Naravno, riječ je o simbolima Uskrsa, jednog od najsvetijih dana kršćana. Jaje za novi život, janje za žrtvovanje, zec za plodnost. Zec koji daruje djeci jaja toliko je popularan da ga samo njemačka industrija čokolade izbaci na tržište u 126 milijuna slatkih verzija. Ali izvorni simbol Uskrsa samo je janje. Janje se žrtvovalo u biblijska vremena, janjeće se brigade na uskršnjim stolovima žrtvuju i danas u ime tradicije
Iako nas tijekom ovih blagdana opsjedaju uskršnjim zečićima sa svih strana, čokoladnog zeku iz supermarketa koji i daruje pisanice djeci diljem svijeta Biblija ne povezuje sa slavljem uskrsnuća Sina Božjeg. Zec koji donosi jaja ne pojavljuje se nigdje u Novom zavjetu.
Zec kao legenda
Ali simboli i legende zato jesu to što jesu, pa se i ova o uskršnjem dugouhom krznašu povezivala s kojekakvim pričama, kao s onom o njemačkoj božici plodnosti Eostre (Ostare). Nju je zeko susreo na poganskom proljetnom festivalu plodnosti i darovao joj pisanicu, na što mu je ova u znak zahvalnosti ponudila trajni smještaj u svom dvorcu sa zadatkom da podmiruje stanarinu dijeljenjem šarenih jaja mališanima.
Naglasak je na plodnosti, a zeko je superplodna životinjica, toliko plodna da ženka može zatrudnjeti dok još nosi prve potomke (superfezija). Zbog njihove hiperseksualnosti čak se vjerovalo da su sposobni za samooplođivanje, što se znalo prilično neukusno povezivati s bezgrešnim začećem.
Tradicionalni lov
Ali u nekim dijelovima Novog Zelanda divlje zečeve ne smatraju nevinašcima niti ih slave zbog pretjerane prokreacije. Za tamošnje stanovnike zečevi su prava noćna mora, zbog čega na uskršnje praznike kreću u akciju. To je vrijeme u kojem na Južnom otoku (Te Waipounamu) – jednom od dva glavna otoka koji čine Novi Zeland – stotine lovaca idu u 24-satni lov na zečeve u noći od Velikog petka na Veliku subotu. Dok većina nas doživljava Uskrs kao duhovni i obiteljski blagdan uz pisanice i finu papicu, za stanovnike Južnog otoka to znači barem 10.000 štetočina manje. Toliko se u prosjeku potamani životinja u ‘Velikom uskršnjem lovu na zečeve’, kako nazivaju glavni blagdanski događaj, a rekord je bio 2011. godine s 23.000 komada.
Na Novi Zeland zečevi su doneseni 1830. zbog ukusnog mesa i lova, ali zbog suhe klime i biljnog pokrova koji im odgovora munjevito su se razmnožili i u okrugu Otago postali glavna pošast, tamaneći raslinje u šumi i nasade na farmama, otimajući hranu domaćim životinjama i uzrokujući eroziju tla. Za farmere oni su unutrašnji neprijatelj broj jedan zbog kojeg, prema podacima ministarstva primarnih industrija, poljoprivredna proizvodnja godišnje neposredno gubi 50 milijuna novozelandskih dolara (220 milijuna kuna).
Broj im se pokušao smanjiti korištenjem otrova, čak korištenjem virusa na koje su postali otporni, te se lov pokazao najučinkovitijim i tijekom vremena postao - uskršnja tradicija. Potamanjeni zajčeki na praznik novog života završavaju kao gnojivo ili pseća hrana, a sve rjeđe na uskršnjem ražnju uspješnih lovaca.
Šarmantni četveronožac Bilby
U isto doba kao na Novom Zelandu zečevi su stigli do Australije. Uništavajući tisuće jutara usjeva i mijenjajući strukturu tamošnje vegetacije, nisu se pokazali kao omiljeni gosti pa su umjesto njih kao uskršnju maskotu Australci uveli malog tobolčara Bilbyja, ugroženu i zaštićenu vrstu pomalo nalik štakoru, s ušima koje podsjećaju na zečje. Šarmantni četveronožac Bilby nosi darove malim Australcima od Uskrsa 1991., kada je pokrenuta kampanja za njegov spas.
