Imajući u vidu optimistične najave njemačke kancelarke Angele Merkel o trgovinskom sporazumu između Europske unije i SAD-a, postignuti dogovor Macrona i američkog predsjednika Donalda Trumpa o prekidu spora koji je nastao zbog francuskog oporezivanja velikih internetskih kompanija, kao i pomirljiv Trumpov ton o Iranu i Kini, može li se zaključiti da je na samitu G7 postignuto i više od očekivanog?

Marta Zorko, izvanredna profesorica na Fakultetu političkih znanosti, smatra da je to zasigurno više nego se očekivalo, uzevši u obzir prošli samit, naprasno završen bez dogovora.

'Ovaj optimističan ton i najava niza budućih sporazuma ukazuju na usklađivanje stavova, uvjetno rečeno, Zapada zbog čitavog niza spornih pitanja, narušenih i zbog različitih interesa neusklađenih. Ipak, otvaranje niza pitanja bez dogovorenih konkretnih mjera uključuje vremensku komponentu od nekoliko mjeseci da se uistinu vide potencijalni rezultati samita. Ukoliko izrečene namjere o završetku trgovinskog rata SAD-a i Kine dovedu do trgovinskog sporazuma ili se dogodi sastanak na vrhu na relaciji SAD-Iran, u tom ćemo trenutku moći tvrditi da je samit uspio. Do tada je uspjeh u plasiranju narativa o jedinstvu i usklađenosti stavova najrazvijenijih zemalja svijeta', upozorava Zorko, dodajući da je to također svojevrstan uspjeh - ali samo na deklarativnoj razini.

Upravo je iznenadni dolazak iranskog šefa diplomacije Muhameda Džavada Zarifa na razgovore na marginama G7 ukrao pažnju medija i potaknuo nadu da će se ubrzati približavanje Washingtona i Teherana. Zarifovo ukazanje u Biarritzu popraćeno je, međutim, dvojnom reakcijom SAD-a; iz Bijele kuće prvo je rečeno da je to bilo 'iznenađenje', da bi Trump naknadno rekao da je Macron tražio njegov pristanak za taj dolazak.

'Bez obzira je li poziv bio iznenađenje ili ne, itekako je koristan. U ovom je slučaju Macron odradio posredničku ulogu koja je bila jedina mogućnost da SAD i Iran ponovno sjednu za stol. Nakon što je prošle godine Trump istupio iz nuklearnog sporazuma s Iranom i nametnuo čvrste sankcije ovakva posrednička akcija omogućuje objema stranama početak razgovora bez gubitka početnih pregovaračkih pozicija inicijacijom susreta. Ukoliko potencijalni pregovori, ako ih bude, pođu u bilo kojem smjeru koji ne odgovara SAD-u ili Iranu, neće biti krivaca za neuspjeh ili potencijalnih osuda zašto se u pregovore uopće krenulo ili će se krivac tražiti u Macronu. To je odlična pregovaračka pozicija bez odgovornosti za obje strane i zato mi se čini kako je ipak unaprijed bio dogovoren', analizira Zorko, a koja, između ostalog, na FPZ-u predaje predmet Suvremena geopolitika i sigurnost.

Ide li, po njezinu sudu, izostanak Rusije s G7 na mlin savezu Moskve i Pekinga? Bi li prisustvo Rusije, pa i Kine - sve su glasnija mišljenja da ulaznicu na samit najvećih gospodarskih sila treba dobiti i Peking - samo zakompliciralo raspravu i odlučivanje?

Profesorica Zorko konstatira da izostanak Rusije, iako se na Trumpovu inicijativu raspravljalo o ponovnom pozivu Moskve, ima svoje jasne i teško premostive razloge - barem iz perspektive europskih zemalja.

'Neki oblik rješavanja ukrajinske krize predstavlja minimum za takvu pozivnicu i to je jasno svima oko stola. Potencijalna rasprava o pozivu Putinu na idući samit ima kao cilj umirivanje Moskve, kao što je imala i prvotna pozivnica, kada se ovaj forum nazivao G7 plus 1. Nemojmo zaboraviti to da se Rusija u ovom elitnom društvu našla iz geopolitičkih, a ne ekonomskih razloga. Što se Kine tiče, eventualna pozivnica otvara čitav niz dodatnih pitanja, kao što su usuglašavanje i mogućnost dogovora unutar foruma, ali i potencijalno nezadovoljstvo ostalih zemalja rastućih ekonomija', napominje Zorko.

