LNG terminal bio je tema stanke Ivana Vilibora Sinčića iz Živog zida. 'Prije nekih mjesec dana projekt sam nazvao ekonomskom, tehnološkom, tehničkom i ekološkom katastrofom. Nažalost pokazalo se da smo bili u pravu. Naime, kada je završio zadnji krug natječaja, a natječaj je nekoliko puta odgađan, tj. produljivan kako bi se što više zainteresiranih javilo, međutim to nije pomoglo. Svega jedna firma se javila, Ina i zakupljeno je svega 4 posto dugoročnih kapaciteta za ukapljeni plin. Što to pokazuje? To pokazuje da jednostavno nema novca, nema ekonomske računice u plutajućem LNG terminalu u Omišlju. No, u ovoj stanci htio bih se usmjeriti na jednu drugu stvar, a to je kršenje demokratskih načela. To je političko nasilje, proceduralno nasilje, netransparentnost, nedemokratičnost koja se provodi od strane Ministarstva gospodarstva, zaštite okoliša pa i premijera osobno prema narodu Omišlja i Primorsko-goranske županije', rekao je Sinčić.

Pročitao je pismo načelnice općine Omišalj, koja je pisala kako je premijer ignorira po pitanju LNG terminala, a kako joj je ministar Tomislav Ćorić, tvrdi Sinčić, sugerirao da se smiri po pitanju terminala.

'Ne samo da Vlada ignorira volju naroda Omišlja u Primorsko-goranskoj županiji i da se krši prostorni plan, Ustav, da se sad posebnim zakonom nasilno hoće instalirati nešto što je neprihvatljivo. Ne samo da struka je protiv takvoga projekta, da je on loše dokumentiran, da su unutra paraznanstveni podaci nego i premijer zapravo obmanjuje javnost. Znači on laže, on govori da se konzultira sa općinom Omišalj, a ignorira upite od strane načelnice. A kada i neki kontakt bude to su kratki kontakti i što se tada događa? Ministar zapravo proba mititi, odnosno ušutkati demokratski glas građana općine Omišalj. Evo to je očito način na koji se ova Vlada odnosi ne samo prema narodu Omišlja nego prema cijeloj Hrvatskoj, podcjenjivački, vi ste tamo nebitni, ja imam, ja mogu što hoću, ja imam medije, ja imam vlast, imam ovu većinu, imam sklepanu a ono što vi mislite to mi je čisto procedura reda radi', kaže Sinčić.

O beskućnicima je progovorio nezavisni Marin Škibola. 'O beskućnicima u Hrvatskom saboru jako rijetko govorimo. Zašto jako rijetko govorimo o beskućnicima u Hrvatskom saboru, zato što se de facto niti jedan zakon ne odnosi na hrvatske beskućnike i zapravo nemamo čak nikakvih europskih direktiva koje bi uređivale problem hrvatskog beskućništva. S druge strane, parlamentarnim strankama, a i izvan parlamentarnih stranka, beskućnici nisu interesantni kao određena interesna grupacija, kao određeno biračko tijelo, zato što oni de facto niti ne izlaze na izbore toliko i oni su vrlo marginalizirana skupina u hrvatskom društvu. Prema procjenama Hrvatske mreže za beskućnike, trenutno je Hrvatskoj više od 1000 beskućnica i beskućnika. Danas imamo 14 prihvatilišta, odnosno prenoćišta u različitim gradivima diljem Hrvatske i problem beskućništva je uglavnom spušten na lokalnu razinu. Ukupni smješteni kapaciteti prihvatilišta i prenoćišta u Hrvatskoj su do 420 korisnika i beskućnike imamo jedno tisućinjak. Znači zapravo preko 500 beskućnika živi na javnim površinama i nemamo ih gdje uopće smjestiti', kaže Škibola.

'Ono što je zaista nepravedno i govori o suštinskom nepoznavanju ove problematike od strane zakonodavca, je to što Zakonom o socijalnoj skrbi iz 2013. g. donesena odredba prema kojoj beskućnici u prihvatilištima nemaju pravo na stalnu novčanu pomoć, tzv. zajamčenu minimalnu naknadu. Dakle, oni ne dobivaju nikakvu novčanu pomoć, osim ponekad jednokratne pomoći. Onaj koji je takvu odredbu odredio, išao je logikom da oni u prihvatilištima imaju sve što im je potrebno. I da imaju i hranu i prenoćiše i obuću i obuću. Međutim, to i nije baš tako. S druge strane, ako se želi integrirati u sustav rada, potrebna im je neka pristojnija odjeća, a ako oni nemaju minimalnu naknadu, bar mjesečno od 800 kn, kako da oni kupe, uopće ikakvu pristojniju odjeću i idu kod poslodavca i probaju se zaposliti', upozorio je Škibola i predložio da se beskućnicima isplaćuje naknada za rad, a ne da dobivaju novac iz sustava socijalne skrbi.