Nesreća azerbajdžanskog putničkog zrakoplova, koji je u srijedu letio prema Moskvi, pokrenula je val spekulacija i međunarodnih reakcija. Zrakoplov aviokompanije AZAL srušio se u kazahstanskoj stepi blizu Aktaua, na Kaspijskom moru, a videozapisi s mjesta nesreće ukazuju na mogućnost da je avion pogođen ruskom raketom.

Prvi izvještaji sugerirali su da je nesreća uzrokovana sudarom s pticama, no kasniji podaci ukazuju na ozbiljniji razlog: perforacije na vanjskoj strani zrakoplova, koje stručnjaci tumače kao ulazne rupe od metaka. Postavlja se i pitanje zašto avion nije mogao prisilno sletjeti u Rusiju, već je bio prisiljen letjeti dalje iznad Kaspijskog mora.

Iako je Rusija u početku smirivala situaciju, 26. prosinca su se pojavili izvještaji koji sugeriraju da je nesreća mogla biti posljedica napada ruskog protuzračnog sustava 'Pantsir-S', ispaljenog s ciljem obaranja ukrajinskih dronova. Prema informacijama iz izvora bliskih vladi Azerbajdžana, zrakoplov je bio pogođen raketom dok je letio iznad teritorija Rusije, što sugerira da bi incident mogao biti nenamjeran, ali ozbiljan.

Putinovo izvinjenje uslijedilo je brzo, ali s određenim političkim kalkulacijama. U razgovoru s Alijevom, Putin je izrazio sućut zbog 'incidenta u ruskom zračnom prostoru'. Međutim, ono što izostaje iz ove isprike je konkretna odgovornost za nesreću i obećanje o kazni za odgovorne osobe. Osim toga, Alijev je od Rusije zatražio i financijsku kompenzaciju za žrtve nesreće, na što Putin još uvijek nije odgovorio. No, važno je napomenuti da je izjava samog Putina već označena kao izuzetna – obično od njega ne čujemo direktne isprike, piše njemački Tagesschau.

U ovoj situaciji, Putinova isprika nije tek čin diplomatske uljudnosti, već rezultat pragmatične kalkulacije. Prema mišljenju sigurnosnog stručnjaka Shujaata Ahmadzade, Putin je izabrao "ambivalentnu ispriku" kako bi izbjegao eskalaciju odnosa, što bi moglo imati ozbiljne posljedice za ruske odnose s Azerbajdžanom, ali i s Turskom. Turska, koja je politički i kulturno bliska Azerbajdžanu, mogla bi biti dodatni faktor koji je utjecao na rusku reakciju. Uz to, u ovoj situaciji Putin nije želio pogoršati odnose s Azerbajdžanom, koji je od velike strateške važnosti, osobito u svjetlu rata u Ukrajini.

Smješten između Rusije i Irana, te na raskrižju između Europe i Azije, Azerbajdžan je postao ključan tranzitni koridor za energente, što ga čini važnim partnerom za Rusiju, ali i za Zapad. Rat u Ukrajini dodatno je povećao važnost Azerbajdžana, jer se njegov status kao dobavljača nafte i plina u kontekstu sankcija Rusiji još više ističe. U tom svjetlu, Azerbajdžan postaje ključni igrač u ruskoj vanjskoj politici, koji ne oklijeva mijenjati smjer kada se to zahtijeva.

Ilham Alijev, predsjednik Azerbajdžana, sada se može prikazati kao politički lider koji je prisilio Putina na ispriku. Ovo je još jedan uspjeh na međunarodnoj sceni, gdje Alijev nastoji prikazati Azerbajdžan kao regionalnu srednju silu. Njegov pristup pregovaranju i suradnji, ovisno o interesima, pokazuje da je spreman balansirati između partnera i rivala. Ovaj politički stil podsjeća na pristup Donalda Trumpa, koji je također poznat po tome što je često igrao na obje strane u međunarodnim pregovorima.

Unatoč međunarodnom uspjehu, Alijev se suočava s izazovima u unutarnjoj politici. Nakon što su suspendirane zrakoplovne linije između Azerbajdžana i ruskog Sjevernog Kavkaza, a kopnene granice su zatvorene, tisuće Azerbajdžanaca suočavaju se s problemima u putovanjima. Zatvaranje kopnenih granica od 2020. godine izazvalo je nezadovoljstvo građana, koji sada moraju tražiti alternativne rute, dok vlasti navode sigurnosne razloge, poput sprječavanja terorizma.

U ovom kontekstu, Alijev bi mogao biti prisiljen otvoriti granice kako bi olakšao prijevoz građanima, ili, kao što je to već činilo u prošlosti, koristiti represivne mjere kako bi suzbio proteste. To je izazov koji bi mogao utjecati na njegovu unutarnju političku stabilnost, iako će vanjski uspjesi u međuvremenu nastaviti jačati njegov međunarodni prestiž.