'Draga bako, vuk me stalno presreće u šumi pa ti se javljam e-mailom. Kolači, cvijeće, voće, vino, aspirin i voltaren su ti u attachmentu. Umjesto puse, šaljem ti jedan selfie. BTW, zašto imaš tako veliki font?'

Ovako će - prema riječima zagrebačke psihologinje Dubravke Miljković - vječnu bajku o Crvenkapici ispričati generacija Z, net-, internet- ili kraće iGeneracija, tiha generacija, bežična ili hiperpovezana generacija, ona rođena na prijelomu milenija, negdje između 1995. i 2009. Prva je generacija 21. stoljeća, sada na pragu punoljetnosti ili već punoljetna. Viđate ih u tramvaju, na stanici, ulici ili u kafiću zadubljene u chatanje, igrice i surfanje oceanima društvenih mreža, usredotočene na zaslon pametnog telefona, s obveznim slušalicama u ušima, nezainteresirane da s vama i ostatkom okoline komuniciraju, bilo verbalno, bilo običnom razmjenom pogleda. U Americi ih zovu i screenagersi (djeca zaslona), digitalnim imigrantima kojima je internet drugi jezik. Ili u nas Z kao zahtjevna generacija.

Još nismo pravo naučili komunicirati ni s prethodnom generacijom milenijaca, danas populacijom pristojnih srednjih godina (rođenih od 1980. do 1995.), pametnih, obrazovanih i ambicioznih idealista, kad evo njih. Dok su se marketinški stručnjaci godinama trudili proniknuti u vrijednosne i estetske sustave milenijaca, Z-ovci su im nekako izmicali ozbiljnijoj pozornosti te sada ubrzano love priključak na tinejdžere i one malo starije, shvativši da je riječ o golemoj potrošačkoj vojsci od 18 posto svjetske populacije koja će u manje od dva desetljeća voditi svijet. U SAD-u je Z-ovaca 82 milijuna, samo milijun manje od 83 milijuna milenijaca, a oni, prema procjeni Boston Globea, raspolažu džeparcem od pristojnih 44 milijarde dolara.

Nakon ispitivanja o tome kako će se kretati interesi i navike Z-potrošača lanca brze hrane Taco Bell, šefica istraživačkog tima Melissa Friebe nemoćno zaključuje:
'S obzirom na brzinu kojom se mijenja ta generacija i današnja kultura, teško je išta predvidjeti, jer se pet godina čini kao stoljeće.'

Za prethodne generacije, Z-ovci su pravi E. T.-ovci, izvanzemaljci radikalno drukčiji od roditelja, djedova i baka. U odnosu na prethodne generacije, oni su djeca tehnologije, kojima je nepoznat svijet bez interneta. Oni žele sve brzo i traže prečace jer za postizanje ciljeva na konvencionalan način nemaju vremena. Ne zamaraju se nepotrebnim podacima, odbacuju tradicionalni način razmišljanja. Dok milenijci dijele svoj život na društvenim mrežama, generacija Z živi i diše kroz društvene mreže. Za njih vrijedi pravilo: što niste stavili na mrežu, nije se dogodilo. Sredovječnog susjeda bez priključka na internet nazivaju kromanjoncem. Stvarnost prožvakavaju u digitalnom obliku, znajući za svaki pokret prijatelja. Dok su im roditelji generacije X (rođeni od 1965. do 1980.) savladavali prva osobna računala, oni žongliraju mobilnim uređajima istodobno razgovarajući s roditeljima, tekstirajući s prijateljima, a između snapchataju.

Odrastaju brže i počinju učiti ranije, jer su od znanja udaljeni samo nekoliko klikova mišem. Ako žele, naravno. Svi stariji od njih koji se smatraju informatički pismenima, za njih su amateri. 'Najpovezanija je, najobrazovanija i najsofisticiranija generacija u povijesti', tvrdi australski sociolog Mark McCrindle i kaže da oni 'ne predstavljaju budućnost nego jesu budućnost'.

Z-ovci su prije naučili koristiti miš nego pravilno jesti vilicom i nožem te je više nego smiješno zazvučala izjava ministra znanosti, obrazovanja i sporta Vedrana Mornara kako 'Hrvatska još nema novca za uvođenje informatike kao obaveznog predmeta u osnovne škole'. Tehnologija jest ukrala riječi, jer Z-klinci ne znaju komunicirati 'našim' jezikom, no zato digitalnim govore brže nego ijedan nastavnik. U vrijeme kada nitko ne može predvidjeti kojom će se brzinom i kamo razvijati IT-tehnologija i kada se predviđa sijaset novih zanimanja koja do sada uopće nisu postojala, Mornarovo obećanje da će 'do 2022. godine kroz projekt e-Škole biti uloženo 180 milijuna eura kako bi 50 posto hrvatskih škola postalo 'digitalno zrelima', zvuči kao obećanje da će klincima za sedam godina osigurati let na Mjesec, iako su oni na Mjesec već davno stigli sami.
Izjava jednog našeg političara da 'imamo invalidnu generaciju nekritične inteligencije', jer je u školi ne učimo misliti i analizirati, jeste kritika školstva sa stajališta jednog babyboomera (generacija od 1943. do 1965.), kao što je i cijeli koncept školstva babyboomerski, ali i naši Z-ovci, unatoč takvom školstvu, odnose pobjede na europskim i svjetskim nadmetanjima u informatici i osvajaju prva mjesta u programiranju na ACSL-u u zemlji informatike SAD-u, a student Luka Grgar na Nurnberškom sajmu inovacija osvaja srebro izumivši urinarni kateter s antiseptikom.

