Od 2014. godine, kada mu je izmakao četvrti mandat, Bajić je ostao u sustavu DORH-a kao zamjenik glavnog državnog odvjetnika makar nije bilo baš sasvim jasno bavi li se uopće kakvim konkretnim predmetima. Sugovornici iz ove institucije svjedoče da je usprkos formalnoj poziciji i dalje imao jasan i neupitan autoritet te sve bitne informacije na raspolaganju, a neki čak tvrde da je iz pozadine upravljao procesima. Njegovim umirovljenjem definitivno završava jedna era.

'Ovaj posao i zanat koji radim od 1975., a ne od 2002. godine, i radit ću ga po mojoj procjeni najmanje do 2020., kad navršavam 70 godina, bez obzira u kojem svojstvu, ali jedino i uvijek u Državnom odvjetništvu', izjavio je svojedobno. Prije pet godina ipak se bio kandidirao za mjesto suca Ustavnog suda, za koji dobna granica za umirovljenje nije tako striktna, no nije dobio dovoljno glasova na tajnom glasanju u Saboru usprkos spekulacijama da je kandidat konsenzusa HDZ-a i SDP-a.

Od Lore preko Račana do pandana Šeksu

Mladen Bajić, kazali smo, cijeli je život proveo u sustavu: godine 1975. dobio je prvi posao u Okružnom javnom tužilaštvu u Dubrovniku, odakle dolazi u Split i odrađuje pripravnički staž, a od 1992. do 1996. godine radi kao zamjenik vojnog tužitelja u splitskom Vojnom tužiteljstvu. U tom razdoblju bio je prilično popularan na splitskoj nevladinoj sceni: aktivisti su potpisanom novinaru još prije dva desetljeća posvjedočili da su najčešće čekali upravo Bajićevu smjenu kako bi tužiteljstvu dostavljali dokaze o maltretiranju ili izbacivanju iz stanova građana srpske nacionalnosti, svjesni da jedino tako postoje kolike-tolike šanse za rješavanje tih slučajeva.

Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata te medaljama Ljeto ’95 i Oluja. Kada je imenovan za zamjenika županijskog državnog odvjetnika, a 2001. godine i za županijskog državnog odvjetnika, riješio je zaostatak iz prošlosti i podigao optužnice za ratne zločine u vojarni Lora. Potom ga Ivica Račan navodno na preporuku Ranka Ostojića poziva u Glavno državno odvjetništvo, u nered nastao nakon kratkog i burnog mandata, a potom i smjene njegova prethodnika Radovana Ortynskog.

Mladena Bajića često neslužbeno proglašavaju pravosudnim pandanom Vladimiru Šeksu: radi se o izvrsnom taktičaru s fantastičnim političkim instinktom, velikom kombinatoru i pijevcu koji - kako se svojedobno izrazio Ivo Josipović - nikada nije prerano zakukurikao jer je svjestan da bi tako završio u loncu. S druge strane, ne može mu se zanijekati istančan osjećaj za PR: njegova hapšenja uvijek su bila spektakularna i tiražna, mete zvučne, a dok pravosudni sustav zbilja izmetilja te beskonačne procese i nekako se dovuče do pravomoćne presude, kakve god, sve je već dosadno, tako passe…

Legenda kaže da je još kao mladi državni odvjetnik Bajić poprilično teško doživio svoje prvo hapšenje i određivanje pritvora pa mu je tadašnji šef slikovito objasnio da se nema zašto brinuti. 'Kolega, ne brinite: ako vi ne znate zašto je u zatvoru, on sigurno zna.'

'Stand Bajićeve' megaakcije

Tom rečenicom prijatelji su u budućnosti često opisivali Bajićeve akcije, no jednome je čovjeku on ipak stao na žulj i nije ga puštao sve dok ga nije pospremio iza rešetki na dulje vrijeme: radi se o bivšem premijeru Ivi Sanaderu, Bajićevu školskom drugu iz splitske osnovne škole Varoš. U doba u kojem je zahvaljujući pritisku iz Europe vladao dojam da se Hrvatska snažno i nepovratno obračunava s korupcijom gradom je kružila i uzrečica o Bajiću kao tužitelju koji je 'strpao u zatvor cijeli svoj razred osim učiteljice - i to samo zato što ona još uvijek nije došla na red'.

