Pisalo se o njemu mnogo portreta, od prvih aktivističkih koraka, pa do sinoćnjeg, onog koji ga je bacio u političku orbitu Hrvatske. Tomislav Tomašević ulazi u drugi krug s ogromnom prednosti ispred protukandidata Miroslava Škore. Tko je mogući novi gradonačelnik Zagreba i kako je više od desetljeća gradio svoju sadašnju poziciju?
On je zvijezda ovih izbora, za mnoge dečko bez mrlje u karijeri, aktivist, ekolog, pa političar. Možemo dodati i prvi 'šatoraš', jer je prije točno 11 godina sudjelovao u pobuni protiv pogodovanja Tomislavu Horvatinčiću oko centra Cvjetni, što je uključivalo prosvjedničke šatore u srcu Zagreba.
Ta ga je akcija pod nazivom 'Ne damo Varšavsku' i vinula u širi javni prostor. O njemu smo pisali nakon lanjskih parlamentarnih izbora, kada je platforma Možemo! napravila iskorak i ušla u Sabor sa sedam mandata, čime su sa sebe dijelom skinuli stigmu isključivo zagrebačke opcije.
Tomašević je sinoć ostvario rezultat na kojem mu mnogi mogu biti zavidni, osvojio je sve gradske četvrti osim Brezovice, pridobio 147 tisuća glasova. Da je dobio pet posto glasova više, igra bi bila završena već u prvom krugu.
No ako dobije izbore u Zagrebu, čeka ga ogroman posao. Grad treba obnoviti od potresa i riješiti problem odlaganja otpada, što je pokojni gradonačelnik godinama gurao pod tepih.
Slalomaško eskiviranje ideoloških pitanja svuda osim u programu
Upravo su praktične, komunalne teme, bile okosnica Tomaševićeva predizbornog djelovanja. Poput slalomaša vješto je izbjegavao upadanje u ideološke rasprave, tek je po tom pitanju kazao da bi vratio ime Trga maršala Tita. Ipak, iz njegova programa jasna je politička obojenost.
Konzervativni kandidati izvukli su mu iz programa prijedlog 'izgradnje parkova, pješačkih i biciklističkih staza, javnog prijevoza i izgradnje javne rasvjete kako bi bolje odgovorili na specifične potrebe žena, djece i osoba starije životne dobi te kako bi jamčili veću sigurnost ženama i LGBTIQ+ osobama'.
U programu je i pitanje pobačaja našlo svoje mjesto, ali i uvođenje u građanski odgoj u školama 'afirmativnog sadržaja vezanog uz rodnu ravnopravnost, odnosno uz prava žena i LGBTIQ+ osoba'.
Kandidati desnog centra i desnice tvrdili su i da mu se politička djelatnost financira iz inozemstva.
Tu je kao argument spomenuta i činjenica da se među donatorima udruge nazvane Institut za političku ekologiju, koja je Tomaševiću bila radno mjesto od 2015. do ulaska u Sabor 2020., pojavljuje i Otvoreno društvo Georga Soroša, a glavni partner toj udruzi u financijskom smislu njemačka je politička zaklada Heinrich Böll Stiftung što se 'sučeljava tradicionalnim političkim pravcima socijalizma, liberalizma i konzervatizma'.
'Naše zajedničke osnovne vrijednosti su ekologija i održivi razvoj, demokracija, ljudska prava, samoodređenje i pravda. Posebno nam je stalo do rodne demokracije, dakle društvene emancipacije i ravnopravnosti žena i muškaraca. Angažiramo se za ravnopravnost kulturnih i etničkih manjina i za socijalnu, kao i političku participaciju imigranata', stoji na njihovim stranicama.
Njegov protukandidat Miroslav Škoro najavio je sinoć kako će u kampanji za drugi krug razotkriti Tomaševića, a mi vam donosimo ono što znamo iz njegova dosadašnjeg političkog i aktivističkog djelovanja.
Put do premoćne pobjede u prvom krugu
Na lokalnim izborima 2017. Tomašević i ekipa 'Zagreb je naš' osvajaju mandate u zagrebačkoj Skupštini i postaju glasna oporba.
On je kao kandidat za gradonačelnika osvojio 3,88 posto ili gotovo 12.000 glasova birača. Tada su već najavili da im se ne žuri, da idu korak po korak.
