Agencija koja će postati MI5, izvorno poznata kao Ured tajne službe, zapošljavala je samo 17 djelatnika 1914. godine. Do kraja Prvoga svjetskog rata broj zaposlenih u britanskoj protuobavještajnoj agenciji narastao je na 850, uključujući brojne administratorice, piše Guardian.

Iako su žene bile ključne za vođenje kartoteka, Edith Lomax, kontrolorka ženskog osoblja 1918. godine, istaknula je da bi samo one mlađe od 30 godina trebale biti zaposlene 'zbog vrlo velikog opterećenja koje to čini njihovim mozgovima'.

Zasluge ženskog obavještajnog osoblja bile su tema rasprava u agenciji. Godine 1945. Maxwell Knight, vodeći agent MI5 između ratova i navodno model za Jamesa Bonda, izjavio je da su neki vjerovali kako žene nisu prikladni agenti jer 'njima vladaju emocije, a ne razum'. No, dodao je, 'emocionalni sustav pravilno uravnotežene žene vrlo se često može iskoristiti u istrazi... s pravim vodstvom'.

Možda se referirao na ranu povijest organizacije tijekom Prvoga svjetskog rata, kada su dječaci izviđači isprva angažirani za obavljanje manjih poslova, da bi ih zamijenile djevojke jer su se pokazale pouzdanijima.

Ove i mnoge druge fascinantne priče – neke čudnije od fikcije – čine novu izložbu o povijesti sigurnosne službe, a koja se ovog mjeseca otvara u Nacionalnom arhivu u Kewu u zapadnom Londonu.

Dvadeset izvanrednih primjera

Izložba je prva koja je postavljena u suradnji sa službom MI5, čije je postojanje zakonski priznato tek 1989. godine. Prikazuje 20 izvanrednih predmeta koji prije nisu izlagani, a posuđeni su iz arhiva agencije smještene u Thames Houseu.

Među eksponatima je prva kamera korištena za nadzor – sićušna Houghton Ensignette, kupljena u kolovozu 1910. za 3,10 funti u trgovini Army & Navy u londonskoj ulici Victoria. Također je izložena jedna od dvije aktovke s monogramom koje je špijun Guy Burgess iz Cambridgea ostavio u londonskom Reform Clubu prije nego što je pobjegao u Moskvu 1951. godine.

Posjetitelji će također moći vidjeti malu posudu talka Yardley, a koju su oko 1960. godine modificirala dvojica KGB-ovih doušnika iz Ruislipa u zapadnom Londonu - kako bi sadržavala čitač mikrotočaka i nekoliko rola filma.

Izložen i 110 godina star limun

Izložen je i 110 godina star limun, pronađen 1915. u ladici toaletnog stolića u kući Karla Mullera, pomorskog agenta i navodnog ruskog izbjeglice, za kojeg je agencija sumnjala da je njemački špijun.

Muller je tvrdio da koristi limun za čišćenje zubi, no zapravo je njegov sok upotrijebio kao nevidljivu tintu. Ova činjenica otkrivena je kada je agent vrućim glačalom prešao preko naizgled običnog pisma namijenjenog Rotterdamu, razotkrivši tajnu poruku koja je sadržavala detalje o kretanju trupa. Izložba je rezultat nekoliko godina suradnje između agencije MI5 i Nacionalnog arhiva, a koji od 1997. godine sadrži njezinih 6000 dokumenata.

Govoreći na otvaranju izložbe, sir Ken McCallum, glavni direktor MI5, rekao je da je u agenciji proveo gotovo 30 godina: 'Mogu vam reći da se stvarnost našeg rada često razlikuje od fikcije – bilo da je ta fikcija George Smiley ili Jackson Lamb. MI5 se sastoji od običnih ljudi koji zajedno rade nevjerojatne stvari kako bi našu zemlju očuvali sigurnom. Neke od njihovih priča i njihovih perspektiva prikazane su na ovoj izložbi.'

Pritom je istaknuo: 'Iako velik dio našeg rada mora ostati tajna, ono što ćete vidjeti danas odražava našu stalnu predanost da budemo otvoreni gdje god možemo.'

Pravi glas MI5

Umjesto da samo podrži izložbu, MI5 je odlučio u potpunosti surađivati, rekao je Steve Burgess, voditelj događanja i izložbi u Nacionalnom arhivu. Neimenovani kustos iz MI5 dodao je komentare i prethodno neobjavljene detalje na informativne ploče za posjetitelje. 'Apsolutno smo oduševljeni time jer je to dodalo cijelu nit pravog glasa MI5', rekao je Burgess.

'Tamo gdje su mogli dijeliti bili su stvarno velikodušni', dodao je. 'Nemaju često priliku ispričati svoju priču s obzirom na posao koji obavljaju. Mislim da je ovo vjerojatno jedna od prvih prilika i dobra platforma da se ispriča komplicirana priča.'

Međutim postojale su granice transparentnosti MI5. Kriteriji koje je agencija koristila za odobravanje otkrivanja informacija i predmeta nisu otkriveni, niti je izneseno što je odlučila izostaviti. Najnoviji izloženi artefakti, uključujući minobacačku granatu koju je 1991. ispalila IRA na vrt u ulici Downing 10, nisu došli iz njezine arhive.

Ipak, mnogi od uključujućih predmeta su fascinantni. Među njima su i dvije staklene bočice paste kinina, a koje je Knut Brodersen, Norvežanin koji je padobranom skočio u Englesku kao njemački špijun 1944. godine, sakrio u rupama za ušice svojih kožnih čizama. Bočice su trebale poslužiti za izradu nevidljive tinte. Uhvaćen je, a 'priča je tada izvučena... na ispitivanju', primjećuje neimenovani komentator MI5.