Zamijećen je nagli porast temperature u stratosferi iznad Sjevernog pola na visinama između 20 i 30 kilometara, što obično prethodi pojavi cijepanja polarnog vrtloga. Tada dolazi do prekida polarnog vrtloga koji se odvoji u dva dijela, od čega obično jedan ide prema Kanadi, a drugi prema Euroaziji, donoseći tom području vrlo hladan arktički zrak.

'Polarni vorteks je sustav ciklona oko jednog ili oba Zemljina pola koje okružuju polarno područje visokog tlaka zraka. U tom području zrak kruži oko pola suprotno od smjera kazaljke na satu. Polarni vorteks obično leži na visinama od pet do 30 kilometara. Arktički vorteks ima dva središta, jedan nad sjeveroistokom Kanade, a drugi nad Sibirom. Vorteks je ljeti uži, a zimi širi. Zimi se obično proširi na područje Kanade, a u vrlo rijetkim situacijama i na sjever Sjedinjenih Američkih Država, donoseći u to područje vrlo hladan zrak', pojašnjava Grisogono.

'Na visokim geografskim širinama, poput Skandinavije, u tim okolnostima dolazi do jačanja anticiklone koja u našem slučaju služi kao prohodan put hladnom zraku iz Sibira prema Europi, posebice ako je potpomognuta ciklonama na području Sredozemlja', objašnjava klimatolog, dodajući kako je polarni vorteks stalna ciklona koja se nalazi iznad Arktika u srednjim i višim slojevima atmosfere te u stratosferi.

Jača polarna ciklona pogoduje i jačim zapadnim visinskim vjetrovima, koji našim krajevima zimi donose topli zrak s Atlantskog oceana. Slabljenjem polarne ciklone smanjuje se pak šansa za dotok topline s oceana.

Valja napomenuti kako bi cijepanje polarnog vorteksa moglo izazvati hladni val ne samo u Europi, nego i u Sjevernoj Americi. Budući da se u Europi sudaraju suptropske i arktičke zračne mase, zima u Americi mogla bi biti još žešća nego ona na Starom kontinentu.