Na parlamentarnim izborima 2020. Tomašević osvaja više od 19 tisuća preferencijalnih glasova, a Možemo! sedam saborskih mandata.
Tata na Škorinoj listi
Iz njegove biografije obavljene na stranicama platforme Zagreb je naš! možemo doznati da je Tomašević rođen 1982. u Zagrebu i da je rano djetinjstvo proveo s majkom Ivankom, ocem Smiljanom i bratom Tihomirom u zagrebačkoj četvrti Zapruđe, nakon čega se obitelj preselila u Zaprešić. Ondje su mu školski kolege dali nadimak koji nosi i danas – Senf, jer ih je skraćeni oblik njegova imena asocirao na popularnu marku senfa.
Iako su na suprotnim političkim polovima jer je njegov otac na ovim izborima bio na listi koalicije Domovinskog pokreta, Mosta i Projekta Domovina u Zaprešiću, sinoć ga je cijela obitelj došla podržati u stožeru.
Ranije je Tomašević govorio da su za obiteljskim ručkom kod Tomaševića u Zaprešiću zabranjene teme poput pobačaja i gej brakova.
Možda tu i leži klica Tomaševićeva aktivizma jer, kako je sam rekao, kao tinejdžer slušao je punk glazbu pa ga je alternativna kultura s prijateljima odvela u smjeru lijevih i zelenih ideja. Već sa 16 godina pridružuje se Zelenoj akciji i idućih desetljeća ostaje u toj priči.
Javni proboj Tomašević je doživio kao jedno od nosećih lica kampanje 'Ne damo Varšavsku', koja je trajala punih pet godina, od 2006., kada se tek pročulo da kontroverzni poduzetnik Tomislav Horvatinčić ima velike planove za po nekima najljepši trg u Zagrebu, Cvjetni trg, pa sve do 2011. Kampanju je predvodila Zelena akcija, kojoj je Tomašević tada bio na čelu, i Pravo na grad, predvođen Teodorom Celakoskim.
Dvojac se u toj gerilskoj akciji prometnuo u viđenije aktiviste i prvoborce protiv načina vladavine Milana Bandića. U Varšavskoj su tada prosvjednici podignuli i šatore i noćili da bi spriječili daljnje izvođenje radova.
Godine 2009. dvojac je organizirao zanimljiv performans na obroncima Medvednice kada su kao turisti autobusom stigli pred Kulmerove dvore, dom tada moćnog Ivice Todorića, želeći prespavati u tom luksuznom zadnju. Naime prema lokacijskoj dozvoli iz 2003., taj objekt izgrađen u zoni zaštitnog zelenila imao je javnu namjenu: reprezentativni hotel. Hotel međutim nikad nije proradio, a izmjena GUP-a 2009. omogućila je Todorićima njegovu prenamjenu u privatni dvorac.
Celakoski: Ne znam nijednog čovjeka koji je spreman toliko pregovarati
'Znamo se skoro 20 godina, a od toga 15 godina intenzivno surađujemo. Prije Cvjetnog i Varšavske surađivali smo na spasu industrijske baštine tako da se prenamijeni u prostore za mlade i kulturu. Iz toga se rodila svijest o tome da Zagreb katastrofalno upravlja javnom infrastrukturom. Shvatili smo da sve to čeka nekakav deal i onda se pojavio Horvatinčić s dealom s Bandićem pa smo pet godina bili u kampanji', prisjetio se za tportal Celakoski prošle godine.
Imovinska kartica
U Tomaševićevoj imovinskoj kartici možemo vidjeti da kao saborski zastupnik ima plaću od 15.955 kuna, a zastupnički posao u Gradskoj skupštini Grada Zagreba obavljao je volonterski. Ipak je naveo da godišnje dobiva 59.568 kuna kao zastupničku naknadu.
Prije ulaska u Sabor bio je voditelj programa u Institutu za političku ekologiju. Od edukacijske djelatnosti jednokratno je uprihodio 2218 kuna, a u rubrici 'Primici koji se ne smatraju dohotkom i primici na koje se ne plaća porez na dohodak' naveo je iznos od 1500 kuna mjesečno.
