Pregovori o sporazumu o slobodnoj trgovini i investicijama (TTIP) između EU-a i SAD-a izazivaju burne reakcije samo na jednoj strani Atlantika. O TTIP-u se žestoko raspravlja u europskim medijima, civilni sektor i ekološki aktivisti već su pak duboko u kampanji protiv sporazuma, dok zastupnici europskog parlamenta objavljuju dramatična priopćenja o sigurnosnim uvjetima koje moraju ispuniti kako bi pročitali radni tekst sporazuma. Ono što je u Europskoj uniji predmet javnog prijepora s druge strane Atlantika prilično je nekontroverzna tema, osim u relativno zatvorenim krugovima sveučilišne ljevice koja nema pretjeranog utjecaja na američki politički mainstream

U par dana razgovora po Washingtonu s predstavnicima Kongresa, State Departmenta, američke Trgovinske komore, stručnjacima za vanjsku politiku sa Sveučilišta Johns Hopkins, ali i ljudima iz utjecajnih think tankova, pa čak i sindikata, ovaj novinar čuo je vrlo malo toga kritičnog o TTIP-u, a nimalo otvorenog protivljenja ili posvemašnjeg odbacivanja koje u Europskoj uniji nije rijetka reakcija na potencijalni sporazum između SAD-a i EU-a. Razlog je tomu, između ostalog, američki temeljni stav o slobodnoj trgovini i slobodnom tržištu kao nečemu dobrom za rast ekonomije, tako da se potencijalni problemi s TTIP-svode na tehničke teme, bez fundamentalne opozicije.

To definitivno nisu američki sindikati, okupljeni u središnjici AFL-CIO u blizini DuPont Circlea u Washingtonu, gdje je njihova stručnjakinja za vanjsku trgovinu Celeste Drake objasnila kako 'pregovori o TTIP-u ostavljaju prostor za poboljšanje prava radnika' te se nada blagotvornom utjecaju EU-a na radnička prava u Americi: 'U EU-u su radnici dio dijaloga. Osvježavajuće je razgovarati s političarima koji nisu neprijateljski raspoloženi prema vama.' Drake se žali kako AFL-CIO svake godine gubi članstvo te sada predstavlja samo 13 milijuna radnika, što pripisuje neoliberalnoj politici koja se počela provoditi 1980-ih. Ipak, protiv TTIP američki sindikati nisu, jer misle da je upliv europskih tvrtaka i vrijednosti dobar za američko radništvo. Doduše, nemaju dobra iskustva s NAFTA-om - sjevernoameričkom zonom slobodne trgovine koja uključuje Kanadu, SAD i Meksiko – koja je mnoga proizvodna radna mjesta preselila izvan granica SAD-a.

Zato se čini da će u Kongresu, inače proteklih godina poznatom po velikim sukobima demokrata i republikanaca, TTIP imati bipartijsku podršku. Već je osnovan i poseban kružok (caucus) podržavatelja TTIP-a, kojim predsjedaju kongresmeni Richard Neal i Erik Paulsen. Predstavnici Marylanda i Minnestote, inače suprotstavljeni na mnogo drugih tema, demokrat Neal i republikanac Paulsen veliki su zagovornici 'free tradea', kao i većina zastupnika u američkom Kongresu, gdje se očekuje da će TTIP na kraju imati podršku značajno veću od natpolovične. No prethodno se ipak mora odigrati jedan politički ritual, a to je da Kongres, koji po Ustavu ima nadležnost trgovačkih pregovora, potvrdi glasovima Trade Promotion Authority (TPA) administraciji predsjednika Baracka Obame, koja de facto vodi pregovora oko TTIP-a. Neslužbeno se na Capitol Hillu može doznati i da su se lobisti već aktivirali oko TTIP-a te ih zanima utjecaj na američke prijedloge, a naročito na novu verziju ISDS-a.

Investor State Dispute Settlement (ISDS) je mehanizam za odštetu investitorima koji su izgubili uloženo zbog odluke vlade, koji se u EU-u ističe kao jedan oko najvećih opasnosti TTIP-a. No američka strana podsjeća da EU ima ISDS u svakom drugom trgovinskom sporazumu te da ga je uostalom izmislila Njemačka 1959. potpisujući tada ugovor o investicijama s Pakistanom. Pitaju se u čemu je sada odjednom problem s ISDS-om koji bi u TTIP-u pak trebao biti u novoj i poboljšanoj verziji. No d američke se strane može čuti da ISDS ipak ne bi trebao biti razlog da se odustane od sporazuma.

Veliki su zagovornici TTIP-a u think tanku Atlantic Council koji se bavi baš transatlantskim odnosima i Europom, čak toliki da su s fondacijom Bertelsmann i Britanskim veleposlanstvom izradili publikaciju 'TTIP and the Fifty States: Jobs and Growth from Coats to Coast', u kojoj se detaljno objašnjavaju prednosti sporazuma za američku ekonomiju. Atlantic Council u Washingtonu već mjesecima vrijedno lobira za TTIP, pa je organizirana i serija gostovanja europskih političara, od potpredsjednika britanske vlade Nicka Clegga do nove povjerenice za trgovinu Cecilije Malestrom, koju u američkom glavnom gradu svi hvale zbog angažmana oko pregovora.

