Tim činom označen je početak konačnoga kraja tvornice koja je bila sinonim industrijalizacije, gospodarskog, socijalnog i ukupnog razvitka Sinja i cetinskoga kraja, ali i posve suprotnih procesa koji su se odvijali na sinjskom području tijekom posljednjih 20 godina, piše Slobodna Dalmacija

− Ustrajali smo u zahtjevu za stečaj jer smo davno shvatili da “Dalmatinke” više nema. Zadovoljni smo što nam je sud dao za pravo, ali istodobno smo beskrajno tužni. Umjesto da tvornica bude izvor egzistencije novim generacijama, kao što je bila tisućama nas koji smo u njoj proveli radni vijek, sve se pretvorilo u jedno veliko ništa – kaže Iva Radonja, godinama vođa obespravljenih radnika.

Prije 70 godina, nakon krvavog Drugog svjetskog rata u kojemu je poginuo svaki deseti stanovnik cetinskoga kraja, sinjski tribun Vice Buljan izborio je kod državnih vlasti da se na livadi na istočnom rubu Sinja gradi predionica i tvornica konca koja je dobila ime “Dalmatinka”.

Tvornica je rasla, širila proizvodnju i broj zaposlenih, te u zenitu s 2750 zaposlenih postala vodeći proizvođač konca za šivanje u srednjoj Europi. Trećinu godišnje proizvodnje od 3600 tona konca i visokodorađenog prediva Sinjani su dostavljali na adrese inozemnih kupaca.

Tvornica “Dalmatinka” bila je Sinju okosnica razvoja. Osim plaće svojim zaposlenicima, koja nikada nije kasnila, tvornica je osiguravala novac za stambenu izgradnju, kulturu, sport i sve drugo.

Prve probleme “Dalmatinka” je doživjela s raspadom bivše države, zbog čega je ostala bez velikog dijela tržišta. Ono što je uslijedilo rezultat je hrvatske specifičnosti znane kao pretvorbeno-privatizacijski kriminal.

Najprije su u političkim čistkama rastjerani ljudi koji su nosili proizvodnju, smanjivao se broj zaposlenih i proizvodnja, a povećavali gubici, koji su nadrasli vrijednost temeljnoga kapitala u pretvorbi procijenjenog na tadašnjih 62,5 milijuna njemačkih maraka. U razne sanacije država je, kupujući kakav-takav socijalni mir, uložila oko 380 milijuna kuna.

Prije osam godina ta stara “Dalmatinka” d.d. s 860 zaposlenih otišla je u stečaj. Stečajna je upraviteljica Blanka Tuđen-Mazuth u srpnju 2002. godine isporučila tvornicu svojim starim partnerima, braći Ladini iz Italije, predstavljajući ih uspješnim gospodarstvenicima.

Oni su se, međutim, pretvorili u socijalno bešćutne grobare “Dalmatinke” koji su iz sinjske tvornice unovčili sve što su mogli, uključujući i prodaju 3,8 hektara tvorničkog zemljišta. “Dalmatinke” više nema. Ostali su ostaci koji se sastoje od 57 tisuća četvornih metara natkrivenog proizvodnog prostora, opremljenog infrastrukturom, na parceli od oko 7,5 hektara.

O njima će odlučivati novoosnovani Odbor vjerovnika, koji će uz stečajnog upravitelja i sud voditi glavnu riječ o tijeku stečajnog postupka “Dalmatinke nove”. Očekuje se da će se držati samo jednog zaključka i cilja: u tom prostoru moraju raditi ljudi, u što većem broju i što prije, to bolje.