Mnoge iluzije su u međuvremenu skršene pa su Sanaderove presude zasad zapravo jedine koje bi javnost mogla jasno honorirati, mada je procesa bilo napretek i s različitim rezultatom. Od davne osude splitskih dilera, kojom je prvi put u povijesti dokazano pranje novca od droge, otmice sina generala Zagorca, Branimira Glavaša, afera Veliki i Mali maestro, Brodosplita, hapšenja desetaka korumpiranih profesora i više stotina podmićenih liječnika, ministara Polančeca i Rončevića, menadžera iz HAC-a i HEP-a, bankara i državnih službenika, nogometaša i vojnih špijuna, pa sve do, recimo, Nadana Vidoševića…

Teško je procijeniti u koliko se slučajeva radilo o ozbiljnom državnoodvjetničkom poslu, a u koliko tek o PR trikovima kako bi se zadovoljila forma i utažila žeđ građana, politike i europskih tutora za krvlju velikih riba. Činjenica jest da su procesi zamrli ili se otegli do besvijesti, pa onda i ispali iz fokusa javnosti i medija prije jasnog svršetka, no ne može se jasno procijeniti radi li se o posljedici loših optužnica DORH-a ili nefunkcionalnog sustava sudovanja i tisuća rupa u kaznenoprocesnim zakonima. U svakom slučaju u krivnju optuženika očito je vrlo lako vjerovati, a nevjerojatno je komplicirano dokazati je.

Mladen Bajić, kažemo, u fotelji glavnog državnog odvjetnika proveo je puna tri mandata, dvanaest godina u kojima je i radio na lociranju generala Gotovine, i hapsio premijere i ministre, i podnosio izvještaje američkom veleposlanstvu - makar on tvrdi da su dokumenti Wikileaksa obična kompilacija, a 'američki tajnik ima bujnu maštu'. Prvi put birao ga je SDP, drugi mandat dobio je od HDZ-a uz podršku SDP-a dok je kod trećega presudna bila podrška tadašnje premijerke Jadranke Kosor - tadašnji SDP ga je iz usta Arsena Bauka prozvao 'Stand Bajićem', aludirajući na držanje predmeta u ladicama.

Pa je potom svejedno stavio na optuženičku klupu i sam HDZ, davši materijala kritičarima koji su tvrdili da nepogrešivo pogađa pobjednika idućih izbora ili ih čak, eto, na neki način usmjerava…

Ambivalentan odnos s Milanovićem

S druge strane, u njegovu ambivalentnom odnosu sa Zoranom Milanovićem - kojemu je 'dao ruke' u slučaju Perković-Mustač i uložio žalbu na odluku o njihovu izručenju Njemačkoj - zanimljiva je epizoda oko bivše sisačke županice Marine Lovrić Merzel, s čijim se hapšenjem oklijevalo sve dok se krunska svjedokinja Jasmina Jovev nije ukazala u udarnom televizijskom terminu i isprovocirala ga. Milanović će tek ovih dana, isprovociran otvaranjem slučaja Janaf, priznati da je tada zapravo sve znao i bio upućen u detalje slučaja, pa čak i znao za uhićenje prije nego što će se ono dogoditi. Nije službeno objašnjeno je li dobivao informacije baš od glavnog državnog odvjetnika ili možda posredno.

Mladen Bajić, rugalo se u njegovu mandatu, jedini je glavni državni odvjetnik na svijetu koji se šeće gradom bez fizičke zaštite, kreće se uvijek istim rutama i ima uvijek iste rituale, što će kritičari koristiti kao dokaz da se s kriminalom zapravo nije ozbiljno uhvatio ukoštac. Čvrstu ruku, tvrdili su, imao je samo onda kada ju je slučajno slomio, pa obložio gipsom. Objašnjavalo se da nije čudno to da je Zdravko Mamić počeo otvoreno prijetiti tek njegovu nasljedniku Dinku Cvitanu.

Od početka dvijetisućitih Bajić je valjda najčešći korisnik usluga Croatia airlinesa i Hrvatskih autocesta: nema petka poslijepodne da se nije ukazao u rodnom Splitu, i u doba najvećih državnih kriza svoje vikende teško je prepuštao poslu. Uostalom, on radi i kad ne radi.

Solidno situiran par

A kada je tvrtka Bobis iz svoje slastičarnice na Gripama - u kojoj ga se moglo pronaći svake subote ujutro - maknula omiljenu konobaricu Jasu, sudjelovao je u pobuni stalnih gostiju i natjerao vlasnike da ju vrate.

Ima suprugu, cijenjenu odvjetnicu Eciju Kuljiš Bajić, ali djece ne. Par je solidno situiran - po posljednjoj dostupnoj verziji imovinske kartice, imaju dva stana, ušteđevinu od stotinjak tisuća eura i nešto dionica, od kojih je dio u propaloj Banci splitsko-dalmatinskoj njegova prijatelja, poduzetnika Juroslava Buljubašića.

Ima i Elanov brodić u splitskoj lučici Zenta, čiji je svojevremeno bio i predsjednik društva prije nego što je postalo evidentno da se odvijaju marifetluci, pa je formalno maknuo svoje ime da ga ne bi uprljao. Voli more, makar ga je pokojni punac podbadao svaki put kad bi doplovio njemu u Komižu - onako zajebantski znao bi primijetiti da 'još uvijek bolje veže kozu nego brod'…