Dr. Fran Burwell, potpredsjednica za transatlantske odnose u Atlantic Councilu, napomenula je da TTIP snažno podržavaju američki predsjednik Obama i njemačka kancelarka Angela Merkel, što je potvrđeno i na zajedničkoj press konferenciji prilikom najnovijeg dolaska Merkel u Washington. TTIP bi donio 'značajne dobitke s obje strane Atlantika, s obzirom na to da ekonomska razmjena između SAD-a i EU-a trenutačno održava 13 milijuna radnih mjesta te predstavlja 45 posto globalnog BDP-a', smatra dr. Burwell koja podsjeća da TTIP nije samo ekonomski sporazum, nego i geostrateški.

'Pogledajte kako se ponaša Vladimir Putin', napominje dr. Burwell iz Atlantic Councila, iz kojega se također muže čuti u međuvremenu u Bruxellesu i Washingtonu raširena glasina o tome kako zapravo Rusija financira aktiviste koji u Europi prosvjeduju protiv TTIP-a. Na geostrateški aspekt podsjeća i profesor Daniel Hamilton s Johns Hopkinsa, stručnjak za vanjsku politiku, koji kaže da je 'sužavanje TTIP-a na ekonomiju izbjegavanje pola priče', jer je ovaj sporazum prilika da se SAD i EU 'postave prema nadolazećim silama poput Kine, Indije i Brazila'. 'Magnetizam zapadnog modela slobodnog tržištva i liberalne demokracije oslabio je, TTIP to opet može promijeniti', smatra Hamilton koji, doduše, upozorava i na to da su zasad 'zagovornici TTIP-a loši u PR-u'.

Prema Hamiltonu, TTIP bi bio živući dogovor koji bi se stalno nadopunjavao te bi predstavljao 'nov način zajedničke suradnje SAD-a i EU-a'; TTIP je važniji od NATO-pakta, smatra profesor međunarodnih odnosa s Johns Hopkinsa. Protivnike TTIP-a ne uzima za ozbiljno i, kolutajući očima, kaže: 'Pa zar sve treba propasti zbog piletine?'

Američka trgovinska komora (Chamber of Commerce) također je sto posto za TTIP. Njihova direktorica Marjorie Corliss s ponosom ističe da 'nije jedna tvrtka koja je članica Komore nije protiv TTIP-a', jer bi sporazum trebao značajno pomoći malim i srednjim firmama koje više ne bi morale plaćati tarife ili prolaziti dvostruku regulaciju, što također povećava troškove poslovanja. Corliss priznaje da američka javnost nije zainteresirana za TTIP, ali predstavnici biznisa itekako jesu te se žali da njihovi europski kolege 'nedovoljno lobiraju za svoje interese u Bruxellesu'. 'Američki rast guraju digitalna ekonomija i energetski sektor koji će profitirati od TTIP-a', objašnjava Corliss koja smatra da je riječ o zlonamjernoj propagandi kad se naglašavaju navodno različiti standardi u SAD-u i EU-u: 'Kada Europljanin dođe u Ameriku, jede li on ovdje hranu i pije li vodu? Da. Vozi se u američkim automobilima. TTIP će samo postići usklađivanje regulacije između naših tržišta.'

#TTIP under pressure from protesters as Brussels promises extra safeguards http://t.co/FSfLoQuJY7

— Kirsten Fiedler (@Kirst3nF) February 20, 2015

Visoki diplomati State Departmenta potvrdili su za tportal.hr da je osma runda pregovora u Bruxellesu bila uspješna, i da im je cilj 'što prije postići finalni tekst sporazuma'. Postizanje ovog sporazuma predstavljalo bi još veće strateško povezivanje SAD-a i EU-a te smatraju da će se 'određena politička pitanja odrediti na kraju pregovora, na samom vrhu'. 'Svijet je sigurnije mjesto ako dva glavna ekonomska i demokratska bloka surađuju. Želimo TTIP neovisno o situaciji u Rusiji odnosno Ukrajini', kažu diplomati State Departmenta koje naročito iritira otpor sporazumu u Austriji. 'Pa Njemačka i Austrija će naročito profitirati od TTIP-a', predviđa američki diplomat upućen u pregovore.

Iako u Washingtonu i SAD-u tema TTIP-a nije zauzela prominentno mjesto u javnosti, višednevni razgovori s tamošnjim insajderima ukazuju na to da se o transatlantskom sporazumu već stvorio skoro pa potpuni konsenzus te da će američka strana itekako željeti dogovoriti TTIP. Oklijevanje europske strane i eksploziju javnog nezadovoljstva u EU-u gleda se s benevolentnim podsmijehom, jer nitko ne može zamisliti da TTIP na kraju neće biti dogovoren.

Iz američke perspektive TTIP je neizbježan, a ako kojim spletom nesretnih okolnosti ne bude dogovoren tu je TPP (Transpacific Trade Partnership). SAD će na kraju priče imati svoj sporazum o slobodnoj trgovini, s Europom ili Azijom. Pitanje je što će biti s onime tko ostane izvan najveće svjetske zone slobodne trgovine.