Činjenica jest da se HDZ, što i sam priznaje, dugo bavio samim sobom, odnosno preraspodjelom uloga u stranci i parlamentu, no samo letimičan pogled na novinske naslove jasno upućuje kamo Tomislav Karamarko usmjerava brod najjače oporbene stranke.

Iako su odustali od formiranja 'vlade u sjeni', ipak su u HDZ-u počeli s osnivanjem ekspertnih timova, pa su i prozborili koju o nedostatku investicija i lošim gospodarskim potezima vlade Zorana Milanovića, ponešto o nepotrebnosti slanja zakonâ u hitnu proceduru. Potom su okrenuli prema Pelješkom mostu, za koji se namjeravaju boriti rezolucijom, i medicinski pomognutoj oplodnji, protiv koje će i na referendum ako zatreba.

U međuvremenu je Karamarko na sastancima s predstavnicima dvaju HDZ-a u BiH pokazao interes za rješavanje problema tamošnjih Hrvata, dok je u Hrvatskoj najavljivao suradnju sa starim partnerima – HSS-om i umirovljenicima. Vladajuće je, obilazeći lokalne ogranke, prozivao za nedostatak domoljublja, poručivši da im je 'Hrvatska kao neželjeno dijete'

Na kraju je, kad je Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji izglasan bez njega, Karamarko jasno ponovio da HDZ ima 'istovjetne stavove s Crkvom', izbjegavši odgovor na pitanje o abortusu. Zaključio je tek konstatacijom da su 'konzervativna, desničarska stranka koja zauzima i centar'.

Četvero sugovornika tportala, svatko iz svoga kuta gledanja, ocijenilo je pozicioniranje HDZ-a pod Tomislavom Karamarkom upravo na nekoliko ključnih pitanja koja su se otvarala posljednja dva mjeseca.

Dekan Fakulteta političkih znanosti Nenad Zakošek smatra da HDZ još uvijek 'ispituje teren', ali da to radi 'pokušajima eksploatiranja ideoloških tema'.

'Vladajuće općenito kritiziraju da nemaju odgovor za izlazak iz krize, no sve drugo su ideološke stvari. Čak i kad otvore pitanje Pelješkog mosta, kao gospodarskog i infrastrukturnog pitanja o čijoj bi se stvarnoj opravdanosti trebalo razgovarati, oni zaoštravaju na političkoj i ideološkoj razini', kaže Zakošek.

Podsjeća i da je 'u ideološkim pitanjima mnogo toga samo u riječima' te navodi da su i tvrdnje po kojima se Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji proglašava novim Jasenovcem ili Bleiburgom – 'samo teške riječi, a ne nekakva sadržajna rasprava'.

'Poanta i jest u teškim riječima. Iako su se u socijalnim i ekonomskim pitanjima očekivale neke sadržajne rasprave, to je izostalo', konstatira Zakošek.

Što se tiče povlačenja paralela s prošlosti, pa čak i prizivanje mračnih stranica povijesti kao što su Jasenovac ili Bleiburg u polemike o umjetnoj oplodnji, povjesničar Tvrtko Jakovina kaže da bi 'jednostavno volio vidjeti na koji se to način pomiruje s onim što se zastupao Franjo Tuđman'.

'To nije bila njegova ideologija, pa mislim da bi HDZ u tom smislu treba prvo napraviti detuđmanizaciju ako želi graditi imidž ekstremno i radikalno desne stranke', napominje Jakovina.

Po njemu, retorika koja se u posljednje vrijeme može čuti od stranačkih prvaka zapravo 'odgovara ogromnoj većini članova HDZ-a'. Primjećuje i da su 'oni bili nesretni kad se retorika bila promijenila'.

'Istina je i da je 20 godina upiranja na iste teme sve to skupa učinilo malo passe. Teme su se 'izraubale', pa politička budućnost nije baš najizvjesnija za HDZ. Takva je retorika pogubna za Hrvatsku jer se pokazuje da novo vodstvo HDZ-a doista ne misli ni na što drugo nego na eventualni povratak na vlast. Što se tiče državničkog promišljanja, odnosno promišljanja stvarnih problema i životnih tema, oni za to nemaju rješenja ni ideja', primjećuje Jakovina.

