'Cjepiva općenito funkcioniraju tako da 'treniraju' naš imunološki sustav da prepozna dijelove virusa/bakterija (zajedničkim imenom patogena) te da ga onda potaknu da proizvodi imunitet ili u obliku antitijela (govorimo o tzv. humoralnom imunitetu) ili obliku memorijskih T-stanica (tzv. stanični imunitet)', objašnjava za Večernji list hrvatski znanstvenik, prof.dr. Igor Štagljar, redoviti profesor i direktor na Odjelu za biokemiju i medicinsku genetiku na Sveučilištu u Torontu.

Ističe kako su povijesno gledano cjepiva bila pripremana na nekoliko načina koji koriste '(i) oslabljeni virus, (ii) inaktivirani virus ili pak (iii) pročišćene proteinske komponente virusa'.

'No mRNA cjepiva su sasvim drugačija jer ne koriste nijednu od gore navedenih strategija, već potpuno novu i inovativnu tehnologiju. Osobe koje primaju mRNA cjepiva dobivaju ih u dvije različite doze, u razmaku od dva tjedna, u kojima oni zaprimaju samo minijaturni dio genetičkog materijala koronavirusa SARS-CoV-2 – radi se o mRNA molekulama koje kodiraju čuveni protein šiljka (engl. spike ili S-protein) novog koronavirusa (vidi sliku). Takve mRNA molekule su pričvršćene na lipidne čestice koje pak omogućavaju jednostavan transfer tih mRNA molekula u naš organizam. Kada se takve lipidne čestice vezane na mRNA (koja kodira protein šiljka) injiciraju u rame neke osobe, mišićne stanice u roku od samo 48 sati 'translatiraju' te mRNA molekule u virusni protein šiljka i na taj način oponašaju ono što se događa kada cijeli koronavirus SARS-CoV-2 zarazi određenu osobu. No ovdje postoji jedna ogromna razlika, a to je da se u slučaju mRNA cjepiva radi o sintezi samo jednog jedinog virusnog proteina – proteina šiljka novog koronavirusa. Takav novosintetizirani protein šiljka onda aktivira naš imunološki sustav te ubrzo zatim počinje inducirati snažan imunološki odgovor u obliku protutijela, kao i staničnog imuniteta', objašnjava Štagljar način funkcioniranja mRNA cjepiva.

Ističe kako mRNA predstavlja genetički materijal i da ona nema nikakve veze s DNA molekulama, sastavnim dijelom naših kromosoma.

'Drugim riječima, takve mRNA molekule nikako ne mogu biti prenesene na buduće generacije. Zašto? Iz jednostavnog razloga što nakon injekcije mRNA molekula, koje kodiraju za virusni protein šiljka koronavirusa SARS-CoV-2, u tijelo neke osobe te molekule dovode do sinteze proteina šiljka (S-proteina), a ubrzo nakon toga se dotične mRNA razgrade, tako da ne postoji nikakva mogućnost da se one ugrade u naše kromosome i na taj način promijene našu genetičku informaciju. Prema tome, budite spokojni – takva mRNA cjepiva sigurno neće promijeniti vaše kromosome!' odgovara Štagljar na upit mogu li mRNA cjepiva promijeniti naše kromosome, odnosno genetičku informaciju.

Na upit zašto se ne trebamo bojati brzine kojom su nastala takva mRNA cjepiva Štagljar odgovara:

'To je svakako legitimno pitanje jer mnogi građani će se ispravno zapitati možemo li vjerovati cjepivima koja su napravljena tako brzo. Odgovor je vrlo jednostavan – tradicionalan način priprave cjepiva traje jako dugo iako je u prošlosti bio često korišten za pripravu mnogobrojnih cjepiva. Primjerice, da bi znanstvenici svake godine pripremili novo cjepivo protiv gripe, potrebno im je oko šest mjeseci od dana kada su identificirali novi soj virusa gripe do pripravka samog cjepiva.

Situacija je potpuno drugačija što se tiče pripravka mRNA cjepiva jer se ona pripravljaju modernim molekularno-biološkim metodama. Drugim riječima, ona se stvaraju kemijskom sintezom, a ne biološkim putem kao tradicionalna cjepiva te se stoga mogu pripremiti za samo nekoliko dana. Zbog toga je znanstvenicima iz farmaceutskih kompanija Pfizer/BioNTech-a i Moderne trebalo samo nekoliko dana za pripremu takvih mRNA cjepiva u siječnju ove godine, nakon što su kineski znanstvenici objavili cjelokupnu genomsku sekvencu virusa SARS-CoV-2, a već nakon tri tjedna počeli su ih testirati u sklopu prve faze kliničkih istraživanja na pedesetak dobrovoljaca u SAD-u i Njemačkoj', kaže Štagljar.