Zbog velikih gubitaka ruskog topništva u Ukrajini, Sjeverna Koreja počela je isporučivati Moskvi zastarjele haubice, kakve dosad nisu viđene na ukrajinskom bojištu. Pojavljivanje sjevernokorejskih cijevi na ratištu otkriveno je prilikom emitiranja novinarskog priloga za rusku državnu televiziju RT, a radi se o topovima povučenima još 70-ih godina prošlog stoljeća. Ipak, riječ je o sustavu koji ne treba olako odbaciti
Više obrambenih portala objavilo je ovih dana vijest da je ruska vojska intenzivirala operacije u smjeru grada Kurahove u Doneckoj oblasti, koristeći pritom topništvo i jurišne avione. Snimka objavljena na televiziji RT otkrila je korištenje rijetkih haubica D-74 kalibra 122 milimetra, a koje je Kremlj povukao još u doba Sovjetskog Saveza.
Primijećeno je da zastarjelim haubicama upravlja 238. topnička brigada te je u televizijskom prilogu izvijestila o njihovoj učinkovitosti u gađanju ukrajinskih obrambenih položaja. Analitičari ocjenjuju da korištenje topova D-74, za koje su mnogi uvjereni da ih je isporučila Sjeverna Koreja, naglašava ruske napore u kompenziranju gubitka topništva u Ukrajini opremom koja nije viđena u njihovim dosadašnjim vojnim operacijama.
vezane vijesti
Specijalizirani portal Army Recognition podsjeća da su obavještajna izvješća prošlog listopada pokazala da je Pjongjang potencijalno isporučio Moskvi vučene haubice D-74. Ova izvješća temeljila su se također na u javnosti neobjavljenoj snimci koju su ukrajinski obavještajci presreli nadzirući društvene mreže. Analitičari su pritom predložili dvije mogućnosti - ili je Rusija počela koristiti topove iz svojih starih zaliha ili je te pomalo zaboravljene sustave nabavila od Sjeverne Koreje, za koju se zna da ih posjeduje, od kojih su neki proizvedeni u toj zemlji ili su pod oznakom Type 59 uvezeni iz Kine.
Većina stručnjaka uvjerena je da je upravo Pjongjang donator rijetkih haubica, što potkrepljuju prepoznatljivim karakteristikama tih topova sjevernokorejskog porijekla. Naime kotači onih viđenih u Ukrajini odgovaraju onima koji su nedavno uočeni na sjevernokorejskim haubicama, čiju je inspekciju obavio tamošnji čelnik Kim Jong-un. Uz to, zamijećeno je korištenje čahura, identificiranih kao OF-472, a koje imaju karakteristike u skladu sa sjevernokorejskom proizvodnjom, poput plave boje, neobojenih olovnih pojaseva i udubljenja za centriranje.
Koristila ih i tzv. Islamska država
Izvedene iz sovjetskog dizajna, te su granate ključne za djelovanje D-74. Ranije objavljene snimke ruskog ministarstva obrane pokazale su da ove haubice koristi borbena skupina Vostok u smjeru Vuhledara. Stručnjaci su uočili da su za operativne potrebe Vostoka napravljene izmjene na čahurama, poput uklanjanja olovnih elemenata, a sve kako bi se olakšala njihova upotreba na zatvorenim položajima. Analitičari dodaju da je Vostok tim streljivom gađao ukrajinske položaje skrivene u šumskim područjima.
D-74 je izvorno razvijen kasnih 1940-ih i ušao je u službu 1955. godine kako bi zamijenio ranije topničke sustave kalibra 122 milimetra. Ima maksimalan domet od 24 kilometra i brzinu paljbe od sedam granata u minuti. Unatoč tim specifikacijama, sovjetska ga je vojska vrlo brzo zamijenila poljskom haubicom M-46 kalibra 130 milimetara jer nudi veći domet i vatrenu moć.
