Hrvatski učenici postavljaju visoke ambicije, a kada ih se upita o tome kakva su im očekivanja za Hrvatsku za 20 godina, optimizam im opada, najkraći je sažetak rezultata prve faze istraživanja projekta zagrebačkog Instituta za društvena istraživanja, koji vodi Boris Jokić uz tim stručnjaka, a financira ga Hrvatska zaklada za znanost
Dok je za hrvatske školarce, učenike četvrtih i sedmih razreda, neupitan završetak srednje škole, istovremeno je završetak fakulteta postao normom koju očekuju kako oni sami, tako i njihovi roditelji od njih.
'Učenici procjenjuju da i njihovi roditelji imaju visoka očekivanja od njih. Obrazovanje se postavlja kao normativna vrijednost i kao preduvjet za životni uspjeh. No neće svi oni završiti fakultet, ali sama želja da ga završe pokazuje da imaju svijest o tome koliko je to važno', tumači Iva Košutić, znanstvenica s Instituta za društvena istraživanja, ove rezultate provedene među 1050 učenika sedmih i 1062 učenika četvrtog razreda.
vezane vijesti
Optimisti kada je u pitanju njihova budućnost
Optimistično gledaju i na ishod svoje budućnosti. Većina ispitanih školaraca vjeruje da će dobro zarađivati, imati siguran i stabilan posao, postići ono što žele u životu...
'Bilo bi zaista tragično da djeca nisu optimistična. Ne znam kako bi se budila, ustajala i išla u školu da nisu optimistična. To je pozitivan nalaz. No ono što je zabrinjavajuće jest da kako postaju stariji, tako Hrvatsku percipiraju u kontekstu koji neće biti tako pozitivan kao što bi trebao', kaže znanstvenica Zrinka Ristić Dedić o negativnosti rezultata do kojih su došli tijekom istraživanja pod nazivom 'Obrazovne aspiracije učenika u prijelaznim razdobljima hrvatskog osnovnoškolskog obrazovanja: priroda, odrednice i promjene (COBRAS)'.
Na pitanje kakvu budućnost očekuju za Hrvatsku za 20 godina, odgovori im nisu 'blistavi'.
'Najviše nas može zabrinuti nalaz da učenici sedmih razreda, kao ipak malo stariji i zreliji, procjenjuju budućnost Hrvatske vrlo negativno i to, najzanimljivije je, oni učenici koji su najuspješniji. Kod učenika koji imaju najbolje ocjene najviša je razina kritičnosti o budućnosti Hrvatske. Vrlo je moguće da ti mladi ljudi ne vide svoju budućnost ovdje. Oni jednostavno misle da Hrvatsku ne čeka blistava budućnost', tumači Iva Košutić, napominjući kako je iznad razine obrazovnog sustava još važnije to što mladi ljudi ne vide ovdje svoju perspektivu, odnosno vide ju vrlo kritično.
'To znači da se neke šire društvene okolnosti moraju promijeniti da bi se mlade ovdje dobro obrazovalo i zadržalo u zemlji. Oni iz medija, od roditelja ili svojeg iskustva vide da ova zemlja nije dovoljno dobro uređena ili nije uređena na način na koji bi oni htjeli kako bi mogli ostvariti svoj boljitak, svoje životne ambicije', zaključuje Košutić.
Istraživači su suglasni u tome da djeca ne poznaju ni svijet rada te da ih o tome treba informirati i upoznati koja sve zanimanja postoje.
'Definitivno je strukovno obrazovanje nešto na čemu treba poraditi u smislu kvalitete ako svi ne žele na fakultete', sugerira Košutić, napominjući da se kvalitetnijim obrazovanjem može doći do toga da 'ne aspiriraju svi na fakultete'.
