Tajvan je najavio da će ove godine u dva navrata održati vojne vježbe pod nazivom Han Kuang, a one će biti usredotočene na suzbijanje moguće kineske blokade otoka i održavanje borbene sposobnosti snaga. Također, tajvanska vojska će tijekom vježbi uzeti u obzir nedavno održane kineske vojne vježbe u području takozvane srednje crte Tajvanskog tjesnaca, što se smatra neslužbenom, ali dosad poštovanom granicom između Kine i Tajvana. No je li Tajvan doista sposoban obraniti se od moguće kineske invazije?
Službeni Taipei objavio je da će u dva navrata, između 15. i 19. svibnja te 24. i 28. srpnja, održati vojne vježbe čiji će fokus biti na presretanju protivničkih pomorskih snaga. Vježbe će uključivati korištenje civilnih zračnih luka i brz razmještaj svih rodova vojske na otoku. Među scenarijima vježbi nalaze se napadi na protivničke amfibijske brodove, zaštita morskih putova i suprotstavljanje pomorskoj blokadi.
Otkako je Tsai Ing-wen iz Demokratske napredne stranke (DPP) preuzela 2016. dužnost predsjednice Tajvana, Kina je postala jako neprijateljski raspoložena prema samoupravnom otoku na koji polaže pravo. Kako se šanse za ujedinjenje iz dana u dan sve više smanjuju, vojno zauzimanje Tajvana postaje jedina opcija Pekinga, stoga analitičari strahuju da je kineska invazija pitanje vremena.
vezane vijesti
Dok pokušava održati status quo u Tajvanskom tjesnacu, koji utjelovljuje politiku bez ujedinjenja i bez upotrebe sile, tajvanska vlada, ne koristeći retoriku sukoba, priprema se za najgore. Nedavno je osnovana Agencija za sveobuhvatnu obrambenu mobilizaciju rezervista u ratno vrijeme, obvezni vojni rok produžen je s četiri mjeseca na godinu dana, a sredinom prošlog travnja tajvanska predsjednica dogovorila je kupnju 400 Boeingovih mobilnih sustava kopnenih protubrodskih projektila Harpoon.
No to svakako nije dovoljno kada se zna da je Kina među najvećim vojnim silama te se u posljednjih 20 godina prometnula u državu koja najviše ulaže u modernizaciju vojske. U sukobu s Tajvanom ide joj na ruku nedostatak solidarnosti među tajvanskim političkim strankama. Dok se vladajući DPP čvrsto suprotstavlja kineskoj taktici prisile, najveća tajvanska oporbena stranka Kuomintang (KMT) zagovara pacifistički prokineski pristup. DPP, naime, obećava čuvanje tajvanskog suvereniteta, a KMT se nada ujedinjenju s Kinom.
Važna komponenta u potencijalnom otvorenom sukobu jest i raspoloženje Tajvanaca, o kojem ovisi opstanak djelomično priznate države koju od Kine razdvaja Tajvanski tjesnac širok oko 180 kilometara. U anketi provedenoj u svibnju prošle godine tek 61 posto ispitanika reklo je da su spremni uzeti oružje u ruke u slučaju kineske invazije. Tri mjeseca ranije spremnost na obranu potvrdilo je 72 posto ispitanika. Ankete su pokazale da oni koji su spremni braniti otok podržavaju DPP, a simpatizeri KMT-a smatraju da se ne treba boriti protiv višestruko nadmoćnijeg neprijatelja.
Usporedbe radi, tajvanska vojska broji oko 200.00 pripadnika, za razliku od 2,2 milijuna aktivnih kineskih vojnika. Tajvanska vojna moć dodatno je oslabljena drastično skraćenim rokom služenja vojnog roka koji je donedavno iznosio samo četiri mjeseca. Tajvan može računati na 2,5 milijuna rezervista, no ni te snage nisu u boljem stanju od aktivnih trupa, jer prema važećim zakonima pričuvnici moraju jednom u dvije godine proći kratku obuku u trajanju od pet do sedam dana.
Ključno je i to da Tajvan nema dovoljno oružja da bi se transformirao u borbeno sposobnu silu koja se može ozbiljno oduprijeti velesili poput Kine. Dovoljno je usporediti odnos snaga u kojem Peking superiorno donosi prevagu na svoju stranu. Kina ima flotu od 86 brodova i 59 podmornica, a Tajvan ima 26 brodova i samo četiri podmornice, od kojih su dvije američke te su proizvedene u vrijeme Drugog svjetskog rata.
