Nakon što je tportal jučer objavio tekst pod naslovom 'Pogledajte kako HDZ-ovka pokazuje srednji prst!', dotična gospođa javila nam se na mail te podužim tekstom objasnila što je željela poručiti srednjim prstom
Reakciju HDZ-ovke koja je protuvladine prosvjednike 'počastila' srednjim prstom prenosimo u cijelosti, bez ikakvih uredničkih intervencija. Dotična gospođa željela je ostati anonimna, ali njezini podaci poznati su redakciji.
U ovom kratkom odgovoru obraća Vam se gospođa sa slike, članica HDZ-a, umirovljenica, a i na kraju krajeva osoba koja je dignula srednji prst. Javljam se jer ne želim dopustiti da između mojih misli i postupaka stoji i čitav niznetočnih tvrdnji koji omalovažavaju mene kao osobu, gledali me vi kao HDZ-ovku ili kao umirovljenicu zrele dobi. Prije svega, mislim da cijela ova situacija zaslužuje dobiti i opis konteksta u kojem smo se ja, kao i mnogi moji prijatelji, ali i drugi članovi stranke, pronašli.
Kratko o meni, rodom sam iz Dalmacije, na Trešnjevci živim već 35 godina i članica sam HDZ-a od 1990. godine. Razlog našem okupljanju u hotelu Panorama bila je proslava 21. rođendana ogranka HDZ-a na Trešnjevci. Bilo nas je 500-tinjak, većinom najobičnijih građana koje od većine drugih razlikuje samo politička opredijeljenost. Tu su bile sve generacije, od nas umirovljenika sve do mladih, takoreći, hrvatski narod u malome. Oko 20.30 sati polako smo se uputili svojim kućama, no pri izlasku iz hotela dočekao nas je skup prosvjednika. Ali to je samo pola istine. Izlazeći iz hotela osim prosvjednika dočekao nas je niz uvreda, upućenih ne samo HDZ-u, nego i svakom od nas posebno. Tko to ima pravo prozvati nevinog čovjeka lopovom? Tko to ima pravo osobi koju ne poznaje '*ebati mater'?
Stavite se na trenutak u naš položaj. Možda pred sobom i vidite stotine ljudi koji se bore za bolju Hrvatsku, no u prvim redovima vidite nekoliko izuzetno agresivno nastrojenih mladića koji kroz 'šamaranje' policijskog oklopa nastoje dotrčati do vas istodobno vas vrijeđajući i omalovažavajući. I u tom trenutku pitate sami sebe za kakvu se to Hrvatsku oni bore? Kada mladić koji je za vrijeme rata bio u pelenama meni, sada umirovljenici, koja je za vrijeme tog istog rata strepila za život sina branitelja govori da sam lopov? Gleda me u oči, iz njega isijava mržnja i agresivnost, ne dopušta mi da riječ prozborim, usuđuje se omalovažavati me i vrijeđati, a ja...? Šutjela bih da me je sram, ali nije! Zašto bi me bilo sram što sam ljubav prema Hrvatskoj povezala sa strankom koja je tu Hrvatsku, uz prolivenu krv tisuća ljudi stvorila?
I onda netko tko je za vrijeme rata, dok je ta ista krv natapala ovo naše tlo i stvarala granice naše domovine, spavao mene proziva lopovom? U nemoći tišine jer mi se nije dopuštalo govoriti od vike nekolicine takvih, u unutarnjoj borbi s nepravdom koja mi je nanesena podigla sam ruku i prst. Taj srednji prst koji inače znači prostačku gestu za mene je značio granicu između laži i napada na mene i sve nas okupljene i uzvik žene koja je izabrala svoj put da voli Hrvatsku. Neistina je da je taj prst upućen svim prosvjednicima, njihovim idejama, a naposljetku i svim nezadovoljnim građanima. Taj prst je vapaj za klicom objektivnosti u svima nama, da na trenutke sagledamo stvari ljudskim očima, da se zapitamo protiv koga ili čega se zapravo borimo?
Zar treba ostati miran kad se nas, obične ljude jedva dočeka izvrijeđati i ne dopušta nam se da i riječ prozborimo? Zar treba mirno stajati kad se par tih pojedinaca kojima je mržnja odavno nasadila naočale preko očiju odluči uzeti ono što oni nazivaju pravdom u svoje ruke i dopustiti im da kroz linčovanje neistomišljenika stvore neku bolju Hrvatsku? Ujedinjena sam u ideji sa svakim čovjekom koji želi da naša domovina bude bolja, iako ja i pripadala stranci koja je pokazala možda i previše mana, djelomično i zato jer je na toj pozornici vlasti i jakim reflektorima kritike bila toliko dugo vremena. I dalje, demokratskim putem izabrana od svih nas. HDZ nije djevica, zaslužuje kritiku, kao što i svaki čovjek ima pravo na tu kritiku, no na tom putu možda treba krenuti i od sebe. Ne dopuštam da hrvatsku budućnost kroje oni kojima je svaki neistomišljenik lopov niti takve prosvjednike mogu podržati.
Tako i moj uzdignuti prst u trenutku kad mi se ne dopušta govoriti predstavlja inat protiv svih režima u kojima je uskraćivanje slobode govora bila prva stepenica ka uništenju slobode, bilo jednog čovjeka, jednog grada ili jedne domovine. No sloboda govora koju si mnogi dopuštaju da bi kroz krutu subjektivnost, kroz linčovanja, stereotipiziranje i generalizacije zabranili svaku različitost, problem je s kojim se od nas pojedinaca pa do medija svatko na svoj način mora nositi. A na 'prosvjedu' ljudi u čijim će srcima biti čista ideja ljubavi za Hrvatsku i kojem ću se dobrovoljno pridružiti, moja ruka neće pokazivati srednji prst niti držati figu, nego će biti na srcu dok će mojim usnama žuboriti riječi himne.
