Opet se zazivaju promjene Ustava, posljednji je u nizu Most, a u samo četvrt stoljeća svjedočili smo već u pet navrata izmjenama toga temeljnog pravno-političkog dokumenta Republike Hrvatske, pri čemu ne treba zanemariti ni zasad nerealizirane inicijative. No osim što u Ustavu već postoji mogućnost vezana uz Mostov prijedlog zabrane privatizacije strateških trgovačkih društava, kako upozorava predstojnica Katedre za ustavno pravo riječkog Pravnog fakulteta Sanja Barić, ne treba se u Ustav trpati sve što kome padne na pamet. K tome, postoje preče stvari koje bi trebalo mijenjati, a Barić pita i što je, primjerice, s pitkom vodom?
'Ustav nije cijena benzina da se mijenja svaki ponedjeljak', kazao je 2011. ondašnji šef SDP-a Zoran Milanović kad je HDZ kanio predložiti da se zaštita branitelja uređuje ustavnim zakonom. Koju godinu kasnije i Milanović će poželjeti mijenjati Ustav uslijed strke oko 'lex Perković', no te 2013. rezervu će izraziti tadašnji šef HDZ-a Tomislav Karamarko poručivši da 'Ustav nije košara u koju se može svašta trpati, ako možemo nešto riješiti zakonom', a godinu kasnije stranački mu kolega Ivan Šuker riječima na tragu Milanovićevih zaključit će 'da Ustav nisu čarape ili košulja da se mijenjaju svaki dan'.
Pa ipak, Ustav je Hrvatska u samo četvrt stoljeća mijenjala već pet puta i gotovo uvijek na poticaj politike. Premda njezin utjecaj ne bi bilo poželjno eliminirati iz ustavnih razmatranja, Ustav se u pravilu, opetovano su upozoravali ustavni stručnjaci, ne bi smjelo mijenjati ovisno o dnevnopolitičkim potrebama. Naime, 'kao što se rat ne može prepustiti generalima, ni Ustav se ne može prepustiti ustavnim pravnicima', zapisao je još davno predstojnik Katedre za Ustavno pravo na zagrebačkom Pravnom fakultetu i jedan od tvoraca hrvatskog Ustava Branko Smerdel upozorivši da će se 'do konačne odluke doći demokratskim političkim procesom koji nužno podrazumijeva postizanje kompromisa uzajamnim ustupcima suprotstavljenih strana'.
Sve to ne ide ni bez analize i javne rasprave oko prijedloga mogućih ustavnih promjena, što dosad nije uvijek bio slučaj, kako su također često upozoravali ustavni stručnjaci. Baš kao i na to da u hrvatskom Ustavu ima drugih problematičnih odredbi koje bi trebalo ureditipoput one da je za prolazak nekog državnog referenduma dovoljno da na njega iziđe i možda samo pet osoba, zahvaljujući ustavnim promjenama iz 2010. dok je za valjanost lokalnog referenduma potrebno da na birališta iziđe najmanje 50 posto upisanih birača.
Stoga, imajući na umu ne samo kvantitetu, nego ponajprije kvalitetu dosadašnjih promjena i način njihova utvrđivanja i usvajanja, postavlja se pitanje razvijamo li i nadograđujemo Ustav? Ili, imajući na umu i nerealizirane te najavljene želje oko promjena, a i način, prijeti opasnost da se u zbilju pretvori šala s Facebooka 'Hoću da to uđe u Ustav'? Ustavna stručnjakinja Sanja Barić odgovarajući za tportal i na ta pitanja ističe kako 'ne vjeruje da će ovaj trenutačni prijedlog imati uspjeha, baš kao što je to slučaj sa svim inicijativama od kraja 2013. naovamo'.
K tome, 'ovaj konkretan prijedlog - vezan uz zabranu privatizacije strateških trgovačkih društava - zapravo već postoji u Ustavu, tj. dano je ovlaštenje zakonodavcu da takvo što propiše zakonom', upozorava Barić i dodaje: 'Smatram da se radi o emotivnoj reakciji na trenutačni povod te da tu postoji i određena motivacija pozicioniranja između partnera HDZ-a i Mosta. Nemojmo zaboraviti da je povod ovog prijedloga odluka o renacionalizaciji Ine sredstvima prodaje HEP-a.'
Zar u Mostu ne znaju što piše u Ustavu?
Podsjetimo, šef Mosta i Sabora Božo Petrov kazao je da 'ako će se govoriti o prodaji dionica HEP-a da bi se kupila Ina, Mostu je jako bitno da se Ustavom zaštite tvrtke koje raspolažu nacionalnim dobrima, prirodnim resursima poput voda, šuma i energetike, kako više ne bi bilo mogućnosti da im se dogodi ono što se dogodilo s Inom'.
No tu se javlja nekoliko pitanja, napominje Barić: 'Je li u nacionalnom interesu reakvizicija Ine? Koji je uopće dugoročni energetski interes naše države? Što je s ostalim resursima, poput vode za piće i sanitarne potrebe, što s tom regulacijom, nije li onda važnije i to uglaviti u Ustav i na odgovarajući način reflektirati kroz provedbeno zakonodavstvo?'
Naime, neke države uvele su kao posebnu ustavnu kategoriju pravo na pitku vodu i njezinu dostupnost građanima. Upravo je susjedna nam Slovenija potkraj prošle godine mijenjala Ustav i zastupnici tamošnjeg parlamenta izglasali su ustavni amandman u kojem se navodi da svatko ima pravo na pitku vodu i da svim resursima vode upravlja država te da izvori vode nisu roba podložna tržištu, nego namijenjeni održivoj vodoopskrbi i domaćinstvima.
'Rekla bih da je priča o HEP-u zapravo refleksija Mostova nepovjerenja prema HDZ-u i činjenici da je slučaj Ina bremenit okolnostima za koje još nema odgovarajuće pravomoćne presude', zaključuje Barić i na kraju još upozorava: 'Tržište električnom energijom ne može biti monopolističko, prema europskim propisima.'
