'Tamo nisu bili ljudi koji su protiv rata, nego oni koji podržavaju rat i vlast. Nisu imali pojma što se događa', rekla je Sargjlana Kondakova, suosnivačica najvećeg antiratnog pokreta u regiji, Free Yakutia Foundationa, za The Moscow Times. Jakutija, po službenom ruskom nazivu Saha, najveća je ruska republika, a nalazi se u sjevernom dijelu istočnog Sibira. Polovicu stanovništva čine Jakuti; Rusa je oko 38 posto, a ima i Ukrajinaca, nešto više od dva posto. Glavni grad Jakutsk udaljen je od Moskve gotovo nezamislivih 9000 kilometara. Istovremeno, nekih 800 kilometara istočno od Kremlja, vlasti u Tatarstanu također su organizirale proslavu, tradicionalni ljetni festival Sabantuj, dok je Baškortostan, susjedna republika na jugu Urala, raskošno slavio svoj Dan mladosti.

Istog dana u Burjatiji, dalekoistočnoj republici, održan je sličan festival. 'Šteta što nismo mogli posjetiti Sabantuj! Sudeći po slikama, bilo je vrlo živo', napisao je Stepnoj dozor, najveći provladin kanal na Telegramu u toj republici u jugoistočnom Sibiru, između Bajkalskog jezera i Jablanovskog gorja.

Čelnici navedenih četiriju ruskih republika ne žele komentirati situaciju s Wagnerom nadomak Moskve. 'Govoriti o etničkim festivalima tijekom pobune slično je emitiranju 'Labuđeg jezera'', rekla je burjatska aktivistica i analitičarka Marija Vjuškova, referirajući se na prikazivanje tog baleta na sovjetskoj državnoj televiziji tijekom pokušaja državnog udara 1991. godine.

Iznenadni val političke nestabilnosti u Rusiji posijao je zbunjenost i paniku među vodstvom ruskih etničkih republika, ustvrdili su sugovornici The Moscow Timesa. U nezahvalnoj poziciji našli su se regionalni čelnici, nesposobni za zauzimanje strana i nesigurni u to kakvu poruku poslati kod kuće. Uspaničeni, odlučili su nastaviti s uobičajenim poslom, nadajući se da će se situacija riješiti sama od sebe.

'Naša vlada se jako uplašila, pogotovo kada su se pojavile vijesti o bijegu Putinova unutarnjeg kruga iz Moskve', rekla je aktivistkinja Kondakova iz Jakutije za The Moscow Times, dodajući da su neki povjerovali u to da bi i tamošnji čelnik Ajsen Nikolajev mogao sjesti u avion i nestati.

Potaknuti naredbama iz Moskve, regionalni guverneri objavili su niz poruka podrške Kremlju. Ipak, vjerojatno uznemireni neizvjesnošću, mnogi čelnici etničkih republika ipak nisu dali nedvosmislenu potporu režimu predsjednika Putina. Kratku izjavu čelnika Tatarstana, Rustama Minihanova, objavio je niz provladinih medija, ali se nije pojavila na njegovoj službenoj internetskoj stranici, kao ni na društvenim medijima.

Čak je i čelnik sjevernokavkaske Republike Čečenije, bliski Putinov saveznik Ramzan Kadirov, reagirao na pobunu tek nekih 16 sati poslije, najavivši da šalje naoružane jedinice da pomognu u njezinu gušenju.

Prema čečenskom odvjetniku za ljudska prava Abubakaru Jangulbajevu, zakašnjela reakcija čečenskog moćnika vjerojatno je bila povezana s njegovim pogoršanim zdravljem — o čemu se nagađalo, ali nije potvrđeno — a ne sa slabljenjem vjere u Putina. 'Sve je počelo noću i on je vjerojatno spavao ili fizički nije mogao [ranije reagirati]', rekao je Jangulbajev za The Moscow Times.

Aleksej Cidenov, čelnik Burjatije, republike s velikim ljudskim gubicima u ratu u Ukrajini, obratio se izravno borcima Wagnera u videoporuci.

'Znate da se naši ljudi jednako brinu za svoje najmilije... bez obzira na to jesu li na popisu Oružanih snaga... ili Wagnera. Podjednako pratimo sve vaše uspone i padove', poručio je Cidenov. Analitičarka Vjuškova smatra da je ta izjava bila 'najnaklonjenija moguća Wagneru', što je iznenađuje s obzirom na to da se vjeruje da relativno mali broj regruta te skupine dolazi iz Burjatije.

Za razliku od svojih političkih čelnika, mnogi stanovnici etničkih republika kategorički su se usprotivili i Prigožinu i Putinu. Oni su 'pobunu' doživjeli kao priliku za promjenu. U Jakutiji je 70 posto anketiranih izrazilo razočaranost neuspjehom Wagnerove 'pobune', ali samo zato što su očekivali da će to iz temelja promijeniti tijek invazije na Ukrajinu.

Taj je osjećaj bio posebno izražen u Čečeniji, u kojoj su se mnogi visoki Wagnerovi članovi borili na strani Moskve tijekom Drugog čečenskog rata. Zapovjednik Wagnera i nacistički simpatizer Dmitrij Utkin smatra se odgovornim za počinjenje više ratnih zločina u Čečeniji, prema Jangulbajevu.

'Ljudi u Čečeniji vjeruju da je Prigožin gori od Putina jer je nacist, fašist i razbojnik... Ali neki su u tome vidjeli priliku za promjene unutar Čečenije', rekao je Jangulbajev, suosnivač čečenskog multidisciplinarnog projekta Kost, dodajući da je narod vođen mišlju 'neka se putinisti i vagnerovci poubijaju i ostave nas na miru'.