Autor ste i voditelj vrlo gledane političke emisije Veto na Jabuka TV, a vi ste se profilirali kao jak faktor u političkom novinarstvu s pravim gostima u pravo vrijeme. Što emisiju Veto čini gledanijom i kvalitetnijom u odnosu na ostale emisije sličnog sadržaja?

Mislim da ste odgovorili pitanjem većim dijelom. Aktualni gosti iz vrha političkog života velikim su dijelom zaslužni na činjenici da je emisija gledana i utjecajna. Nakon toga mislim da je prednost moja nekompromisnost u postavljanju neugodnih pitanja i inzistiranju na odgovorima. Moj izravni i žestoki stil vođenja razgovorima gledateljima jamče dobar proizvod.

Također mislim da je važno to što ovaj posao živim, a ne odrađujem jer sam u njemu cijeli dan i to mi omogućuje dobru informiranost koju moraš imati u ovakvom vidu novinarstva jer nikad si ne dopuštam da me gost ulovi na krivoj nozi. Duboko vjerujem da ovo što radim ima veliku društvenu odgovornost i tako  se postavljam i to onda publika prepoznaje i cijeni.

Čini se kako je politika hrvatsko društvo u potpunosti okupirala. Kako ocjenjujete poplavu političkih emisija u hrvatskom televizijskom i radijskom eteru?

Dobro je da politika okupira društvo, jer politika je sve oko nas i što je interes javnosti za politiku veći to je veća šansa da ona bude produktivnija za društvo, a ne za sebe. Političke emisije su dobrodošle jer one onda tjeraju i političare na oprez i odgovornost,  osobno mene veća konkurencija pali jer me tjera da budem još bolji i produktivniji.

Ali važno je paziti da te emisije ne budu svrhe same sebi ili još gore političarima, već svrha javnosti. U mnoge od njih političari se dolaze reklamirati jer ili se neugodna i izravna pitanja ne smiju postaviti ili se neki to boje napraviti ili gosti govore ono što žele i što njima paše. Kod mene toga nema, moji gosti znaju da im reklamu neću omogućiti i da tu demagogije nema. To bih volio da je slučaj i kod drugih emisija.

Kolika je u prosjeku gledanost Veta? Tko je od vaših dosadašnjih gostiju najviše privukao pažnju gledatelja?

Doseg emisije je do 100.000 gledatelja, a kada su gostovali najviši politički dužnosnici tipa Milanović, Reiner, Petrov i slični bilježio sam i veće brojke. Usto puno ljudi Veto prati i preko društvenih mreža gdje se nalaze najzanimljiviji videoisječci i vodećih portala koji redovito prate gostovanje.

Meni sama gledanost nije cilj koliko da sadržaj emisije postane onda tema koja se prenosi, analizira i komentira. Utjecaj emisije je meni primaran, jer publika za koju radim ovaj posao mora biti ona koju politika zanima više od turskih sapunica ili reality showa. Nekako sam uvjeren da je takvih sve više kod nas, prvenstveno zbog aktualne političke sezone.

Možete li se prisjetiti nekog posebno teškog gosta s kojim nije bilo lako izaći nakraj?

Svaki gost je težak ako se za njega nisi dovoljno pripremio i ako znaš o čemu pričaš. Mogao bih sada pričati kako nije lako ni s Milanovićem, ni s Petrovom, ni s Tolušićem, ili Vrdoljakom, Reinerom, ali zapravo ako sam nešto u ovoj sezoni dobio to je samopouzdanje da sa svakim mogu izaći na kraj. Nije to bahatost, već samouvjerenost na temeljima rada i rezultata i zato ne znam tko bi mi trebao gostovati da bih ga se bojao jedan na jedan u studiju. Treme uvijek ima i bit će, ali straha više ne.

Postoje mnogi s političke scene u Hrvata, poput zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića koji gostovanje u vašoj emisiji zaobilaze u širokom luku. Zašto je tome tako?

Pa OK, Bandić je zasad iznimka, uz možda Zdravka Mamića ili Davora Šukera, jer sve koje sam želio ugostiti sam ugostio nakon kratkog ili dužeg nagovaranja. A svi znaju kakav sam, da ne popuštam u tih sat vremena i da sam vrlo direktan i drčan i da se ne libim ući u konflikt, a da sam istodobno pripremljen i upoznat s temom.

Koga biste voljeli ugostiti u vruć stolac, a dosad niste imali prilike za to?

Tomislava Karamarka i Kolindu Grabar Kitarović, uz ove rijetke pojedince koji bježe. Vjerujem da ću to isto uspjeti. Nisam ni ugostio Glavaša iako smo se dogovarali par puta, ni guvernera Vujčića. Zapravo kada gledam, ima ih, evo volio bih i Orepića ugostiti jer je jako zanimljiv, ali to je već malo teže, jer je dio Mosta.

Kako se pripremate za emisiju?

