Imam jednu ružnu i jednu lijepu retro vijest. Tridesetih godina Kraljevina Jugoslavija nalazila se, prema većini relevantnih statistika, od broja telefonskih priključaka do industrijske proizvodnje, na samom dnu europske ljestvice, tik iznad Albanije. U takvoj  zemlji nije bilo ništa neobično u potkrovlju od 38 kvadrata sušačke, a danas riječke zgrade, pronaći dvadeset radnika podstanara sa slamnatim krevetima, dronjcima i bez vode za higijenu, kao što se doista dogodilo nakon inspekcije 1934. godine!

Lijepa vijest je da su se paralelno ipak nazirali sramežljivi tragovi ugodnije svakodnevice i optimizma. Ulicama i stranicama tiska bujale su šarene duhovite reklame, maštalo se o putovanju na ljetovanje, otvorene su prve robne kuće,  poticala se upotreba kozmetike za uljepšavanje, domaćicama je savjetovana upotreba tehnologije u kuhinji ... Tom nizu aktivnosti koje život čine kvalitetnijim i uzbudljivijim pridružilo se i skijanje.   

Skije za sve

Staro i mlado, gradjanin i seljak danas podjednako imade volje za skijanje. Naročito je omladina s velikom ljubavlju prihvatila bijeli sport, pisao je 1933. godine komentator Jugoslovenskog turista, revije za promidžbu turizma, čiju je prvu naslovnicu krasio upravo skijaš na snijegu! I nije

bio jedini, s obzirom da su mediji redovito pokazivali fasciniranje ubrzanim porastom popularnosti skijanja. Motivi odlaska na snijeg bili su raznoliki. Tridesetih su bujala sokolska društva kroz koja je glorificirana fizička aktivnost i tjelesna sprema, što je izraz našlo i u organiziranju natjecateljskih aktivnosti. Sljeme je pak u organizaciji sveprisutnog HAŠK-a bilo redovito poprište skijaških utakmica, kako ih se tada nazivalo, kroz koje se prvotno uglavnom natjecalo u nordijskim disciplinama.

Jednako moćan motivator bila je uloga koju je skijanje zauzelo u osmišljavanju idealnog lifestylea. Naime, status luksuza koji treba biti rutina dobrostojećim građanima skijanje je dobilo zauzevši mjesto uz sportove poput tenisa, kriketa, konjaništva i golfa. Prosječan Hrvat tada vjerojatno nikada nije imao priliku uživo vidjeti najmoderniji kombinezon i skije, ali je imaginarij mogao razvijati preko naslovnica Svijeta, revije sadržajem najbliže ženama, koja je redovito prenosila poruke o zabavnoj zimskoj dokolici. Posljedica -  prije nekoliko godina bilo je rijetko, da su se žene posvetile tom zdravom sportu. Danas je medjutim broj žena skijaša skoro isti tako i velik kao i muškaraca, uočio je Ženski list. 

Sama izrada skija bila je stolarski posao. Najviše su se cijenile skije od američkog bijelog oraha obrađivane vrućim parama ne bi li dobile na elastičnosti. Proces se  zaključivao presvlačenjem dna skije vrućim voskom zbog dulje trajnosti i čvrstoće.  Za hodanje po snijegu bez skija mogla je poslužiti Bata obuća s obećanjem kad snijeg vije sačuvat će Vas zime i prehlade jedino naše sniježne cipele.

Tko je držao do sebe, na skijalištu nije odstupao od kodeksa gospodskog odijevanja, pa na većini fotografija gledamo skijaše u vunenom prsluku ispod kojeg proviruju bijela košulja i kravata! Ni žene nisu imale razloga za strah, s obzirom da su proizvođači kozmetike brzo uočili novo tržište. Uz prizore sretnih skijaša, Nivea je poručila da njena krema čini kožno tkivo glatkim i ustrajnim protiv vjetra i nevremena, dok je Cremé Simone zdrava, djelotvorna i nepromjenjiva čini Vašu kožu elastičnom, te joj daje njenu mladenačku svježinu usprkos jake zime.

Turizam

Ambiciozniji i inovativniji pojedinci shvaćali su komercijalni potencijal hladnoće, snijega i  planinskih krajeva. Ljubitelji snijega percipirani su

među vizionarima kao novi izvor prihoda koji može preporoditi gospodarski zaostalo i depopulirano selo. U hrvatskim okvirima isticana je uloga Gorskog kotara, za koji je već tada skovana i danas obilno korištena laskava sintagma hrvatska Švica ili Švica u minijaturi. Popularnošću i ponudom prednjačile su Delnice, označene kao prvoklasno klimatsko oporavilište i središte zimsko-sportskog turističkog života, u skladu s čime su redovito organizirane manifestacije natjecateljskog skijanja, grupnog planinarenja, škole skijanja za djecu i sl.

Za Gorski kotar  bile su to godine relativno aktivne izgradnje planinarskih domova, prenoćišta i pravih hotela, među kojima se isticao delnički Tomislav, reklamiran kao moderno uređen hotel s krasnim parkom i prvorazrednom kuhinjom. Sredinom tridesetih prvorazrednu atrakciju dobiva Mrkopalj  - prvu domaću skijašku skakaonicu - čijem otvaranju je prema euforičnim izvjestiteljima nazočilo čak 3.000 ljudi! Nažalost, Gorski kotar je bio samo periferija događanja vezanih uz razvoj zimskog turizma.

Prava akcija odvijala se u Sloveniji. Dođite bračo Srbi i Hrvati! Već leti osetili ste, kako je dobro kod nas. Ne manje gostoljubivo dočekaćemo i primićemo Vas i zimi, poručio je 1933. godine dr. Rudolf Marn, pretsednik Saveza za promet stranicima, najbolje ilustriravši ambicije slovenske turističke priče. Godine charlestona bile su vrijeme najintenzivnijeg ulaganja u infrastrukturu, pri čemu je dovoljno navesti primjer Bleda. Kao kraljevsko odmaralište u koje su dolazili međunarodni uglednici, Bled je u hrvatskim publikacijama predstavljan kao luksuzno mjesto u kojem turiste dočekuju najsuvremeniji hoteli, toplička kupelj i zabava.

Željeznice su putnicima do Bleda nudile posebna sniženja, ali je putovanje od Sušaka preko Zagreba trajalo više od 12 sati! S obzirom na tadašnji kriterij luksuza i suvremenog, isplatilo se - uz staze i klizalište na prirodno zaleđenom jezeru dovoljno imućne skijaše čekala je slovenska, bečka i mađarska kuhinja te ugodno ložene sobe s električnim svjetlom i  radiom! Večeri su pak provođene uz čitanje, igranje bridža i salonski ples uz živu glazbu. Kako i doliči skijanju u ritmu charlestona.