'Nafta i naftni proizvodi, odnosno ugljikovodici, u vodi apsolutno nisu prihvatljivi i za njih uopće ne postoje dopuštene koncentracije ili granične vrijednosti. Samo jedna litra može biti dovoljna za opasnost i katastrofu', upozorava predstojnica Zavoda za inženjerstvo okoliša na splitskom Kemijsko-tehnološkom fakultetu, prof. dr. Marina Trgo.

'Takve tvari spontano se iznimno sporo razgrađuju u okolišu i potrebno ih je izdvojiti na stručan način. Metode prikupljanja su različite i ovise o mnoštvu faktora, od raznih lokalnih utjecaja do karakteristike same vode i brzine njenih tokova. Ona je obično živahna i ulazi u podzemlje, pa je u nekim slučajevima upitno mogu li se posljedice sličnih incidenata uopće sanirati, za razliku od mora, na kojemu se obično postavlja ograda i usisava njegov površinski sloj', naglašava Trgo.

'Da, postoje i kemijski procesi kojima je moguće izdvojiti ulje, no postavlja se pitanje koliko bi se njima dodatno narušio okoliš. Nema jedinstvene šprance jer je lista takvih agensa jako velika i sve ovisi od slučaja do slučaja', objašnjava sugovornica tportala.

Prof. dr. Nataša Stipanelov Vrandečić iz Zavoda za organsku tehnologiju istog fakulteta naglašava da naftni derivati nisu topivi i da će se uvijek zadržati na površini vode, no i da oni sami po sebi nisu toksični.

'Aromati koji se stavljaju u njih mogu biti takvi, ali upravo zato je njihova upotreba ograničena. Dakle teško da će nastupiti trovanje, no voda jest zagađena i pored toga ima neugodan miris, pa će lako biti detektirana', kaže prof. Stipanelov Vrandečić.

O metodama uklanjanja onečišćenja ona nije željela spekulirati, no pretpostavlja da će barem s vodovodnom infrastrukturom to biti donekle moguće.

'Laički govoreći, mogli bismo povući paralelu s bocom ulja koju kod kuće peremo deterdžentom i toplom vodom. Jasno, pitanje je koliko bi to ispiranje trebalo trajati, no bez potpunih informacija o tome je zasad neozbiljno razgovarati', dodaje ova sugovornica tportala.