Detaljno i stalno. Kao što rekoh stalno se trudim informirati o događanjima, moj dan je ispunjen kavama s akterima političke scene, razgovorima na mobitel ili razmjenom poruka, a završava čitanjem sutrašnjih izdanja novina. Također, detaljno obradujem gosta čitajući njegove prijašnje intervjue i istupe, ali i razgovarajući s njihovim bliskim suradnicama, ali i protivnicima. Također, puno mi pomognu i kolege koji daju savjet ili ideju. Mislim da je temelj svega toga što sam prošao školu novinskog novinarstva pa sam temeljit i analitičan.

Mnogi vas zbog britkosti uspoređuju s Aleksandrom Stankovićem s početka njegove karijere. Gode li vam usporedbe i imate li uzore u novinarskom svijetu?

Gode komplimenti, jer s nekim se moraš mjeriti i natjecati, no usporedbe izbjegavam. Ne volim te epitete da sam kao netko ili da sam nečiji nasljednik. Ja sam Sanjin Španović i trudim se biti ja, jedinstven na sceni. Imam stav i volim ga argumentirano braniti i to se prepoznaje sve više. Nemam uzore, ja kolege cijenim i pratim, jer svatko od svakoga može nešto naučiti. A kolegi Stankoviću svaka čast jer nije lako toliko godina opstati u ovom žanru novinarstva na visokoj razini.

Je li na odabir novinarstva kao poziva utjecao i vaš pokojni otac koji se također zarana inficirao novinarstvom počevši ranih osamdesetih u rasadniku mladih novinara, Poletu?

Sigurno jest, jer dolasci u novinske redakcije za dijete je avantura koja onda postane ovisnost. Oni su imali Polet koji moja generacija nije imala da na takvom proizvodu visoke kvalitete brusi zanat i talent. Ja sam imao sreću da sam u Jutarnjem počeo rano, sa 17 godina u najjačoj gradskoj rubrici dosad uz sjajnog mentora Gorana Gavranovića koji me tjerao da se kroz rad i trud pravilno izgradim.

Izvještavali ste i s ratom zahvaćenih područja. Što vam je draže, sjediti u studiju s gostima ili biti na prvoj crti izloženi opasnostima?

Volio bih iskreno da mogu oboje, ali eto, ne mogu više. Ja sam ovisnik o adrenalinu, a ovaj posao mi to pruža stalno. Ratna reportaža ima posebnu draž i to je u meni, iako se s time zbog zdravstvenih razloga više ne smijem baviti. U studiju postoji jedna druga vrsta adrenalina koji je izraženiji što je gost utjecajniji, jer rijetko tko dobi priliku ispitivati i driblati vodeće ljude u javnosti pred silnim auditorijem.

Trenutačno se na Euru Francuskoj gdje bodrite našu reprezentaciju. I inače pratite našu vrstu na gostovanjima i kada igra kod kuće. Učestalo upozoravate na probleme u našem nogometu i HNS-u. Kako ocjenjujete nerede koji su se dogodili na utakmici sa Češkom i, općenito, bojkot reprezentacije u nekim dijelovima Hrvatske te što procjenjujete koliko dugo će taj bojkot potrajati?

Bojkot je sredstvo cilja koji je svima zajednički, a to je čisti nogomet u čijem vrhu nema mjesta za ljude koji se povezuju s teškim optužbama za korupciju i permanentnim nepotizmom. Moj sredstvo nije bojkot već pojavljivanje na utakmicama jer to volim, to je moja pasija i tamo se navijači bore.

Naravno, ne odobravam i ne opravdavam nerede, pogotovo kada vidim kako oni postaju alibi tim ljudima koje sam maločas spomenuo i kako oni time pokušavaju amnestirati svoje pranje novaca preko igrača koji su im poslužili kao osobni bankomat. No mogu reći da razumijem frustriranost mnogih, razumijem i one koji bojkotiraju, jer kada netko ismijava sustave, zaustavlja primjenu zakona, utječe na ustavne i ostale suce, onda se niti ljudima ne da drugačije boriti.

Vjerujte da mnogo nereda, prvenstveno ovih u Saint Etienneu i Milanu ne bi bilo da se odstranilo one koji su tumor našeg nogometa. Uzrok ovog svega nije bilo to što je nekom bilo dosadno i želio se dokazivati, na ponavljam, krivi način, već jer je ljudima dosta ovakvih nasilnika u ložama i huligana u odijelima koji brane svoje interese i džepove.

Kada počinje nova sezona Veta? Pripremate li neka iznenađenja?

S obzirom na to da nas čekaju izbori, ranije nego sam mislio očito. Imam neke ideje, ali ajde da se prvo odmorim i napunim baterije, jer me sezona malo i ispraznila. Bit će ionako vruća jesen, nepredvidljiva zima, a na proljeće nas već čekaju uzbudljive kampanje za lokalne izbore.