Vratio se premijer sa svog drugog ovogodišnjeg interkontinentalnog putovanja, bogatiji za mnoge životne lekcije. Uz onu o porazu nakon kojeg 'samo šišaš', Milanović je novinarima po povratku iz Brazila rekao kako je 'određena vrsta zdravog populizma potrebna da bi se sve držalo na okupu'. Što je o populizmu mogao naučiti od svojih malobrojnih kolega, čelnika država koji su također drukali s brazilskih tribina?
Nakon što je njemačka reprezentacija u ponedjeljak unakazila Portugal 4:0, Angela Merkel se iz počasne lože stadiona u Salvadoru zaletjela na travnjak, šopajući selfie do selfieja s igračima koji su fotke s premijerkom odmah dijelili na Twitteru. Nije joj to bilo prvi put – prije četiri godine gotovo se posvađala s čelnicima njemačkog nogometnog saveza kad se, nakon pobjede nad Turskom 3:0 u Berlinu, sjurila u svlačionicu da čestita igračima. Dakako, i tijekom impresivnog gaženja Ronalda i ekipe fotoreporteri su hvatali Merkeličin zanos, stisnute šake i fanatičan izraz lica.
Glückwunsch - perfekter Einstieg ins Turnier! pic.twitter.com/quPPoQiBVq
— Steffen Seibert (@RegSprecher) June 16, 2014
Američki potpredsjednik Joe Biden bio je nešto manje fanatičan jer je zakasnio na početak utakmiceizmeđu SAD-a i Gane Natalu, i tako propustio najbrži gol u povijesti svjetskih prvenstava – onaj Clinta Dempseyja. No zato je ostatak utakmice uredno odsjedio u loži s unukom Naomi, a nakon pobjede Amerikanaca 2:1, baš kao i Merkel prije četiri godine, spustio se u svlačionicu čestitati američkim igračima. Toliko o tome da najmoćnija nacija svijeta luduje samo za bejzbolom, američkim nogometom, košarkom i hokejom.
Zorana Milanovića u Sao Paulu, istini za volju, pratila je nesreća. Ne samo zato što smo u režiji Fife izgubili, pa nije imao kome čestitati. U zamjenu za mjesto u loži i ručak s brazilskom predsjednicom morao je procijediti i nekoliko kurtoaznih riječi o spektakularnom otvaranju, iako je ono održano na poluruiniranom stadionu za koje su Sanaderove rukometne Noine arke mila majka, dok u njegovom okruženju policijske snage već mjesecima guše prosvjede gladnih i gnjevnih Brazilaca kojima baš i nije do nogometa. No i taj problem je predsjednica Brazila Dilma Rousseff riješila vrhunskim populističkim manevrom, do posljednjeg dana trubeći kako je Brazil izgradio stadione, aerodrome i gradove ne zbog Fife s kojom je u latentnom sukobu, već zbog sebe.
Ne, ne želimo reći da je Milanović nakon poraza morao dijeliti suze i znoj s razočaranim i ljutim igračima Nike Kovača – dečki su ionako utjehu našli u onom famoznom bazenu, a poznato je da se premijer, iako je smijenio ministra sporta Željka Jovanovića, ne želi kupati u hrvatskoj nogometnoj močvari. No kad već kaže da je naučio nešto o 'zdravom populizmu', mogao je po povratku zauzeti konkretan, narodu razumljiv i prihvatljiv stav o aktualnim temama, poput outsourcinga ili spin-offa, oko kojih se ne mogu dogovoriti ni njegova ministrica socijalne skrbi i ministar gospodarstva, a kamoli ostatak države.
Mogao je napraviti bilo što. No još uvijek nije napravio ništa. A bojimo se ni da neće, jer je zaokupljen igrom prijestolja u SDP-u i simboličkim rošadama u Vladi. No dajmo mu još malo vremena - možda naši dečki nekim čudom zgaze Kamerun i Meksiko, a onda nam je samo nebo granica. A ako se to čudo dogodi, što mislite – hoće li premijer ponovno na finale ili neku izlučnu utakmicu? Odgovor možda leži u nastavku njegovih brazilskih impresija: Brazil, ogromne razlike u bogatstvu, u imetku među ljudima, svi rade, ali bogami ne uživaju svi jednako te plodove. Tako da je i otvaranje Svjetskog prvenstva, kako da kažem, bogati i dobrostojeći su ukrali to siromašnijima, jer oni nisu imali za kartu. E, to već zvuči kao populizam, jer bi se ista rečenica komotno mogla preslikati i na Hrvatsku.
