Neki su u Hrvatskoj zbog toga ustali neuobičajeno rano jer je spektakl bio najljepši oko pet ujutro.

Od početka 20. stoljeća do noćas pomrčine super Mjeseca dogodile su se samo pet puta - 1910., 1928., 1946., 1964. i 1982. Sljedeća će se moći gledati tek 2033.

Zašto su one tako rijetke?

Da bismo mogli gledati pomrčinu super-Mjeseca moraju se podudariti dvije pojave. Prije svega Mjesec na svojoj blago eliptičnoj putanji mora biti u najbližoj točki koja se naziva perigej ili negdje vrlo blizu nje. U najudaljenijoj točki, u apogeju, Mjesec se nalazi na oko 405.000 km od Zemlje. U najbližoj je udaljen 'samo' 363.000 km. U tom položaju prividno je veći za 10-ak posto. No to ne treba pomiješati s dojmom da je Mjesec veći kada se nalazi bliže horizontu.

Istovremeno se Mjesec, Zemlja i Sunce moraju poravnati tako da Zemlja svojom sjenom potpuno prekrije Mjesec koji je prije toga pun. Ova pojava posebno je lijepa jer tako veliki Mjesec poprima sve snažniju krvavo crvenu boju koja postupno dobiva smeđe tonove. Zašto Mjesec poprima crvenu boju? Unatoč potpunoj pomrčini, do Mjeseca stiže dio zraka Sunca koje se lome u Zemljinoj atmosferi. Tijekom tog loma čestice prašine apsorbiraju zrake viših frekvencija iz plavog dijela spektra pa do Mjeseca stižu samo zrake niže frekvencije iz crvenog dijela spektra.

Fotografije spektakularne pojave zabilježene iz svijeta i Hrvatske pogledajte u gornjoj galeriji, a video snimku dolje.