, ne pita ima li testirana osoba koronavirus nego je li njeno tijelo bilo u kontaktu s klicama.

Serološki testovi istražuju uzorke krvi, a ne bris iz nosa. Ove vrste testiranja na koronavirus razvijaju mnogi laboratoriji širom svijeta. Krv nekoga tko je bio izložen trebala bi biti puna protutijela protiv virusa. Nova ispitivanja određuju postojanje ili odsutnost takvih antitijela.

Zašto je važno znati tko je prehodao bolest

Serološka ispitivanja, smatraju znanstvenici poput Floriana Krammera s Medicinske škole Icahn u New Yorku, pomažu locirati one koji su preboljeli zarazu. To je, između ostalog, dobro znati kako bi se njihova krv, bogata protutijelima, iskoristila za poboljšanje imuniteta.

Serološkim testiranjem brzo se može vidjeti jesu li zdravstveni djelatnici bili izloženi virusu. Oni koji su stekli imunitet mogli bi se bez problema poslati na prve linije, bez straha da će se zaraziti ili donijeti bolest kući svojim obiteljima.

Ne manje važno, takvi testovi mogu nam reći više o rasprostranjenosti novog koronavirusa i odgovoriti na niz važnih pitanja. Koliko je ljudi bilo oboljelo, a da to nisu ni znali i kolika je stvarna stopa smrti, samo su neka pitanja koja traže odgovore.

Od seroloških testova očekuje se da pruže točniju sliku o tome koliko je ljudi bilo zaraženo. Ta će informacija dobro doći da bolje shvatimo kako virus funkcionira i što nam je činiti kad se pojavi očekivani drugi val pandemije.

Svjetska potraga za efikasnim testom

Serološkim testiranjima bavili su se brojni laboratoriji, od Amerike do Singapura. Britanci su namjeravali proizvesti milijune kućnih setova za testiranje prilikom kojih bi se uzorak krvi uzimao iz prsta, ali imali su problema s točnošću rezultata.

'Intenzivno radimo i razmjenjujemo podatke oko validacije seroloških testova, jedinih pravih testova koji će u konačnici pokazati tko je prebolio bolest', rekao je bivši ministar znanosti i obrazovanja, forenzički genetičar Dragan Primorac prošli ponedjeljak na sastanku Znanstvenog savjeta hrvatske Vlade. 'Hrvatska niti u jednoj mjeri, metodi ili postupku ne zaostaje za najrazvijenijim državama svijeta. Izvukli smo lekciju da je iznimno važno da imamo vlastite ljude koji mogu upravljati procesima.'

Serološka testiranja već se provode u nizu zemalja EU-a, a rezultati prikupljeni u Češkoj i Sloveniji pokazali su da je u tim zemljama koronavirusom bilo zaraženo između dva i pet posto stanovništva. Kad bi isti postotak bio zabilježen i u Hrvatskoj, to bi značilo da je bilo prokuženo najviše 125.000 građana. A to dakako nije dovoljno da se postigne kolektivni imunitet.

Takozvani imunitet krda, o kojem govore mnogi stručnjaci i na koji su se neko vrijeme svojim (ne)činjenjem pozivale vlade nekih zemalja poput Velike Britanije, u slučaju Covida-19 iznosi između 60 i 70 posto. Toliko bi naime ljudi trebalo biti prokuženo da bi se zaustavilo širenje koronavirusa. A dotad ćemo stalno biti na rubu te taktizirati između čvršćih i blažih mjera izolacije.