Šijavica je stara igra za dva igrača, a može se igrati i u četvero ili u šestero. Igrači istovremeno pokazuju ispružene prste jedne šake i pokušavaju pogoditi zbroj pokazanih prstiju, istovremeno izvikujući broj u rasponu od 2 do 10.

'Bacanje' se smatra bezuspješnim ako ni jedan igrač nije pogodio zbroj ispruženih prstiju. Ako pogode obojica, računa se neriješeno. Pogodi li samo jedan igrač, on osvaja jedan bod, punat. Igra se do unaprijed dogovorenog broja punata.

Izvikuju se modificirani talijanski brojevi 'šije', 'šete' (sei, sette), te od njih potječe naziv igre. Iako igra ima elemente sreće, do izražaja dolazi i vještina igrača.

Ovo je igra koju isključivo igraju muškarci, a žene, pogotovo u ranija vremena, nisu smjele ni gledati igru. Šijanje najčešće počinje spontano, nakon nekoliko pića u konobi, da bi se zaradilo još neko besplatno piće. Ali ljudi su i ciljano dolazili u konobu na turnir u šijanju.

Igra je umno i fizički zahtjevna, a od udaranja po stolu nerijetke su i povrede šaka u žaru borbe. Zbog brzine igre, alkohola i napetosti dođe povremeno do slučajne (a ponekad i namjerne) greške, pa se dešavaju manji sukobi igrača, koji se brzo izglade i igra teče dalje.

U današnjem obliku igra je poznata još starog Rima pod imenom micatio, odnosno micare digitis (približno značenje 'brzanje prstima'), odakle se dalje proširila na cijelo Sredozemlje.