U posljednjoj verziji imovinske kartice objavljenoj na koncu prošle godine nema više naznačene štednje, a koja je u prethodnoj verziji kartice iz kolovoza 2020. iznosila 80 tisuća kuna.
Pod subvencije je naveo gotovo 55 tisuća kuna od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Riječ je o zadužnici zbog korištenja potpore male vrijednosti za samozapošljavanje njegove supruge Ive Mertić Tomašević, od prošle godine zaposlene u vlastitom obrtu pod imenom Omček.
Supružnici imaju stan u Zagrebu od 39,62 kvadrata, vrijedan 600.000 kuna.
Kaže da su tu borbu u centru Zagreba pretvorili u simbol borbe za javno dobro, a da je Tomaševića u tom procesu karakterizirala 'nevjerojatna suradljivost'. 'Ne znam nijednog čovjeka koji je spreman toliko slušati, pregovarati, uzimati u obzir tuđe mišljenje… Bilo je ozbiljnih kontranapada i to nas nije uspjelo razbiti', dodaje. Upravo je uspjeh na nedjeljnim parlamentarnim izborima, smatra, među ostalim posljedica tog povjerenja koje se gradilo u najžešćim borbama. 'Prošli smo neprobojan test suradnje', dodao je Celakoski. On nam je još u srpnju prošle godine rekao da bitka za Zagreb neće biti ideološka.
Na pitanje hoće li im jasan ideološki predznak biti otegotni faktor na lokalnim izborima, Celakoski je odgovorio: 'Nismo limitirani ideologijom. Kao Možemo!, jasno je na kojim pozicijama stojimo, ali ne nudimo te ideološke bitke. Tu je borba za zajednička javna dobra. Došlo je vrijeme da ljudi, na kojoj god ideološkoj poziciji bili, shvate da su najvažnije one borbe za interese većine stanovništva. Da te borbe treba poduprijeti i te političare treba poduprijeti. A Tomašević je personifikacija upravo takve borbe', zaključio je.
Piršić: Uvjeren sam da Senf neće prijeći na tamnu stranu sile
Vjeran Piršić, predsjednik udruge Eko Kvarner i veteran hrvatske ekoscene, također poznaje Tomaševića dug niz godina.
'U vezi s njim dvije stvari su ključne. On je kao aktivist toliko toga naučio, a u praksi je pokazao da razumije ono što je naučio. Naime ima jako puno ljudi koji su teorijski savladali sve, a u praksi naprave katastrofu kao, recimo, moj drugi prijatelj Slaven Dobrović. Kad je postao ministar, bio je katastrofa. Senf je definitivno čovjek koji razumije procese jer je u praksi prošao sito i rešeto pa će on to sigurno i dalje sve bolje i bolje razumijevati.
Drugi moment kod njega to je da je on jako dobar čovjek. Svi mi imamo nekakva životna iskustva i teške situacije u kojima se lomimo i naše najgore izlazi na površinu. Tu se on kao čovjek pokazao kao dobar materijal. Ne znam zašto, ne ulazim u genetiku i odgoj, ali jednostavno je uvijek bio pravi tip', kazao nam je Piršić prošle godine.
Na pitanje hoće li mu izrazita ideološka obojenost platforme Možemo! biti uteg za dobivanje velikog broja glasova, Piršić je odgovorio kako 'zeleni ne bi trebali biti ni lijevo ni desno, nego ispred'. 'Politička platforma zelenih prevladava tradicionalne poglede na lijevo i desno. Ona ide ispred problema. Ne možete radikalnije voljeti svoju domovinu nego da joj čuvate okoliš. Tomašević se mora postaviti nadideološki. Francuski zeleni recimo imaju desnu frakciju', smatra.
'Vlast nevjerojatno kvari ljude, a ja sam duboko uvjeren da Senf u tim procesima koji će doći neće prijeći na tamnu stranu sile', poručio je Piršić.
Potraga za nekime tko bi otvoreno kritizirao Tomaševića nakon prošlih parlamentarnih izbora bila je neuspješna. Zlatko Hasanbegović, Tomaševićev gradski kolega i saborski zastupnik te bivši ministar kulture, iako je s našim protagonistom u ideološki posve suprotnim rovovima, također se nije želio upustiti u kritiku njegova lika i djela.
'On je moj politički suparnik, a je ne komentiram druge', kratko nam je tada poručio.
