Seksualno iživljavanje petorice mladića nad bespomoćnom maloljetnom Zadrankom koje je Državno odvjetništvo okvalificiralo kao kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka povuklo je za sobom stotine pitanja. Jedno od njih su uzroci koji mlade ljude tjeraju na počinjenje ovakvih zlodjela
Statistika na svjetskoj razini pokazuje kako su adolescenti počinitelji 20 posto silovanja. Zlostavljači gotovo uvijek poznaju žrtvu, a često ih povezuju rodbinske veze. Nad mlađom djecom zlodjelo se izvodilo s blagom prisilom, a kada su u pitanju vršnjaci ili starije osobe prisutno je agresivno ponašanje. Mlađa djeca najčešće su žrtve seksualnog zlostavljanja ili silovanja od strane pojedinca, a adolescenti dvojice ili grupe napadača. Alkohol i droga nisu u principu uzrok počinjenja djela, već se koriste kako izgovor. Kod počinitelja česti su slučajevi nasilja u obitelji, fizičkog ili psihičkog, te ih se definira kao nezrele.
'Ne uspijevaju savladati ljutnju, imaju probleme u školi, kao i s ispunjavanjem školskih obveza, no znakova psihičkih i neuroloških poremećaja nema', kazala nam je ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba Gordana Buljan Flander koja je naglasila kako ne može govoriti o konkretnom primjeru iz Zadra, već o općenitim zapažanjima i znanstvenim činjenicama vezanim uz ovu problematiku.
'U znanstvenim krugovima često se govori o krugu seksualnog zlostavljača koji ima šest koraka. Prvi korak je loša slika koju maloljetnik ima o sebi. U drugom očekuje negativne kritike od strane okoline. U sljedećem se koraku izolira i povlači u sebe. Da bi ublažio taj osjećaj bespomoćnosti, u četvrtom koraku počinje fantazirati o situacijama u kojima ima kontrolu. Peti je korak ponašanje u skladu s fantazijama kada se događaju napadi. Završni korak je onaj u kojemu nakon napada ima još lošiju sliku o sebi, nakon čega se krug ponavlja i sve kreće ispočetka', pojasnila nam je Buljan Flander te dodala kako takvi pojedinci imaju potrebu za iskazivanjem koju najlakše ostvaraju u grupi jer se osjećaju jači.
Puno je razloga koji mogu dovesti maloljetnike do ovog kruga. Kada su u pitanju individualni faktori, valja naglasiti lošu kontrolu impulsa, nedostatak socijalnih vještina i iskustvo vlastitog zlostavljanja. Tu su i obiteljski razlozi koji podrazumijevaju loše emocionalne veze s roditeljima, obiteljsko nasilje i nedostatak granica među članovima obitelji, a velik utjecaj imaju i socijalno-ekonomski razlozi poput uzora iz redova nasilnika.
Buljan Flander također upozorava kako je iznimno značajno prepoznati prve znakove još u dječjoj dobi.
'Intervencija je potrebna već u vrtiću. Pokazalo se da djeca koja su agresivna u vrtićkoj dobi imaju dva do pet posto veću šansu da budu agresivna i kao adolescenti. Problem koji svakako treba apostrofirati je nedostatak psihologa stručnjaka u školama', kazala je Buljan Flander.
