Pulski poluotok Muzil iako se nalazi unutar grada, oduvijek je predstavljao zagonetku svojim sugrađanima. Naime, još od davne 1859., kada je postao glavna austrijska ratna luka, pa nadalje sve do 2007., bio je zatvoren za javnost zbog stalne prisutnosti vojske. Iako je poluotok najpoznatiji upravo po vojnoj tradiciji duljoj od stoljeća i pol, te čuva tragove kultura prohujalih vremena, on je i prirodni biser koji bi pulski aktivisti rado vidjeli kao rekreacijsku zonu dostupnu svim građanima, a gradske vlasti kao atraktivan potencijal za prenamjenu – kompleks u kojem se isprepliću javni i komercijalni sadržaji, elitni turistički resort sa 2.500 kreveta, golf-igralištem i marinom, ekološki park, muzej, kongresni centar..
'Muzil je previše atraktivan prostor da bi bio prepušten samo jednom korisniku, previše vrijedan da bi bio rezerviran za samo jedan sadržaj, a previše potentan da bi bio mrtvi kapital', kazao je o bivšem vojnom kompleksu u srcu Pule Damir Kajin, kandidat za istarskog župana koalicije SDP-HSLS-HSU-SDSS.
'Mislim da je vojska spriječila devastaciju prostora, ali to nije njihova funkcija, vojska nije zaštitarska služba', napomenuo je Kajin dodajući kako se Muzil proteže na 183 hektara atraktivnog prostora. Iako je vojska Muzil napustila 2007., on je danas još ograđen žicom i u državnom vlasništvu.
'Muzil treba staviti u funkciju, ali u konsenzusu s građanima. Kad bi se otvorio građanima, siguran sam da bi ga oni čuvali, pogotovo nakon onoga što se dogodilo s projektom Brijuni-Rivijera', kazao je Kajin. Istaknuo je kako smatra da bi grad Pula trebao biti otvoren svojim građanima, odnosno da bi prije planiranja i izrade projekata trebalo pitati građane koje sadržaje žele.
'Nadam se da će pasti 'zidovi', i to ne samo između Muzila i građana, nego isto tako i između rezidencijalnog i komercijalnog dijela Brijuna', kazao je Kajin istaknuvši kako se protivi razvoju isključivo elitnog turizma na brijunskom otočju.
'To bi bio još jedan 'zid' između građana i elite u tim ekskluzivnim vilama i hotelskim sobama. Mi nismo Kostarika, mi moramo živjeti s turizmom. Taj ekskluzivitet prolazi možda u Turskoj, no kod nas neće proći', ustvrdio je Kajin poručivši istarskim građanima da ne padaju na floskule koncesija danih u svrhu razvijanja elitnog turizma koji će otvoriti tisuće novih radnih mjesta, uglavnom uslužnih djelatnosti jer, kako je ustvrdio, ta vrsta ekskluziviteta rezerviranog za povlaštene ponovno će sagraditi još čvršći i viši zid na istoj onoj crti na kojoj je nekada stajala bodljikava žica.
