Dok SDP-ov Stazić otkaze naziva odmazdom nekoga na visokoj funkciji, Markovinović je suzdržan i misli da je Sutlić za otkaze imao i druge razloge.

Otkazi za još 120 novinara?

'Otkaz je najgore moguće rješenje ovog spora', rekao je Stazić i podsjetio da je uz Lelu Knežević, Sanju Mikleušević Pavić, Maju Sever i Roberta Zubera stalo još 120 kolega pa se pita što će Sutlić sada napraviti i hoće li i svima njima dati otkaz zbog solidarnosti s kolegama?

Otkaz za četvero novinara, kaže Stazić, predstavlja odmazdu nekoga tko je na funkciji da se na ovakav način poigrava s prije svega radničkim pravima, jer oni su zaposlenici HRT-a i imaju svoja radnička prava. 'Ako je taj otkaz uslijedio, jer su njih četvero potvrdili da je Sutlić to rekao, onda je to apsolutno neprihvatljivo!'

Stazić sada očekuje da se što prije sastane Programsko vijeće s novih pet članova, da razmotri nego i sve druge sporne događaje na HRT-u. Stazić je istaknuo izvješće interne revizije koja, rekao je, govori o tome da su falsificirane bilance što predstavlja kazneno djelo. 'Vijeće treba analizirati mobing koji je prisutan u nekim dijelovima i da onda vidimo što će odlučiti Programsko Vijeće.'

Rončević, Polančec pa Sutlić?

Budući da se u zadnje vrijeme ruši sve što je bilo na čvrstim temeljima za vrijeme premijera Ive Sanadera, a spekuliralo se da je Vanja Sutlić HDZ-ov izbor, Stazića smo pitali 'pada' li i on, jer više nema potporu državnog vrha kao nekad?

Stazić na to nije htio direktno odgovarati, ali je istaknuo jedan veliki propust HTV-a koji možda potvrđuje Sutlićevu stranačku pristranost. Naime, HDZ-ova stranačka konvencija na kojoj se Sanader službeno oprostio od politike, bila je u cijelosti prenesena na HTV-u što je, kaže Stazić, nedopustivo za jednu državnu televiziju.

'Svi su novinari u strahu'

HDZ-ov Krunoslav Markovinović bio je suzdržan pa je tek rekao da se teško miješati u rad televizije, jer 'tamo puno toga ipak nije uredu već dugi, dugi niz godina'.

Markovinović smatra spornim je li netko trebao 'to' (Sutlićevu uvredu novinarki Ivani Dragičević Veličković) reći sada ili onda kada se dogodilo. 'Sve se pamti i izvlači van po potrebi', aludira Markovinović na novinarsku urotu.

Markovinović pristaje na mogućnost da je postojao strah među tim novinarima, jer smatra da u većini privatnih medija postoji strah novinara od vlasnika.

Što se otkaza tiče, Markovinović upozorava da ako oni moraju uslijediti, da trebaju imati svoj 'zakonski redoslijed'. Na pitanje je li zakonski davati otkaz novinarima jer su, prema njihovim tvrdnjama, rekli istinu, Markovinović odgovara da nije siguran da je to jedini razlog i misli da na televiziji ima dubljih neslaganja oko koncepcije i načina rada.

Ipak, Markovinović ne bi dao ruku u vatru za Sutlića: 'U pravilu, teško je stati iza bilo koga. Zato se zalažem da ako treba nekome dati otkaz, da to bude prema Zakonu.' Čak se i naivno pita jesu li otkazi novinarima pripremljeni, jer je stvarno prekobrojan broj zaposlenih na televiziji, u odnosu na malu produkciju. Na inzistiranje da obrazloži kako može biti slučajnost to da baš njih četvero budu na listi za odstrel, Markovinović ipak pretpostavlja da slučajnosti nema i kaže da su to pitanja za glavnog ravnatelja HRT-a Vanju Sutlića.