Podsjeća da je još devedesetih godina prošlog stoljeća utjecajni politolog i američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Zbigniew Brzezinski, imajući u vidu tadašnje geopolitičke odnose moći, zagovarao proširenje na G10.

'Središnja teza ovog znanstvenika bila je da ukoliko Rusija bude primljena u klub, to moraju biti i ostale države BRIC (Brazil, Indija i Kina), u kojima se nalazi glavnina svjetske populacije. Tom bloku država pridružuje se kasnije i Južnoafrička Republika, a trenutnim procjenama potencijalne globalne geoekonomske moći - i niz azijskih država. U tom se slučaju postavljaju pitanja ozbiljne revizije ovog foruma ili pak pitanje koja je finalna brojka potencijalnog članstva s obzirom na različite kriterije moći i brzinu promjena globalnog geopolitičkog poretka', rezonira Zorko.

Koja je važnost usuglašavanja 'Inicijative za Amazoniju', bez obzira na odbijenicu brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara da prihvati međunarodnu pomoć u gašenju požara u Amazoniji?

>>> Bolsonaro otkantao Macrona u vezi spašavanja Amazonije: Brazil nije ničija zemlja

'Reakcija je jednim dijelom razumljiva upravo zbog ranije navedenog uključivanja/neuključivanja određenih država u 'svjetske sile' ili elitu. Usuglašavanje oko ovog pitanja je važno, ali nemojmo zaboraviti kako je ono dio djelovanja u kriznoj situaciji, a ne djelovanja na prevenciji ili dugoročnom upravljanju. Pitanje zaštite okoliša je puno veće i zahtjevnije od 20 milijuna dolara i nekoliko kanadera. Kako bilo, usuglašavanje bi mogao biti prvi korak prema volji za postavljanjem pitanja okoliša na vrh političke agende. Ipak, ponavljam, jedno je financijski pomoći u kriznom trenutku, a sasvim drugo je financijski dugoročno ulagati u prevenciju ili infrastrukturu ili se pak odreći vlastite ekonomske dobiti u korist većeg dobra', poručuje Zorko.

Kako stručnjakinja ocjenjuje ulogu i nastup britanskog premijera Borisa Johnsona na samitu; je li dao naslutiti da će biti tvrd orah oporbenim laburistima u borbi protiv Backstopa i za provedbu Brexita do 31. listopada?

'Nastup i izjave su pokazali da i ukoliko postoji plan za Brexit, on ga nije još spreman objaviti. Odnosno, još uvijek nije izvjesno koji će se od scenarija dogoditi. Ono što je izvjesno je da se i dalje radi o igrama moći i međusobnim prozivanjima dviju strana. Naime, kako donosi The Guardian, na izjave novinarima hoće li doći do No-Deal-Brexita (tvrdog ili grubog razdruživanja bez dogovora), Johnson odgovara da za to treba kriviti isključivo EU. Bez konkretnog odgovora prozivanje dviju strana za krivicu i dalje traje', kaže Zorko, dodajući da je zanimljivo to što, bez obzira na Brexit, 'europski tronožac' i dalje ima usklađene stavove prema globalnim pitanjima, poput čvrstog suprotstavljanja ponovnoj pozivnici Rusiji.

Konačno, koliko je važna uloga domaćina na samitu G7 i je li Macron sada po svom utjecaju definitivno prerastao u 'novu Angelu Merkel'? Čini se da je Macron primirio i samog Trumpa te on nije štedio na komplimentima pa je tako njemačku kancelarku nazvao 'briljantnom ženom', a kineskog predsjednika 'izvrsnim vođom'. Iako je izostao sa susreta o klimatskim promjenama i bioraznolikosti, američki predsjednik smatrao je potrebnim naglasiti da je on zapravo 'zaštitnik okoliša', iako 'brojni ljudi to ne shvaćaju'.

Profesorica Zorko ne želi komentirati izjave i komplimente predsjednika Trumpa jer se, kako kaže, pokazalo da znaju biti u nesuglasju s djelima.

'Isto tako ne smatram da je Macron preuzeo ulogu Merkel, već je jako dobro odradio ulogu domaćina. Iskoristio je poziciju da nametne pitanja koja su Francuskoj od važnosti i da se postavi kao globalni posrednik. To bi teško učinio da se samit održavao negdje drugdje, a posebice, recimo, u Njemačkoj. I Njemačka i Francuska su okosnice 'europske' Europe, a skorašnji Brexit objašnjava potencijalne pokušaje pozicioniranja u tim novim okolnostima vakuuma moći, u kojima tronožac odlučivanja u EU postaje balans (ili disbalans) Njemačke i Francuske', zaključuje Zorko.