Sovjeti su do 1970-ih rashodovali ili izvezli većinu topova D-74 u savezničke zemlje u Aziji, Africi i na Bliskom istoku, uključujući Sjevernu Koreju, Kinu, Vijetnam i Alžir. Koristili su ih i Sirija, Afganistan, Kuba, brojne afričke diktature, pa čak i Islamska država. Sjeverna Koreja je pak nastavila razvijati svoje inačice haubice u samohodnim varijantama M1981 i M1991, kao i kompatibilno streljivo.
U Europi je D-74 imao ograničenu upotrebu u članicama nekadašnjeg Varšavskog pakta, poput Mađarske, Bugarske, Poljske i bivše Demokratske Republike Njemačke. Ukrajinski i zapadni izvori prethodno su procijenili da Rusi ne koriste te haubice u aktualnom sukobu, a na mogućnost da se na ukrajinskom ratištu nalaze one sjevernokorejskog porijekla ponajviše ukazuje činjenica da je Pjongjang proširio svoju obrambenu suradnju s Moskvom isporučujući joj topničke granate, samohodne haubice, višecjevne rakete bacače i razarače tenkova.
Dobro upoznati sa stanjem na bojištu, ističu da ruska upotreba modela D-74 koincidira sa značajnim gubicima topništva u Ukrajini, s procjenama koje ukazuju na uništenje stotina tih sustava od početka sukoba u veljači 2022. godine. Ukrajinske snage učinkovito su koristile protubaterijsku vatru, potpomognute zapadnim donacijama kao što su francuske haubice Caesar. Pritom su Ukrajinci kvalitetno koristili i bespilotne sustave za precizno ciljanje.
Kompatibilnost s naprednim tehnologijama
Ukrajinska topnička taktika, uključujući metodu 'pucaj i pomiči se' radi izbjegavanja protubaterijske paljbe, dodatno je poremetila ruske operacije. Kao odgovor, Rusija je povećala proizvodnju modernih samohodnih topničkih sustava kao što je 2S35 Koalicija-SV, ali i nastojala obnoviti starije sustave radi popunjavanja praznina u topničkim sposobnostima. Vjeruje se da raspoređivanje modela D-74 odražava strategiju integracije starijih sustava u trenutne operacije, posebno u rovovskom ratu, gdje ostaju operativno održive.
Haubica D-74 radi na nosaču s razdvojenom lafetom za osiguravanje stabilnosti pri gađanju i prijenos sile trzaja cijevi na tlo prilikom opaljenja, a koju dijeli sa sustavom D-20 kalibra 152 milimetra. Koristi streljivo s odvojenim punjenjem, odnosno granate teške 25 kilograma, koje postižu početnu brzinu od 885 metara u sekundi. Može prijeći s transportnog na borbeni položaj u dvije i pol minute, a njime upravlja posada od čak 10 topnika.
Iako je uvelike zamijenjen modernijim topničkim sustavima, valja naglasiti da D-74 ostaje kompatibilan s naprednim tehnologijama ciljanja, uključujući izviđanje potpomognuto bespilotnim letjelicama, što poboljšava njegovu točnost.
Sjevernokorejska proizvodnja D-74 uključuje njegovu prilagodbu za korištenje u samohodnim haubicama Koksan, uključujući već spomenute varijante M1981 i M1991, a koje su i dalje u aktivnoj službi Kimova režima. Obavještajna izvješća pokazuju da su ti sustavi sa streljivom prebačeni u Rusiju kao dio širenja obrambenih odnosa između dviju zemalja. Ovaj razvoj događaja naglašava logističke izazove Rusije i njezino oslanjanje na međunarodne partnere u održavanju topničkih operacija.
D-74 se ponovno pojavio najvjerojatnije zbog nedostatka opreme i potrebe za nadopunom postojećih topničkih sposobnosti.
Iako su ove haubice manje napredne od modernih cijevi, njihova dostupnost i kompatibilnost s trenutnim operativnim potrebama čine ih održivom opcijom za pružanje vatrene potpore u određenim scenarijima. Naposljetku, njihovo aktualno raspoređivanje također odražava ruske napore u prilagodbi ograničenjima resursa zbog prijeko potrebnog zadržavanja operativnih sposobnosti.
