Ocjenivši da su u dokaznom postupku potvrđene sve točke optužnice, Knežević je zatražio da se tri optuženika, inače nekadašnja mještana Lovasa - Milan Devčić i Željko Krnjajić osude na po deset godina zatvora, a Darko Perić na pet godina.

Za pripadnike protudiverzantskog odreda Valjeva bivše JNA Radovana Vlajkovića i Radisava Josipovića tužitelj je zatražio pet odnosno četiri godine zatvora, te za pripadnike paravojne postrojbe “Dušan Silni” Jovan Dimitrijevića i Sašu Stojanovića po osam godina zatvora, a za Zorana Kosjera devet godina. Ostalo je nejasno kako je tužiteljstvo zatražilo kaznu od četiri godine za djela koja su po zakonu minimalno kažnjiva s pet godina zatvora.

U opširnom izlaganju pred Odjelom za ratne zločine Višeg suda u Beogradu tužitelj Knežević je ustvrdio da u Lovasu nije bilo oružanih sukoba već su zlodjela počinjena u cilju "čišćenja" sela.

Optuženi se terete u da su kao pripadnici lokalne civilno-vojne vlasti, Teritorijalne obrane Tovarnika potčinjene tadašnjoj JNA i paravojne postrojbe "Dušan Silni", sudjelovali u napadima na Lovas i civilno stanovništvo.

Po ulasku u selo oni su, kako je navedeno u optužnici, nekontrolirano i nasumično pucali, bacali bombe u dvorišta, na kuće i razne lokacije pri čemu su ubili najmanje 21 osobu.

Prvooptuženi Ljuban Devetak, te Milan Devčić i Milan Radojčić, optuženi su i da su svojim ponašanjem potakli nepoznate pripadnike oružanih skupina da na raznim lokacijama u selu ubiju ukupno 27 ljudi.

Najmasovni zločin u Lovasu počinjen je 18. listopada 1991. godine, kada su pripadnici TO i paravojne postrojbe „Dušan Silni” natjerali 51 mještana Lovasa, koristeći ih kao živi štit, da očiste minsko polje koje je prethodno, po navodima optužnice, postavila tadašnja JNA.

Od eksplozija mina stradalo je oko 20 mještana, dok je većina bila ranjena, navodi se u optužnici.

Srbijansko pravosuđe podiglo je 2007. optužnicu protiv 14 osoba za ubojstvo oko 70 mještana Lovasa hrvatske nacionalnosti, ali su petorica optuženih u međuvremenu preminula, među kojima Devetak i Radojčić, a jedan optuženi zbog zdravstvenih razloga nije sposoban za suđenje, zbog čega je broj žrtava u optužnici smanjen na 28.

U mjesecima terora, hrvatsko stanovništvo moralo je nositi bijele trake oko ruke, obilježiti svoje kuće, mučeno je i prebijano, tjerano na rad i sakupljanje leševa stradalih sunarodnjaka.

Odvjetnica obitelji žrtava Marina Kljajić navela je da je Lovas zauzela Druga brigade JNA iz Valjeva koja ga je navodno branila, iako u mjestu nije bilo oružanih sukoba.

Odvjetnica obrane Milana Devčića Brankica Majkić predložila je odbijanje optužnice ocijenivši da nije utemeljena na dokazima kao i da je Ministarstvo branitelja Republike Hrvatske 2. rujna 2016. godine potvrdilo da je 39 zatočenih imalo status branitelja. Ona je zatražila oslobađajuću presudu ocjenjujući da je ovaj slučaj “test za sud”.

Predsjedavajuća vijećem sutkinja Mirjana Ilić zakazala je nastavak suđenja u kom će se čuti završne riječi ostalih odvjetnika za 28. veljače 2019.

Kazneni postupak za zločine u Lovasu pred srbijanskim sudovima vodi se više od jednog desetljeća.

Sudbeno vijeće Odjela za ratne zločine izreklo je 26. lipnja 2012. godine osuđujuću nepravomoćnu presudu na ukupno 128 godina zatvora četrnaestorici optuženih pripadnika JNA, paravojne postrojbe “Dušan Silni”, te lokalne teritorijalne obrane zbog zločina u Lovasu.

Početkom siječnja 2014. Žalbeni sud u Beogradu ukinuo je prvostupanjsku presudu kojom su optuženima izrečene kazne od četiri do 20 godina zatvora, uz obrazlaženje da je donijeta “uz bitne povrede odredbi kaznenog postupka, što izreku presude čini nerazumljivom i proturječnom”, a suđenje je vraćeno na početak.

Suđenje za zlodjela u Lovasu jedino je koje se još vodi pred srbijanskim sudovima.