Naime, još u subotu je skupina zemalja okupljenih u Bolivarsku alijansu za Amerike (ALBA) dala snažnu podršku Ekvadoru i to objavivši deklaraciju od osam točaka u kojoj odbacuju sve prijetnje Londona te ga upozoravaju na moguće 'posljedice' ako ekvadorski suverenitet bude doveden u pitanje. No riječ je o skupini koja se baš i nije dosad iskazala uspješnim djelovanjem na prostoru Latinske Amerike, a čine je zemlje koje se baš i ne mogu pohvaliti visokim demokratskim ili pravosudnim standardima.

ALBA-u, naime, čine Antigva i Barbuda, Bolivija, Kuba, Dominikanska Republika, Ekvador, Nikaragva, Sveti Vincent i Grenadini i Venezuela. Riječ je o relativno novoj subregionalnoj organizaciji koju karakterizira ideološka obojenost, jer je riječ o vladama koje su izrazito lijevog predznaka, kao što je ona Huga Chaveza u Venezueli ili Eva Moralesa u Boliviji, da ne spominjemo Kubu. ALBA se do sada nekoliko puta aktivno postavila u pitanjima od šireg interesa na prostoru Latinske Amerike, ali je svaki put zapravo doživjela debakl. Tako je bilo u slučaju rušenja s vlasti honduraškog predsjednika Manuela Zelaye 2009. kada je ALBA pozivala i na pobunu u Hondurasu, no na kraju se ništa nije dogodilo, na vlast je došao novi predsjednik Porfirio Lobo kojeg je ubrzo Nikaragva prihvatila kao svog glavnog regionalnog saveznika.

No oštra reakcije ALBA-e je pak polučila jedan značajan uspjeh. Naime, iako su se Sjedinjene Američke Države protivile, većina zemalja članica Organizacije američkih država (OAS) odlučila je da se u petak održi izvanredni sastanak posvećen krizi u Ekvadoru. Glasanje je bilo indikativno - 23 glasa za, a tri protiv (SAD, Kanada i Trinidad i Tobago). Dakle, slučaj Assangeovog azila već tog trenutka prestaje biti bilateralno pitanje Ekvadora i Velike Britanije već se seli na multilateralnu razinu.

Stajalište zemalja članica ALBA-e podržale su pak u nedjelju i zemlje iz Unije južnoameričkih nacija (UNASUR), njih 12, među kojima su i najveće, Brazil i Argentina. Njihovo pak uključivanje govori koliko je za prostor Latinske Amerike osjetljivo pitanje azila i diplomatske zaštite pa se na sastanku OAS-a može očekivati burna rasprava.

Naime, međunarodne konvencije o diplomatskim i konzularnim odnosima dosta precizno određuju nepovredivost diplomata i diplomatskih prostorija, kao i diplomatske pošte, ali one su donesene još tamo 60-ih godina prošlog stoljeća. U međuvremenu je praksa dovela do mnogih promjena pa se tako danas diplomatska pošta, ako to traže vlasti, mora staviti pod rendgensku kontrolu. No kad je riječ o statusu diplomatskih prostora, tu je upravo Južna Amerika specifična i ondje se on uistinu smatra teritorijem zemlje čiju zastavu vije (drugdje se smatra samo nepovredivim, ali ne i teritorijem).

Naime, tijekom burne južnoameričke povijesti česti su bili pučevi u kojima su padali režimi čiji bi se čelnici onda od novih vlasti skrivali upravo po ambasadama drugih zemalja koje su im pružale azil svjesne da se i one sutra mogu naći u sličnoj nevolji. Ta je praksa očuvana do danas pa se već spomenuti Zelaya skrivao u brazilskoj ambasadi u Hondurasu mjesecima. I sada ima više slučajeva azila ili skrivanja po ambasadama, a 'slučaj Assange' bi mogao imati dugoročne posljedice upravo na rješavanje takvih problema. Naime, bolivijski senator Roger Pinto već više od 80 dana živi u brazilskoj ambasadi u La Pazu. Brazil mu je dao azil, ali Bolivija mu ne želi osigurati siguran prolaz. Vlasti tvrde da je sudjelovao u nizu kriminalnih i korupcijskih aktivnosti, a Pinto tvrdi da je riječ o političkom progonu, jer je razotkrio veze vlasti i krijumčara droge (dakle, zviždač kao i Assange). Bolivija se, dakle, kod Assangea zalaže za očuvanje suverenih prava Ekvadora, ali isto mjerilo ne želi primijeniti na svom teritoriju u slučaju Pinto. Brazil bi pak cijeli slučaj mogao iskoristiti kako bi preko Ekvadora izvršio pritisak na Boliviju da pusti Pinta. Ekvadoru je pak važno da na svojoj strani ima Brazil, u dobrim je odnosima s Bolivijom, a ako Bolivija pusti Pinta možda bi i Engleska.

Ukratko, Assange je opet izazvao buru na svim stranama svijeta, ali posebno će zanimljivo biti promatrati kakav će biti upliv njegova slučaja na niz otvorenih slučajeva azila u Latinskoj Americi i na odnose unutar zemalja članica OAS-a na sastanku u petak.