Što se tiče zračne moći, Kina brojčano nadmašuje Tajvan s više od 2900 ratnih zrakoplova, a Taipei može računati na 744 zrakoplova u svom arsenalu. Otok raspolaže sa 650 tenkova dok ih Kina ima oko 4800, a nesrazmjer je očit i po pitanju samohodnog topništva, i to u odnosu 9550 naprema 2093 u korist Kine.
Neadekvatnost tajvanskih oružanih snaga za učinkovitu obranu izašla je na vidjelo prošlog ljeta, kada su Kinezi počeli dronovima provocirati Tajvan, na što je odgovoreno mahnitom i bezuspješnom protuzračnom paljbom. Tek nakon što je tajvanska predsjednica naredila snažnije mjere, tamošnja vojska počela je poduzimati značajne akcije obaranja kineskih bespilotnih letjelica. Ti događaji otkrili su alarmantan nedostatak u zapovjednom lancu obrane otoka jer nije uspostavljen standardni protokol za suočavanje s neposrednim prijetnjama. Stoga časnici na prvoj crti obrane nisu mogli donositi diskrecijske oluke sve dok vrhovni zapovjednik ne izda zapovijed.
Tajvan je za ovu godinu povećao obrambeni proračun za 14 posto, a do kraja ove godine planira postaviti obrambene sustave protiv dronova u sve 44 vojne baze diljem otoka. To bi trebalo postaviti Tajvan u nadmoćniji obrambeni položaj, no visoka tehnologija je u ovom potencijalnom srazu samo nadopuna ljudskoj odlučnosti, a ne njezina adekvatna zamjena.
U takvom sukobu Tajvan računa na obrambeni sustav prilagođen lokalnim geografskim odlikama. Kako bi se nosio s velesilom poput Kine, još je ranije usvojio metodu asimetričnog ratovanja, poznatu kao 'strategija dikobraza', čiji je cilj učiniti invaziju vrlo teškom i skupom za neprijatelja.
Ta strategija uključuje korištenje velikih zaliha protuzračnog, protutenkovskog i protubrodskog streljiva, malih raketnih jurišnih čamaca i minopolagača koji bi mogli zakomplicirati kinesku invaziju. Tajvanu zasad ide na ruku činjenica da Kina u slučaju invazije ima logistički problem jer da bi brzo zauzeo otok, Peking bi morao prevesti vojsku i opremu preko tjesnaca. To je moguće samo morem jer kineski zračni mostovi trenutno imaju ograničen kapacitet.
Vojni analitičari ukazuju na to da tajvanska nadzorna oprema može detektirati prvu flotu koja napušta kinesku obalu i kreće prema otoku. To bi tajvanskim snagama trebalo dati dovoljno vremena za koordinaciju višeslojne obrane koja bi kombinirala protubrodske mine, korištenje lovaca F-16, Mirage 2000-5EI i lokalno proizvedenog višenamjenskog aviona tipa F-CK-1 Ching-kuo. Treba reći da su nedavno dodatno utvrđene zračne baze na otoku, a piloti već neko vrijeme prolaze obuku korištenja autocesta kao rezervnih pisti za slučaj da vojni aerodromi budu bombardirani.
Tajvan bi se u slučaju da se kineske snage iskrcaju na otok oslanjao i na gerilsko ratovanje. Prije svega se računa na prijenosne sustave protuzračne obrane (MANPADS) i mobilno protuoklopno oružje, poput topničkih raketnih sustava visoke mobilnosti (HIMARS), a koji se mogu koristiti u urbanim borbama.
Jedan od glavnih ciljeva tajvanske taktike zaštita je glavnih obrambenih sustava, uključujući zrakoplove i antibalističke obrambene sustave, koji mogu presresti balističke rakete i nanijeti primarnu štetu invazijskim silama. Sve ove mjere pomogle bi Tajvanu da pošalje poruku Kini da će mogući rat biti dugotrajan i skup, premda se svi slažu u stavu da bi za malu vojsku poput tajvanske najbolje bilo da do sukoba nikada ne dođe.
