Igor Jončić iz "Mreže za spašavanje Srbije" kaže za N1 da mulj i riječne struje otežavaju pretragu, da za sada nema razloga da se širi radijus potrage, kao i da svi pokušavaju pronaći tragove koji bi mogli ukazati na to što se s Matejem Perišem dogodilo.

„S naše strane potraga funkcionira tako što svakog dana imamo brifing na kojem odlučujemo što ćemo raditi u tom danu, i rezimiramo što smo radili dan prije toga. Zasad, ne radimo pretragu s vode, jer nas konstantno stavljaju na čamce, a mi nemamo naš čamac. Radimo isključivo kopno, i one dijelove gdje se zbog konfiguracije terena voda povukla. Spuštamo se upotrebom užadi, do vode i te polupotopljene šume“, rekao je Jončić

Kako navodi, on sa svojim kolegama obilazi dijelove koji su za građane nepristupačni.

“Događaju se situacije da se pronađu tragovi, odjevni predmeti… Mi o ovom slučaju imamo površne informacije, što se nas tiče to je isto kao i da ne znamo ništa. Imamo opis, izgled i pravac gdje je mogao nestati. Onda na osnovu toga radimo konstrukciju za naše postupanje prilikom potrage”, kaže on.

Dodaje da u ovom slučaju postoje razni scenariji, ali napominje da se sve relevantne službe bave tim događajem. Postoje razne priče u medijima na osnovu kojih bi on mogao da dospije u vodu, ali je većina njih nerelevantna.

“Mi se rukovodimo tim lokalitetima gde je on navodno viđen i od tog mjesta pretražujemo”, precizira on.

Kaže da kada se traga za tijelom, vrijeme nije bitno, kao i da pronalazak ovisi o mnogo čimbenika.

“Vidjet ćemo koliko će vremena trebati ako treba doći isplivavanja. Imali smo slučajeva da se to dogodilo tek nakon četiri do pet mjeseci. Ništa nije sigurno i zagarantirano. Što se vode tiče, sve se iz sata u sat, iz minute u minute mijenja”, napominje Jončić.

Navodi da vodostaj ide spasiocima u prilog, jer je rijeka u opadanju.

Govoreći o roniocima koji sudjeluju u spašavanju, kaže da se koriste reflektori u noćnim uvjetima, kao i da je ponekad uspješno tragati noću.

“Sva potencijalna mjesta koja vidite, a da se na njima zadržavaju predmeti, mogu biti mjesta gdje se može zadržati bilo što drugo. Pomicanjem balvana, građe, i upotrebom jakih reflektora, može se vidjeti što je pri površini. Kada je u pitanju dan, to je nemoguće, osim nečega što se nalazi na samoj površini”, kaže Jončić.

Otkriva da se ronilačka pretraga svodi doslovno na opipavanje terena.

“Često me pitaju zašto nema više ronioca, ali to je apsurdno. Vi možete upotrijebiti ronioce u varijanti gdje ste uspostavili neko mjesto gdje može nešto postojati. Vršiti pretragu terena tako da ćete ad hoc raditi zarone širom rijeke je apsurdno, jer je vidljivost jako mala”, objašnjava Jončić.

Mjesto koje sada MUP pretražuje karakteriziraju i vrlo jake riječne struje, koje dodatno otežavaju potragu.

“Bilo kakva spekulacija gdje bi moglo, i kako bi moglo, nije zahvalna i nije profesionalna. Ne bi bilo pametno da se time bavimo. Napominjem da bi bilo najsjajnije da se nestali mladić u nekom trenutku javi iz nekog dijela Srbije i da kaže da se odlično proveo. Da kaže da se želio isključiti iz vanjskog svijeta. To bi bilo najljepše što bismo mogli čuti”, zaključuje Jončić.