U Njemačkoj je, naime, i dalje na snazi arhaični članak zakona koji brani 'vrijeđanje predstavnika stranih država'. O koliko se opskurnom članku zakona radi, najbolje pokazuje podatak da mnogi njemački odvjetnici i pravnici nisu ni čuli za njega sve do slučaja Jana Böhmermanna. Sličan zakon na snazi je i u Nizozemskoj, što Erdoganova administracija nije propustila uočiti pa su tako nedavno turska diplomatska predstavništva u toj zemlji javno pozvala turske organizacije da se javno prijave oni koji na bilo koji način vrijeđaju Erdogana. Nizozemski parlamentarci, usput budi rečeno, ovih dana pokušavaju dokinuti dotični članak zakona.

Istragu njemačkog slučaja dozvolila je tamošnja kancelarka Angela Merkel te se zbog tog čina našla na udaru svih onih koji smatraju da su sloboda govora i izražavanja neusporedivo važniji od 'povrijeđenih osjećaja' jednog političara.

No daleko od toga da je slučaj Jana Böhmermanna jedini koji ukazuje na Erdoganovu sklonost progonu novinara, satiričara i sveučilišnih profesora koji ga se usuđuju kritizirati. Naime, samo u zadnjih godinu i pol je zbog ismijavanja, kritiziranja odnosno komentiranja lika i djela turskog predsjednika podignuto 1845 optužnica. Bohnermannov slučaj iskočio je u europskoj javnosti zbog međunarodne prirode ionako zategnutih odnosa Njemačke i Turske, ali turski satiričari i novinari već godinama vode bitku protiv Erdoganova nepostojeća smisla za humor i slobodu izražavanja.

Naime, vrijeđanje šefa države u Turskoj za sobom povlači moguću kaznu zatvora do 5,5 godina, a neki primjeri takvih Erdoganovih tužbi zorno pokazuju da se radi o čovjeku koji ne podnosi ni najmanju kritiku. Tako je, primjerice, poznat slučaj turskog karikaturista Muse Karta koji je 2005., dok je Erdogan bio premijer a ne predsjednik, nacrtao dotičnoga kao – mačku. Erdogan je tužio, a turska javnost dobrim je dijelom ostala u šoku s obzirom da su mačke u Turskoj omiljene životinje. U vrijeme dok je još bio premijer od takvih se optužbi bilo relativno lako obraniti na sudu, ali Erdogan je u međuvremenu uveo cijeli niz zakonskih promjena koje su jako otežale fer suđenje za takve slučajeve.

Dokle je Erdoganova cenzura otišla, najbolje pokazuje primjer slučaj s kraja prošle godine, kad su uhićena dva dječaka (12 i 13 godina) zbog skidanja Erdoganovih postera koje su htjeli prodati kao stari papir. U veljači 2015. turski su tužitelji sudski gonili Merve Buyuksarac, manekenku i bivšu Miss Turske, koja je na društvenim mrežama podijelila satiričnu pjesmu o Erdoganu.

Odnedavno se otpor Erdoganovu gušenju slobode medija i izražavanja počeo javljati i u Europi, što je dobrim dijelom potaknuto slučajem njemačkog komičara Jana Böhmermanna. Tako je britanski časopis Spectator, odnosno njegov autor Douglas Murray, pokrenuo 'Natjecanje u poeziji koja vrijeđa Erdogana', za koje su zaprimili na tisuće i tisuće prijava, najvećim dijelom upravo iz arapskog svijeta. Poruka natječaja je jasna - Erdogan nas ne može sve ušutkati, a njegove žrtve zaslužuju solidarnost.

'Nitko ne bi trebao biti iznenađen činjenicom da je turski predsjednik Erdogan praktički ustanovio zakone o blasfemiji kako bi se obranio od kritika u Turskoj. No mnogi od nas su pretpostavljali da takvi zakoni neće vrijediti u Europi. Sada smo tu gdje jesmo – Erdoganova vladavina očito se proširila i na Europu', piše Murray.