U svojim prilozima Bolja Hrvatska TV Nova portretira upravo takvu inovativnu, domišljatu i snalažljivu Z-Hrvatsku, koja nema novca za put u Nuernberg da podigne nagradu. Poput mladog inovatora Luke Grgara, i 16-godišnja Amerikanka Ann Makosinski prošle je godine osvojila prvo mjesto na Googleovom Sajmu znanosti, zbog pronalaska svjetiljke koja svijetli napajajući se energijom iz topline ljudske ruke. I časopis Time uvrstio ju je na listu 'Top 30 mlađih od 30', ali ne samo zbog pronalaska nego i zbog onoga što ju je motiviralo na rad: ona je tražila rješenje za svoju nepoznatu vršnjakinju s Filipina, jer je čula da ova nije mogla završiti razred budući da nema struje za učenje noću, a danju je spriječena, jer mora s ostalim članovima obitelji zarađivati za kruh. Koristeći blagodati otvorenih platformi za obrazovanje i crowdsourcinga (masovne financijske podrške), 17-godišnja Angela Zhang kreirala je protokol kojim liječnici lakše otkrivaju kancerogene tumore na MRI-ju. I Grgar je uzeo stvar u svoje ruke, da pomogne sebi samome i sličnima u njegovoj zdravstvenoj situaciji te takvi primjeri potiru tvrdnje da je riječ samo o generaciji individualaca s pomanjkanjem empatije.

Generacija Y je tolerantna, ali samodopadna (sjetite se hipstera) i usredotočena na sebe same, nezainteresirana za politiku, iako je ekonomsku krizu debelo doživjela i osjetila na vlastitoj koži, zbog čega je – potvrđuje jedno istraživanje – najdepresivnija generacija na radnom mjestu. Z-ovci pak od samih pelena ne pamte svijet bez terorizma, globalnog zatopljenja, krize resursa, GMO-a i sve dubljeg jaza između bogatih i siromašnih, pa i anketa portala MojPosao, u kojoj se od 360 Z-ovaca tražilo da navedu zanimanja budućnosti kojima bi se najradije bavili, najviše se (29 posto) opredijelilo za stručnjaka klimatskih promjena.

Stoga je istraživanje generacije Z njujorške marketinške agencije Sparks & Honey donijelo vrlo zanimljive zaključke, potirući tvrdnje nekih sociologa da im vrijednosni sustav počiva samo na novcu i uspjehu. Jer, čak njih 60 posto želi izabrati zanimanje s društvenim utjecajem, za razliku od 31 posto Y-aca. Čini se da će biti i poduzetniji od generacije Y, jer ih 72 posto želi pokrenuti svoju tvrtku, orijentirani su na zajednicu (26 posto ih volontira u dobrotvornim udrugama) i mnogo su štedljiviji (56 posto ih izjavljuje da su štediše, a ne potrošači). Prema ovom istraživanju ispada da su i tolerantniji od Y-aca prema rasnoj, seksualnoj i generacijskoj različitosti, ali i manje spremni preuzeti tradicionalne rodne uloge, što znači da će biti sve manje tradicionalnih brakova, a sve više samohranih roditelja. Novo istraživanje američkog Centra za kontrolu bolesti na 13.000 srednjoškolaca pokazalo je da tinejdžeri žive zdravije nego njihovi prethodnici prije dva desetljeća: manje puše i piju, manje se međusobno tuku, ne čekaju da ih roditelji nauče neke stvari ili da ih nauče kako donositi odluke.

Ako je sve tako optimistično s američkim Z-ovcima, kako onda tumačiti sve češće krvave pucnjave u njihovim školama i na sveučilištima? Bez obzira na Z-ovsko virtualno zvono pod kojim žive, oni nisu imuni na utjecaj okoline, pa nije čudo da među njemačkim neonacistima ima mnogo onih koji su jedva punoljetni ili što u našim divljim tranzicijskim prilikama jača nasilje u školama.

Generacija Z ipak je generacija razvijenog zapadnog svijeta koju će u Hrvatskoj i sljedećih godina više određivati društvene prilike kao poraće, konzumerizam, krediti i recesija nego informatičke tehnologije – kaže psiholog Mario Sušilović. Poput Sušilovića, naši stručnjaci predviđaju kako generacija Z neće olako zavladati našim prostorima, jer će još dugo biti na snazi tradicionalne vrijednosti i političko tutorstvo starijih generacija. A u što se ono može prometnuti, na groteskan se način pokazalo u HDZ-ovoj predizbornoj kampanji: himnu mladeži HDZ-a pjevao je razdragani 64-godišnji Dražen Žanko, mladenački skačući ispred uniformiranih cura i dečki koji su imali pravo samo na refrene.