Upućuje HDZ da se više bavi 'pronalaskom odgovora na živuća, goruća i stvarna pitanja, a ne pitanjima iz prošlosti jer time ništa ne rješavaju niti mogu riješiti, nego stanje može biti samo još lošije'.

Istaknuta filozofkinja i feministica Nadežda Čačinović upozorava da je rasprava o medicinski pomognutoj oplodnji, kojoj su se najglasnije protivili Crkva, HDZ i neke udruge, 'dovela do histeriziranja političke scene kakvu već dugo nismo imali'. 'Ne znam zašto su to radili jer je to jedna od tema koja nadilazi podjele na lijevo i desno, pa sumnjam da im to može politički pomoći', smatra Čačinović.

Ocjenjujući osobine Karamarka kao novog vođe, Nadežda Čačinović podsjeća da je 'uvijek imao nekakav nužno antikomunistički stav'. 'S druge strane, pokušava obnoviti 'slavne dane' u kojima su valjda HDZ-ovci bili jedini nositelji hrvatskog identiteta. Teško je razlikovati što je duboko uvjerenje, a što je politička strategija, pogotovo u stvarima koje su doista osjetljive i koje nekome mogu nanijeti zlo – ovdje i sada. Doista, nije bila neophodna tolika rasprava o umjetnoj oplodnji jer svaki šesti par ovisi o medicinskoj pomoći', kaže Čačinović.

Na kraju, a ne manje bitno, nezamjetno nije ostalo ni Karamarkovo zanimanje za položaj Hrvata u BiH. Doduše, bilo je to samo na razini odvojenih sastanaka s liderima dva tamošnja razjedinjena HDZ-a, Božom Ljubićem i Draganom Čovićem

Uz opasku da bi se o odnosu HDZ-a i Republike Hrvatske prema Hrvatima u BiH 'moglo napisati nekoliko opsežnih studija', fra Petar Jeleč, teolog i povjesničar koji predaje na Filozofsko-teološkom fakultetu u Sarajevu, daje kratku kronologiju tih odnosa.

'Prvom predsjedniku HDZ-a Franji Tuđmanu bosanski Hrvati su služili isključivo kao moneta za potkusurivanje u pregovorima s Miloševićem. To je rezultiralo izdajom, preseljavanjem i prodajom Bosanske Posavine, a Milošević je zauzvrat očito digao ruke od krajiških Srba. HDZ, Tuđman, Boban i ekipa ljudi okupljenih oko te stranke uništili su među bosanskohercegovačkim Hrvatima svaki pokušaj formiranja jedne autentične domaće stranke koja bi znala artikulirati prave interese naroda. U BiH su postavljali svoje poslušnike i formirali tzv. Herceg-Bosnu preko koje su oprani stotine milijuna maraka iz hrvatskog proračuna', podsjeća fra Jeleč.

Navodi da sada 'i Karamarkov HDZ trubi jednu te istu priču ponavljajući Čovićeve i Ljubićeve šuplje fraze o ugroženosti bosansko-hercegovačkih Hrvata kojima treba jaka pomoć Hrvatske, bez koje navodno ne mogu opstati'.

'BiH Hrvati niti su ikada išta posebno dobili od bilo koje vlasti u Republici Hrvatskoj niti će ubuduće dobiti. S HDZ-ima, Čovićem i Ljubićem, hrvatskom narodu u BiH je popločan put u sve goru budućnost', ogorčeno zaključuje fra Petar Jeleč.

Kakva će budućnost hrvatskog naroda u BiH doista i biti, posve je neizvjesno. Ono što je u bližoj budućnosti izvjesno za njihove sunarodnjake u domovini jest kraći odmor od političara, bar onog dijela koji je 'zagušio' vrata Sabornice odlazeći na raspust, najvjerojatnije na slano i toplo Jadransko more. Već na jesen, ako ne i prije, hrvatska javnost mogla bi osjetiti da će im političari, kako vladajući, tako i oporbeni, 'zasoliti' život. Ako i sole, samo da ga dodatno ne zagorče!