'Učili su nas da će sve biti u redu ako marljivo učimo i puno radimo. Ali ova tvrdnja je odavno irelevantna', kazao je Witztum, izraelski ekonomist s London School of Economics, prenosi Worldcrunh.

'Možda je oduvijek i bila', kaže profesor koji predviđa kraj svijeta na temelju standardnog i kontinuiranog rada koji omogućuje ljudima da pristojno zarađuju.

'Mi smo na tržištu gdje će se većini ljudi smanjiti pristup proizvodima kroz rad - bilo zato što neće biti posla, bilo zato što će plaće biti niske', dodaje Witztum.
U studenome 2013. je čak i Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) priznala da je došlo do problema. Organizacija, koja tradicionalno radi na promicanju slobodnog tržišta, primijetila je dva paralelna trenda u svakoj od zemalja članica.

S jedne strane, zabilježen je porast BDP-a po glavi stanovnika, dijelom zbog povećanja produktivnosti. S druge strane, organizacija je uočila upornu stagnaciju realnih plaća. U najboljem slučaju povećane plaće su bile dovoljno velike da bi zadržale korak s inflacijom, ali sigurno nisu bile u skladu s porastom produktivnosti po glavi stanovnika.

'Drugim riječima, mi smo izgubili dobru korelaciju između kontribucije i kompenzacije - između outputa zaposlenika i plaće koje primaju', kaže Witztum. Višak novca nije nestao, ali sada ide kapitalistima kroz dividende, primjerice.

Osim toga, čak i kada ljudi pronađu posao, on često ne odgovara njihovim sposobnostima. Witztum spominje kako studije pokazuju da postotak prekvalificiranih zaposlenika raste. U Velikoj Britaniji je, primjerice, skočio sa 21 posto 1992. na 33 posto 2006.

Witztum ne vjeruje da su socijaldemokratske ideje odgovor na kapitalizam, jednostavno zato što se temelje na tržišnim principima koji su 'inherentno nesocijalni'. Ali on također nerado misli da će rast nezadovoljstva postojećim sustavom automatski dovesti do sloma.

'Za mene je ljudski zamor poslom i životom već tako velik da nisam siguran tko bi više prosvjedovao', dodaje Witztum, koji je kritizirao i globalni val prosvjeda pod nazivom 'Occupy'.

'Ti prosvjedi bili su potpuna sramota', smatra profesor s LSE-a.

Witztum priznaje da može opisati ovaj 'novi svijet', koji će zamijeniti postojeći sustav, 'samo u širem smislu'.

Ipak, on je uvjeren da će se jednom, kada shvatimo činjenicu da slobodno tržište ne može uštedjeti smanjenjem sredstava rada, pojaviti nova rješenja.

'Ne pozivam se na centralizaciju vlasti', ističe profesor.

'No postoji značajna razlika između percepcije koja danas vlada - koja idealizira tržište - i razumijevanja da je tržište nužno zlo. Promjena u percepciji također će promijeniti politiku. Naprimjer, vlade se više ne bi fokusirale na davanje podrške konkurentnom poslovnom okruženju, već bi shvatile svoju odgovornost prema građanima. Revidirat će prava privatnog vlasništva i preraspodjelu bogatstva. Bit će u mogućnosti učiniti to povećanjem poreza ili promjenom definicije korporacije od one koja se samo brine za svoje dioničare do one koja se brine za svoje dionike', smatra Witztum.

Već je neko vrijeme kraj radne ere u glavama ekonomista i studijama društvenih istraživača. Jedno od najpopularnijih rješenja za život u svijetu bez rada - ili barem u svijetu u kojem rad nije obvezan - zove se 'zajamčeni temeljni dohodak'. Radi se o ideji da bi svaki građanin dobio određeni iznos novca koji je dovoljno visok da pokrije minimalne životne potrebe, neovisno o drugim primanjima koja bi mogao imati.

Predloženi sporazum je usvojen od strane nekih uglednih ekonomista. Sam Witztum vjeruje da ta ideja ima neki potencijal. Većina pristalica ovog koncepta je suglasna da postoji potreba da se izdvoje postojeći tehnološki resursi kako bi se osigurao minimalan životni standard i smanjila ovisnost o poslu.

Glavno je pitanje, naravno, kolik bi to bio dobitak za nacionalnu proizvodnju, a time i mogućnosti pružanja osnovnih prihoda. Ako ljudi ne budu morali više uopće raditi, ili ako budu radili puno manje, porezni prihodi bi također mogli opasti.