Mada se u nekim dijelovima Njemačke njeguje tradicija uskršnjeg darovanja čokoladnih slatkiša u obliku kokice biserke, glavna zvijezda bio je i ostao uskršnji zec, a čokolada omiljeni poklon, toliko darivan da je prošle godine tijekom praznika pojeden i poklonjen 1,1 kilogram po domaćinstvu. Slatki zekonja popularniji je od sv. Nikole, do kojeg Nijemci inače jako drže, a da se dobro pripremi za zečju blagdansku ofenzivu, čokoladna industrija svake godine, pa i ove, izbaci 126 milijuna uskršnjih zečića na tržište.
I duhan za vjernike
Ali nemaju svi čokoladu i zečiće. Umjesto njih, domoroci Papue Nove Gvineje kao uskršnje ukrase koriste smotuljke duhana, kojima uljepšavaju drveće ispred crkve i nakon obreda dijele ih vjernicima.
Sve do polovine prošlog stoljeća djeci u Schaumburgu (području Donje Saske) poklončiće u gnijezdo od mahovine i slame donosila je lisica. No lija je lukava, osim miševa voli krasti jaja iz ptičjeg gnijezda, također se rado omasti kokicom i zecom, što baš nije preporuka za titulu uskršnje kraljice, pa nije čudo to što ju je nadmudrio razmnožavajući uskršnji zec.
Ali uskršnjeg zeca u Švicarskoj dobrim je dijelom zamijenila ptica kukavica. Prilično razumno, s obzirom na to da je uz onu kokicu biserku sa sjevera Njemačke kukavica jedina od životinjskih simbola Uskrsa koja ipak nosi jaja. Ptičica sa švicarskih ku-ku satova tako se obvezno oglasi djeci svakog Uskrsa.
Visokopozicionirani dužnosnik u hijerarhiji pakla
U Rusiji je uskršnji ručak popraćen komadom maslaca u obliku janjeta, u Poljskoj je na uskršnjem stolu obvezan kolač u njegovom obliku, a tu i tamo možete ga kupiti u čokoladnoj verziji. Janjčić datira iz antičkih vremena, kada se smatralo da je sretan znak susresti ga jer samo u njega možete biti sigurni da nije Belzebub, to jest prerušeni sotona, zlikovac koji može poprimiti oblik svih životinja, osim janjeta. U kršćanskoj tradiciji opisuju ga kao visokopozicioniranog dužnosnika u hijerarhiji pakla, ponekad je drugo ime za đavla, u demonologiji je poznat kao jedan od sedam knezova pakla, proždrljivi demon (proždrljivost je, kako znate, jedan od sedam smrtnih grijeha), neki ga smatraju knezom lažnih bogova, a zbog sposobnosti letenja opisuje se također kao 'gospodar letača' ili 'gospodar muha'.
No nevini janjčić mnogo je, mnogo više od toga. Za razliku od zeca i jajeta, on je izvorni i najstariji biblijski simbol Uskrsa. U Starom zavjetu Hebreji su žrtvovali jednogodišnje janjce da izbjegnu Gospodinov gnjev. U Novom zavjetu janje je simbol čina Božjeg žrtvovanja vlastitog sina Isusa Krista, 'Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta', rekao je Ivan Krstitelj.
Janjeći butić stoga će vas podsjetiti na posljednju večeru, na kojoj se također, prema vjerovanju, servirala ta vrsta mesa, što je bio logičan izbor s obzirom na to da ovca potječe iz Azije i sa Srednjeg istoka te je u biblijskim krajevima bila najčešća domaća životinja. U stoljeću sedmom benediktinci su molili za blagoslov janjadi. Koju stotinu godina kasnije Papa je pečenu janjetinu usvojio kao svečani uskršnji objed.
Mađari Uskrs zovu Húsvét, u prijevodu 'dobivanje mesa', jer praznik znači konac 40-dnevnog posnog razdoblja. A nakon posta slijedi mlada, proljetna janjetina, neizostavna uskršnja delicija u velikom dijelu kršćanskog svijeta. U ovo blagdansko vrijeme slavljenja žrtve i pobjede života kao žrtve tako padaju mnogobrojne janjeće brigade.