Bjeloruski predsjednik Aleksander Lukašenko zaprijetio je obustavom tranzita plina prema Europi kao odgovor na bilo kakve nove sankcije zbog migrantske krize. Nevladine udruge, pak, optužuju i poljske i bjeloruske vlasti za nehumano ponašanje i odbijanje azila, te primjenu sile.

Događaje na granici Poljske i Bjelorusije u emisiji Otvoreno HTV-a komentirali su gosti: Robert Barić, Fakultet političkih znanosti u Zagrebu; Gordan Akrap, stručnjak za sigurnost, Institut za istraživanje hibridnih sukoba; Božo Kovačević, vanjskopolitički komentator; Karlo Ressler, zastupnik u Europskom parlamentu (HDZ) te Joško Klisović, SDP.

Robert Barić kaže kako je u pozadini ove migrantske krize jedna jako složena igra između Europske unije i Putina i u kojoj se Lukašenko našao kao jedan pijun.

'Ovo pogoršanje odnosa izazvano je prošle godine izborima na kojima je Lukašenko pobijedio mada se opozicija protiv toga bunila. To je bio povod Uniji da sankcijama pokuša promijeniti ponašanje režima, iako Unija tu nema baš nekog uspjeha, i to je u Bruxellesu bilo jasno, no Unija nema druge mehanizme. S druge strane za Putina je ovo u neku ruku bio i veliki rizik i velika mogućnost. Putin je imao tri opcije - vojna intervencija, koja naravno ne dolazi u obzir jer bi za to trebala okupacija koja bi okrenula relativno prijateljsku bjelorusku populaciju protiv sebe što bi njegovi protivnici iskoristili. Drugo su bile, ono što Rusi nazivaju - aktivne mjere, to je ono što Rusija radi na Krimu, ali ne bi uspjelo u Bjelorusiji. Odlučio se na rizičnu igru - od 2015. godine Rusija nastoji pritisnuti Bjelorusiju na što veću integraciju, ali se Lukašenko tome odupirao jer je imao druge ciljeve - da održi svoju vlast, da balansira između Rusije i zapada, te da ipak ostvari ekonomski prosperitet', objašnjava Barić.

Božo Kovačević kaže kako je strateški cilj Ruske federacije je da se Rusija i Bjelorusija integriraju u jednu državu.

'Taj sporazum je Lukašenko potpisao još s predsjednikom Jeljcinom, ali slijedeći svoje ciljeve koje je kolega Barić opisao, uspješno izbjegava tu situaciju da napokon pristane potpisati konačnu odluku. Putin je shvatio s kim ima posla, no zbog toga što je zategnuo odnose s EU-om Lukašenko je morao "uletjeti" Putinu u zagrljaj. Nema nikakve dvojbe da se Lukašenko ne bi mogao održati na vlasti nakon tih izbora i pobune da nije imao Putinovu podršku. No Lukašenko također mora paziti što govori, jer ovom izjavom da bi mogao obustaviti isporuku plina Europi on može naštetiti Ruskoj federaciji i predstavnik Gazproma je odmah dao izjavu da plinovodi koji prolaze kroz Bjelorusiju nisu u vlasništvu Bjelorusije već Gazproma i ako bi predsjednik Bjelorusije i podnio zahtjev da se obustavi isporuka plina morao bi to jako dobro obrazložiti', objašnjava Kovačević dodavši kako Lukašenko ne smije ugroziti financijske interese Rusije.

Joško Klisović podsjeća da se Europska unija 2015. godine suočila sa sličnom krizom.

'Tada se pokazalo da nemamo spremne mehanizme niti razvijene politike za ove masovne migracije koje ulaze u Europu. Imali smo Dublinski protokol koji je regulirao pojedinačne ulaske u EU i to je bilo puno lakše rješavati ako kada vam dolaze tisuće ljudi na granicu onda Europska unija stvarno nije imala pravo rješenje. Ovih zadnjih 5-6 godina Unija je potrošila na to da pokuša osmisliti neko rješenje kako upravljati migrantskim krizama i velikim valovima koji dolaze na njezine granice. Tu je bila ideja - idemo sređivati stvari u državama iz kojih migranti dolaze. Kod klimatskih migranata to će biti teže riješiti jer se taj problem ne može primiriti. Bila je ideja da se ide u ojačavanje vanjskih granica Unije, da se ojača Frontex, puno se investiralo u države koje imaju vanjske granice, ali tu se nije puno postiglo što se sada vidi u Poljskoj. Treće je bilo da se vidi kako će se migranti rasporediti po državama članicama jednom kada uđu u EU. Tu nikada nije postignut pravi dogovor', istaknuo je Klisović.

Kaže kako se sad suočavamo s novim problemom, migranti na poljskoj granici kažu da im nije cilj Poljska već Njemačka.

'Od kad je to najbliži put s Bliskog Istoka u Njemačku preko Minska i to avionom', zapitao se Klisović dodavši kako se broj letova s Bliskog Istoka prema Minsku udvostručio. Tu netko nešto radi, ustvrdio je navevši primjer lakog dobivanja viza.

Gordan Akrap kaže kako su ilegalne migracije, što se vidjelo 2015. godine, jedno vrlo moćno sredstvo kojim se pokušavaju isprovocirati različite društvene i političke promjene u pojedinim društvima i državama.

'Činjenica jest da je predsjednik Lukašenko ovo namjerno isprovocirao i da ima namjeru ilegalne migracije iskoristiti kao jedno od sredstava protiv Europske unije. Međutim to mu neće proći jer je danas potpuno drugačija situacija u odnosu na 2015., potpuno je drugačija situacija u odnosu Turske i položaja na Bliskom istoku i Bjelorusije u odnosu na te pozicije. No posebnu opasnost predstavljaju Lukašenkove izjave da će on zatvoriti plinovod koji ide iz Rusije prema Europi i koji ima kapacitet od 33 milijarde kubika godišnje, pogotovo je to problem sada kada Sjeverni tok još nije gotov i kada su Rusi smanjili protok plina kroz Ukrajinu, a zna se da Rusi neće tolerirati da netko pokuša tako postupati prema njihovim plinovodima i naftovodima', objašnjava Akrap.

Karlo Ressler kaže kako nema nikakve dvojbe kako se ovdje radi o hibridnom napadu, podmuklom napadu na europske granice, na Europu.

'Ovo je jedna pa skoro nadrealna situacija u kojoj imate i povećan broj letova prema Minsku, ali i jasne upute bjeloruskih vlasti i upućivanje prema granici. Međutim, bez obzira na to što se ovdje radi o toliko vidljivom i očitom manje sofisticiranom korištenju ljudi, migranata u nekim geopolitičkim igrama jasno i uz taj gospodarski dio, krijumčarenje ljudi je jedna od najprofitabilnijih kriminalnih djelatnosti, nije se sada prvi puta pojavilo u Bjelorusiji i na poljskoj i litvanskoj granici koje su nažalost morale proglasiti izvanredno stanje, nego je nešto čemu svjedočimo na praktički svim europskim granicama od velike krize 2015.,' rekao je Ressler, kao primjer navevši Maroko i Tursku. Kaže kako slične probleme ima i Hrvatska na granici s Bosnom i Hercegovinom.